Kad svaki hobi mora postati posao, publika ili dokaz napretka, amater čuva rijetku slobodu: raditi nešto samo zato što to voli.
Prodavačica, susjed ili čovjek iz jutarnje šetnje možda nam nisu prijatelji. Zašto njihov nestanak ipak mijenja osjećaj doma?
Autobusi, psi, stolci i prolaznici otkrivaju grad koji stalno gledamo, ali rijetko vidimo. Perecov eksperiment vraća pažnju na koju smo zaboravili.
Sturgeonov zakon lako primjenjujemo na kulturu, politiku i tuđi ukus. Prava zabava počinje kada ga okrenemo prema vlastitim idejama.
Njegovi prizori djeluju nelogično, ali osjećaji nikada ne griješe. Lynch ne snima san – on otvara prostor u kojem smo već bili.
Kad svaka strana djeluje razumno iz vlastitog straha, njihov zbroj može proizvesti katastrofu, manju ili veću, koju nitko nije želio.
Stara tvornica ostavljala je čađu na plućima. Nova ostavlja čiste ruke i živce koji trepere dugo nakon što se zaslon ugasi.
Jedna zaboravljena ploča pokazuje zašto glazba ne mora biti savršeno reproducirana da bi nas vratila dijelu sebe koji smo utišali.
Većina gledatelja nema radionicu, neki nemaju ni pilu. Dolaze po nešto drugo: završetak, tišinu i svijet koji ponovno ima oblik.
Lav XIV. nije tehnofob. Njegovo upozorenje dolazi u presudnom trenutku. Ovo nije srednjovjekovni strah, ovo je nešto oko čega se napokon možemo ujediniti.
Antonioni je ženu uklonio iz priče kako bi otkrio nešto neugodnije: koliko brzo ljubav, krivnja i odanost mijenjaju predmet.
Nekada su se knjige spaljivale zbog straha od njihovih ideja. Danas nestaju jer je netko napokon shvatio koliko njihovo znanje vrijedi.
Što ako najveći užas nije u tome da ljudi izgube razum, nego da pronađu dovoljno dobar razlog da ga više nikada ne moraju preispitati?
Možda problem nije što je život kratak, nego što ga predugo tretiramo kao probnu verziju. A puna verzija već jako dugo traje.
Možda se povijest ne otvara novim vratima, nego starim očima. Nova epoha počinje kad poznati svijet više ne možemo gledati kao prije.
Ako je kapitalizam otkrio da se najtvrđa moć danas lakše prodaje mekanim riječima, sve će biti podređeno tome, a zbunjeni spolovi tek trebaju to shvatiti.
Postoje mjesta na kojima put ne vodi naprijed, želja ne pripada onome tko je izgovara, a stvarnost pamti nešto što smo htjeli zaboraviti.
U gradu koji nasilje prodaje kao baštinu, jedino biće bez izbora postaje glavna atrakcija - i posljednje mjerilo naše ljudskosti.
Jednom, u lijepom predgrađu Connecticuta, moglo se plivati kroz privatna mora srednje klase. Ali svako je vodilo dublje prema neugodnoj istini.
