Zašto se Njemačkoj povijest vraća 9. studenoga?
Istog su datuma rođene republika i nacistički mit, gorjele sinagoge i otvoren Berlinski zid — ali kalendar nikada nije bio kriv.
Pretplata
Nekoliko europskih časnika neće promijeniti bojište, ali njihov ured može postati presedan, meta i početak mnogo opasnije eskalacije.
Opoziv možda neće uspjeti, ali glasanje bi svakog zastupnika prisililo da bira između Ustava i poslušnosti ratnoj vlasti.
Rodezija je odbacila London, zadržala kraljicu i stvorila državu koju nitko nije priznao – kako bi manjinska vlast preživjela.
Porota je osudila Branda. No industrija koja je njegovu neobuzdanost godinama pretvarala u gledanost sada glumi moralnog pobjednika.
Nevjera je priznata, špijunaža nije dokazana. No slučaj otvara pitanje koje ni najmoćniji čip ne može riješiti.
Predstojnik ureda ne zapovijeda vojskom, ali odlučuje tko dolazi do predsjednika. U rukama ideologa, vrata postaju političko oružje.
Izborni poraz mogao bi politički raniti predsjednika, ali mu ne oduzima vojni aparat ni ovlast da u nekoliko minuta promijeni svijet.
Odluka može nastati u sekundi, ponašanje se učvršćivati mjesecima, a identitet godinama. Psihologija otkriva kako ta tri sata rade.
Policijski kordon može osvojiti zgradu, ali ne i povjerenje. Kriza otvara pitanje tko uopće smije odlučiti što je zakonito.
Povratak marke blijedi, euro ostaje, a migracijska politika postaje tvrđa. Tako izgleda cijena ulaska pobunjeničke stranke u vlast.
Lucky Dragon, spaljeni Tokio i strah od novog oružja oblikovali su film u kojem čudovište nije prijetnja izvana, nego ljudska posljedica.
Izborna kočnica nestaje 3. studenoga, a nova većina preuzima Kongres tek u siječnju. Upravo u tom prozoru mogu pasti ključne odluke.
Kad svaki hobi mora postati posao, publika ili dokaz napretka, amater čuva rijetku slobodu: raditi nešto samo zato što to voli.
Pokreti nemaju zajednički stožer, ali povezuju ih skupo stanovanje, slabe plaće i osjećaj mladih da se društveni uspon zatvara.
Prvi razgovor ne mora završiti rat. Dovoljno je da otvori izravnu liniju između ljudi koji moraju shvatiti da ciljevi neće biti ostvareni.
Hercules je zakasnio u rat i izgubio budućnost prije prvog leta, ali nekoliko sekundi iznad vode bilo je dovoljno za Hughesovu pobjedu.
Prodavačica, susjed ili čovjek iz jutarnje šetnje možda nam nisu prijatelji. Zašto njihov nestanak ipak mijenja osjećaj doma?
Gubici nisu znak neposrednog bankrota, nego pucanja modela koji je hranio milijune radnih mjesta i čitav europski industrijski ekosustav.
Nekolicina se ljudi uplašila, no nacionalnu histeriju možda nisu proizveli Marsovci ni radio, nego novine koje su branile vlastitu moć.
Moskva ne može gospodarski parirati Kini ni EU-u, ali žito, sigurnost i energiju pretvara u politički utjecaj ondje gdje Zapad uzmiče.
Autobusi, psi, stolci i prolaznici otkrivaju grad koji stalno gledamo, ali rijetko vidimo. Perecov eksperiment vraća pažnju na koju smo zaboravili.
Njegovi prizori djeluju nelogično, ali osjećaji nikada ne griješe. Lynch ne snima san – on otvara prostor u kojem smo već bili.
Antonionijeva trilogija otuđenja – I. dio
Antonioni je ženu uklonio iz priče kako bi otkrio nešto neugodnije: koliko brzo ljubav, krivnja i odanost mijenjaju predmet.
Što ako najveći užas nije u tome da ljudi izgube razum, nego da pronađu dovoljno dobar razlog da ga više nikada ne moraju preispitati?
Recenzija filma
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.
Jednom, u lijepom predgrađu Connecticuta, moglo se plivati kroz privatna mora srednje klase. Ali svako je vodilo dublje prema neugodnoj istini.
Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.
Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.
Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.
Branko i Marina kroz transformacije
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.
Filmska recenzija
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.
Filmska preporuka: "AMERICAN FICTION"
Film
Film
Recenzije, slušonica, priče i glazbena otkrića
ROCK 'N' ROLL BAJKA KOJA SE STVARNO DOGODILA
KULTURNO BOGATSTVO ZVUKA
Glazba
