Brod nije stigao do bombe, ali njegova slika jest: Kako je jedan poraz stvorio Greenpeace
Američka bomba eksplodirala je, aktivisti su se vratili poraženi, a svijet je zapamtio prizor koji će zauvijek promijeniti prosvjed.
Kad je stvarnost skrivena iza cijelog niza kulisa, postaje opasnije prestati vjerovati u prijetnju nego nastaviti je se bojati.
Atentatori su ubili čovjeka koji je potpisao mir, ali ne i njegov potpis. Kako je hladni sporazum preživio vruću mržnju?
Rusija ima dovoljno oružja da uništi svijet. Ali što se događa kada se najveća moć više ne skriva u silosima, nego u podatkovnim centrima?
Najbolje ratne priče su one koje imaju neku osnovu i na kojima se može izgraditi senzacija, ali termin u kojem dolaze nikad nije slučajnost.
Ona ćelava glava koja je htjela da prvo upoznate njegovu dušu bila je šok, ali ovaj novi doslovno više ne zna što priča.
Irska je na američkom kapitalu izgradila čudo. No kada tri korporacije pune gotovo pola poreza na dobit, tko zapravo kome postavlja uvjete?
U ratom razorenom gradiću dvije su delegacije ušle na suprotna vrata, a iz iste prostorije izišle u posve drukčiju Europu.
Jedna je hipnotizirana, druga velika, treća je tu oduvijek, a četvrta zelena. Sve se kuhaju, u posudi ili na pari. Možda za večeru, možda za kraj svijeta.
Još uvijek točimo gorivo kao da je sve pod kontrolom, dok iza (relativno) mirne cijene nestaju posljednje zaštite od velikog udara.
Prije nego što su računalne pogreške postale nevidljive, jedan se kvar mogao izvući pincetom, zalijepiti u dnevnik i sačuvati za povijest.
Ruski optimizam neće dovesti do brzog mira, svakako ne onog kojeg bi ukrajinski saveznici opisali kao "dobar mir", ali će zaključati neke ishode.
Nekada su se knjige spaljivale zbog straha od njihovih ideja. Danas nestaju jer je netko napokon shvatio koliko njihovo znanje vrijedi.
Izbori mijenjaju upravitelje, ali generalni štrajk zaustavlja stroj. Kapital ima naizgled bezbroj metoda kontrole, vrijeme je da narod ima barem jednu.
Dok je svijet učio živjeti s nuklearnom prijetnjom i ratom bez kraja, jedna televizijska serija pozvala nas je da povjerujemo u bolju verziju čovječanstva.
Na karti izgledaju kao nekoliko preostalih točaka. Na terenu su to povezani gradovi, pruge, rijeke i utvrde koje mogu gutati godine rata.
Dotrajali i poraženi centar ne shvaća da u poraz ne vodi samo sebe nego i cijelu demokraciju. Srećom, postoji način da se ona spasi.
Kazna za moćnike može biti okrutna. Ali tek kada pred zakonom padaju i nedodirljivi, narod može vjerovati da sustav nije stvoren protiv njega.
Nova Europa stvorila je čovjeka kojeg nijedna država nije poznavala – a onda shvatila da mu ipak nekako mora stati na kraj.
Desetljećima su biračima govorili da neke opcije jednostavno ne postoje. Sada se upravo kroz taj zabranjeni prostor probija politički potres.
Država na periferiji može umisliti da joj je baš udobno, njezini građani također, ali naplata te iluzije stiže poput topota apokalipse.
Kako jučerašnje nezamislivo postaje državna politika? Odgovor se krije u prostoru koji se pomiče dok gledamo u sasvim drugom smjeru.
Jedan nestali zapovjednik, dvije nespojive istine i meci među saveznicima otkrili su koliko je rat promijenio samu ukrajinsku državu.

Što ako najveći užas nije u tome da ljudi izgube razum, nego da pronađu dovoljno dobar razlog da ga više nikada ne moraju preispitati?
Recenzija filma
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.

Jednom, u lijepom predgrađu Connecticuta, moglo se plivati kroz privatna mora srednje klase. Ali svako je vodilo dublje prema neugodnoj istini.

Jezivu stvarnost skrivenu u dubokoj sjeni nemoguće je opisati riječima, zato što takve riječi ne postoje. Ali Lynch je poznavao poseban govor.

Njezina slava bila je prevelika da bi je mogla nositi, a sloboda previše stvarna da bi trajala kao iluzija koju je svijet želio gledati.

Božić u Bedford Fallsu ili Pottersvilleu?
Iza snijega i božićne utjehe krije se fascinantan film o potisnutim snovima, bijesu i cijeni ostajanja u svijetu koji očekuje uklapanje.

Branko i Marina kroz transformacije
U filmu nema vlaka, nema putovanja na jug, samo visoke stambene zgrade s južne strane Save, ali naizgled zamrznuto vrijeme u njima još se uvijek mijenja.

Filmska recenzija
"Perfect Days" nije film o rutini nego ogledalo u kojem se vidi sve što gubimo žureći — smisao, mjeru i tišinu u kojoj čovjek napokon može postojati.


Filmska preporuka: "AMERICAN FICTION"

Film

Film

Filmska analiza

Triler kao filmski žanr i analiza probranih filmova
Recenzije, slušonica, priče i glazbena otkrića
ROCK 'N' ROLL BAJKA KOJA SE STVARNO DOGODILA
KULTURNO BOGATSTVO ZVUKA
Glazba