Sociologija

Profit i materijalnim jedino je šta je realno. Aj pokušaj ne jesti i ne piti, pa javi. Je li te duh spasio.
I nismo živjeli u nikakvom komunizmu, nego socijalizmu. I tada je profit i materijalno bilo bitno. Pa kako i može bit drugačije?

zlatan:
Profit i materijalnim jedino je šta je realno. Aj pokušaj ne jesti i ne piti, pa javi. Je li te duh spasio.
I nismo živjeli u nikakvom komunizmu, nego socijalizmu. I tada je profit i materijalno bilo bitno. Pa kako i može bit drugačije?

Ono "komunisticki rezim" jer sam nastojao biti ironican. A sad malo u teoriju zavjere: Svjet mog djetinjstva je pun djece koja se igraju po parkovima, igralistima. Problem je bio u nogometu na ulici. Onim rijetkim vozilima nismo dali da posteno nagaze gas. U lipnju je zavrsavala skola i mogli smo igrati cijeli dan, a sazrele su i amule. Rastu samonikle po mom gradu (Rijeka). Danas nema djece oko zgrada, nitko ne bere amule ili murve (dud). U tom dobu koje bi trebao nasloviti "mog oca", su se zidale obiteljske kuce uz pomoc prijatelja i jednog majstora koji ih je vodio. Automobili su se odrzavati pred zgradom, na parkiralistu. I ono najvaznije. Susjedi su se poznavali (ne pozdravljali, vec druzili). Ajde to izvedite danas. Socjalna sluzba ce vas uzeti u razmatranje. Danas stitimo djecu. Vodimo ih na slobodne aktivnosti. Suvremeni auti su puni elektronike da bi ih vozili samo ovlastenom servisu. O ovlastima u gradevini necu ni pisati. Napredak. Svakako, no pogledajmo ga sa ekonomske strane. Tko nas je proglasio nesposobnima za odgoj djece i sve ostale aktivnosti, pa sve treba platiti. Citao sam nekakav clanak gdje sociolozi objasnjavaju one kontakte sa susjedstvom uz spremnost na uzajamno pomaganje kao seljacki mentalitet. Moj bi otac rekao "moba" (uzajamno pomaganje pri skupljanju ljetine). Gospoda se tako, valjda, ne vladaju. To sve nema veze sa necijim profitom i destljetnim korigiranjem odnosa u drustvu.

opet Mujo:
Ono "komunisticki rezim" jer sam nastojao biti ironican. A sad malo u teoriju zavjere: Svjet mog djetinjstva je pun djece koja se igraju po parkovima, igralistima. Problem je bio u nogometu na ulici. Onim rijetkim vozilima nismo dali da posteno nagaze gas. U lipnju je zavrsavala skola i mogli smo igrati cijeli dan, a sazrele su i amule. Rastu samonikle po mom gradu (Rijeka). Danas nema djece oko zgrada, nitko ne bere amule ili murve (dud). U tom dobu koje bi trebao nasloviti "mog oca", su se zidale obiteljske kuce uz pomoc prijatelja i jednog majstora koji ih je vodio. Automobili su se odrzavati pred zgradom, na parkiralistu. I ono najvaznije. Susjedi su se poznavali (ne pozdravljali, vec druzili). Ajde to izvedite danas. Socjalna sluzba ce vas uzeti u razmatranje. Danas stitimo djecu. Vodimo ih na slobodne aktivnosti. Suvremeni auti su puni elektronike da bi ih vozili samo ovlastenom servisu. O ovlastima u gradevini necu ni pisati. Napredak. Svakako, no pogledajmo ga sa ekonomske strane. Tko nas je proglasio nesposobnima za odgoj djece i sve ostale aktivnosti, pa sve treba platiti. Citao sam nekakav clanak gdje sociolozi objasnjavaju one kontakte sa susjedstvom uz spremnost na uzajamno pomaganje kao seljacki mentalitet. Moj bi otac rekao "moba" (uzajamno pomaganje pri skupljanju ljetine). Gospoda se tako, valjda, ne vladaju. To sve nema veze sa necijim profitom i destljetnim korigiranjem odnosa u drustvu.

Da, u tvom ili mom djetinjstvu možda je bilo tako, a kako je bilo u djetinjstvu naših baka i djedova? Ili prabaka i pradjedova? Ili šukunbaka i šukundjedova? Samo zato jer smo nekad bili djeca ili mladi, pa lupati da je zbog toga bilo bolje nego danas, dokaz je starosti i uznapredovale nazadnosti. Po mnogočemu možemo zavidjeti sadašnjim generacijama, a ne pisati gluposti, ajme njima, loše im je. Uvijek zna biti i loše i dobro, tako da tu ne treba biti puno mudar.
Pa gle, taj "komunizam", odnosno socijalizam u kojem smo živjeli, isto je bio napredak, iskorak. To i jest bila ideja socijalizma...naprijed, razvoj. Ako se sjetimo devedesetih, vidimo kratkotrajni povratak nazad u srednji vijek. No, to je trajalo kratko, jer konzumerizam i moderni život brzo je raskinuo sa tradicionalnim "vrijednostima". Eto, čak u jednome Iranu njihovi mladi ljudi vole konzumerizam i imaju samo 1,7 dijete po ženi u fertilnom dobu. A njihovi popovi (mule, mazge) samo se ljute, a ništa ne mogu promijeniti.
Ne plačem za prošlim vremenima, lijepo se sjećati dobroga, lijepo je znati šta je bilo loše, ali možemo živjeti samo u ovom trenutku. Prošlost je gotova, a budućnost uvijek neizvjesna.