Tijekom jučerašnjeg dana stanovnici Venezuele imali su priliku izaći na referendum te tamo dati svoju potporu za stvaranje Ustavotvorne skupštine, zakonodavnog tijela koje bi moglo prepraviti Ustav Venezuele.
Prije nego se osvrnemo na rezultate, što je zapravo Ustavotvorna skupština? To je skupina zastupnika, birana od strane naroda, koja ima mogućnost stvaranja novog nacrta Ustava i implementiranja promjena Ustava. Prema zakonu narod mora na referendumu birati zastupnike za tu skupštinu, a upravo takav referendum održan je i jučer.
Prethodnik aktualnog predsjednika Nicolasa Madura, pokojni Hugo Chavez, učinio je istu stvar 1999. Pozvao je stanovnike na referendum da podrže stvaranje i izaberu svoje predstavnike za Ustavotvornu skupštinu. Referendumu se odazvalo 44,4% stanovnika te su sa 71,8% odobrili rad Ustavotvorne skupštine.
Taj Ustav, iz 1999., Maduro je često hvalio. Zašto onda sada želi novu skupštinu, odnosno novu promjenu Ustava? Odgovor na to pitanje daje i Maduro, ali i njegovi protivnici. On tvrdi kako se skupština saziva da bi "promovirala pomirenje i mir", ali nije točno objasnio što zapravo misle pod time.
Opozicija pak smatra kako zna točno što on misli pod time - tvrde kako Maduro želi mijenjati Ustav kako bi odgodio predstojeće izbore. Naime, lokalni izbori u Venezueli trebali bi se održati kasnije ove godine, dok su predsjednički zakazani za prosinac iduće godine. Opozicija je uvjerena kako Maduro želi odgoditi sve izbore te na taj način sebe održati duže na vlasti. Neki pak smatraju kako se želi održati na vlasti "bez ograničenja trajanja mandata", odnosno kako je ovo zapravo referendum nakon kojeg će Venezuela prestati biti demokracija te će postati diktatura na čelu s Madurom kao socijalističkim diktatorom.
Želi li Maduro postati "doživotni predsjednik", nešto kao Josip Broz Tito u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata? Mnogi u Venezueli tako misle. No, teško da bi to bilo izvedivo, a ako bi se zaista i upustio u takvo preuzimanje moći to bi vrlo lako, u ovako polariziranoj zemlji, buknulo u građanski rat.
Službeno, ovo su razlozi koje Maduro i vlasti navode za formiranje skupštine:
1. Prevladavanje trenutnog sukoba u Venezueli
2. Vraćanje mira u zemlji
3. Davanje ljudima, osobito radnim ljudima, priliku za odlučivanje o budućnosti Venezuele
4. Vraćanje suradnje između javnih ovlasti
5. Razvijanje post-naftne ekonomije
6. Davanje ustavnog statusa socijalnim misijama
7. Ojačati pravosudni sustav za borbu protiv korupcije, nekažnjavanja, spekulacije itd.
8. Dati ustavni status općinama i sl., u sklopu novih oblika demokracije
9. Obraniti venezuelanski suverenitet protiv stranih intervencija
10. Promicati pluralizam, a ne rasnu i društvenu mržnju
11. Priznati prava mladih
12. Očuvati biološku raznolikost i promicati ekološku kulturu
Svi ovi razlozi za opoziciju su samo paravan koji skriva prave namjere Madura. Opozicija je stoga, a i prije toga, započela masovne prosvjede u zemlji koji su na brojnim mjestima prerasli u nasilje.
Bilo je tu brutalnosti od strane snaga sigurnosti, ali i od strane militantnih pripadnika opozicije koji su pokretali napade i blokirali ključne prometnice. Sve u svemu, više od 120 ljudi je ubijeno, a takva situacija, ako se na njoj i dalje bude inzistiralo, lako može prerasti u znatno veće sukobe - sukobe u kojima bi brzo oružje počelo prelaziti venezuelanske granice i uskoro bi Venezuela postala "nova Sirija".
Još uvijek se ipak nalazimo u fazi diplomatske i demokratske bitke, ali izgleda kako se ta faza primiče kraju. Naime, desetak dana prije jučerašnjeg referenduma opozicija je organizirala svoj referendum protiv formiranja Ustavotvorne skupštine i predsjednika Madura, pozivajući na prijevremene izbore.
Tom referendumu se, prema riječima opozicije, odazvalo više od 7 milijuna stanovnika. Vlasti pak tvrde kako opozicija laže te kako se njihovom ilegalnom referendumu nije odazvala ni trećina od tih navodnih 7 milijuna.
Kako je pak prošao jučerašnji, legalni, referendum? Venezuelansko državno izborno povjerenstvo tvrdi kako se referendumu odazvalo više od 8 milijuna stanovnika (8,089,320 - odnosno 41,53% stanovnika s pravom glasa). Opozicija pak tvrdi kako nije izašlo ni približno toliko - tvrde kako je glasalo najviše 3 milijuna ljudi.
I pitanje se sada postavlja - kome vjerovati? Jednu stvar treba svakako istaknuti - brojne nezavisne organizacije za nadzor izbora proteklih godina davale su najviše ocjene venezuelanskom izbornom povjerenstvu naglašavajući njihovu točnost. No, pitanje je hoće li to išta značiti danas kada se procjene svode na politiku, a ne činjenice.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
