Transatlantik bez Amerike: Lisabonski san vraća se kroz Kanadu Velika priča
Europa nije oduvijek bila ovako poslušna Washingtonu: jednom je htjela prestići SAD, a Trump joj možda upravo vraća tu ambiciju.
Pretplata
Država na periferiji može umisliti da joj je baš udobno, njezini građani također, ali naplata te iluzije stiže poput topota apokalipse.
Kako jučerašnje nezamislivo postaje državna politika? Odgovor se krije u prostoru koji se pomiče dok gledamo u sasvim drugom smjeru.
Jedan nestali zapovjednik, dvije nespojive istine i meci među saveznicima otkrili su koliko je rat promijenio samu ukrajinsku državu.
NASA je očekivala kemijsku tišinu ili jasan znak života. Dobila je nešto mnogo neugodnije - rezultat koji je mogao značiti oboje.
Washington u Venezueli stvara hibridni sustav zbog kojeg će najveći igrači možda ostati po strani, a za američke naftne rezerve situacija je krajnje hitna.
Možda problem nije što je život kratak, nego što ga predugo tretiramo kao probnu verziju. A puna verzija već jako dugo traje.
Njegovi su vlasnici kopali tajni metro, država im je spaljivala primjerke, a između toga časopis je promatrao rađanje modernog svijeta.
Najveći problem s tuđim novcem nije kako ga potrošiti, nego što učiniti ako se vlasnik jednoga dana vrati s računom koji nije nestao.
Ponekad nitko ne vjeruje u pravilo, ali ga svi uredno slijede. Ne zato što moraju, nego zato što pogrešno čitaju jedni druge.
Godinama je vrijedilo jedno pravilo: kad dođe presudni trenutak, svi znaju što moraju učiniti. A što ako to pravilo više ne vrijedi?
Rat je proglašen neprihvatljivim. Države su potpisale, diplomati nazdravili, a povijest je već pripremala vrlo neugodan demanti.
Kad se tajna diplomacija počne odvijati vojnim avionom, obično znači da je na stolu nešto što još nije spremno za javnost — ili je preopasno za nju.
Većinu vremena svi dolari izgledaju jednako. U krizi pak otkrivamo da neki postoje tek kao obećanje, a samo jedan sustav može jamčiti kraj lanca.
Možda se povijest ne otvara novim vratima, nego starim očima. Nova epoha počinje kad poznati svijet više ne možemo gledati kao prije.
Ruski stožer gubio je vlastitu vojsku, njemački je čitao njegove poruke, a iz vojne pobjede počela se rađati politička legenda.
Najopasnije oružje nije ono koje neprijatelj može preživjeti, nego ono koje napadač ne može upotrijebiti do kraja bez posljedica po sebe.
Siriju danas vodi bivši vođa ogranka Al-Qaede. Washington briše terorističke oznake, Moskva pregovara, a geopolitika radi ono što najbolje zna.
Ako je kapitalizam otkrio da se najtvrđa moć danas lakše prodaje mekanim riječima, sve će biti podređeno tome, a zbunjeni spolovi tek trebaju to shvatiti.
Dok su generali gledali prema Rajni, u Parizu se odlučivalo tko će nakon Nijemaca vladati Francuskom – i tko će smjeti potpisati pobjedu.
U teoriji svi mogu srušiti vlast. U praksi svi mogu srušiti vlast. Ali mimo gabarita ne smije postojati ni jedno ni drugo.
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.
Kad svjetska energija ovisi o ratnim brodovima, ugašenim transponderima i pražnjenju rezervi, to nije prilagodba nego sustav koji krvari.
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Advance.hr
Jednom, u lijepom predgrađu Connecticuta, moglo se plivati kroz privatna mora srednje klase. Ali svako je vodilo dublje prema neugodnoj istini.
Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.
Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.
Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.
Branko i Marina kroz transformacije
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.
Filmska recenzija
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.
Filmska preporuka: "AMERICAN FICTION"
Film
Film
Filmska analiza
Triler kao filmski žanr i analiza probranih filmova
ZATOČENI U EMOTIVNOM ČISTILIŠTU ČEKAJUĆI PLIMU SPASA ILI PROPASTI
"JEANNE DIELMAN, 23 QUAI DU COMMERCE, 1080 BRUXELLES"
Recenzije, slušonica, priče i glazbena otkrića
ROCK 'N' ROLL BAJKA KOJA SE STVARNO DOGODILA
KULTURNO BOGATSTVO ZVUKA
Glazba
