Fizika nudi neobične tragove, filozofija neugodne paradokse, ali svaki odgovor samo otvara nova vrata prema još jednoj stvarnosti.
Neka iskustva nas ne usreće niti nam daju svrhu, ali toliko promijene naš pogled da se iz njih više nikada ne vraćamo isti.
Presretač može biti tehnološki uspjeh i ipak stići prekasno. U dugom ratu prednost pripada onome tko inovaciju prvi pretvori u tvornicu.
Ona ćelava glava koja je htjela da prvo upoznate njegovu dušu bila je šok, ali ovaj novi doslovno više ne zna što priča.
Kako jučerašnje nezamislivo postaje državna politika? Odgovor se krije u prostoru koji se pomiče dok gledamo u sasvim drugom smjeru.
Ponekad se slučajnost dogodi toliko precizno da čak i kad je razum može objasniti svejedno je teško povjerovati da je baš sve bilo sasvim slučajno.
Ponekad nitko ne vjeruje u pravilo, ali ga svi uredno slijede. Ne zato što moraju, nego zato što pogrešno čitaju jedni druge.
Najopasniji terapeut možda više nije loš čovjek, nego dobar algoritam koji vam u dva ujutro uvjerljivo objašnjava zašto su svi protiv vas.
Najopasniji trenutak nije kada čovjek izgubi, nego kada nakon dovoljno poraza prestane vjerovati da njegov sljedeći potez ima ikakvog smisla.
Čovjek voli vjerovati da zna tko je. Problem nastaje kad otkrije da se za istim stolom u njemu već dugo vodi rasprava bez kralja i predsjednika.
Neke tuđe pobjede jedva primijetimo. Druge nas pogode gotovo osobno - i pritom otkrivaju nešto neugodno o načinu na koji mjerimo vlastiti život.
Čovjek je prvi put u povijesti dobio pristup gotovo cijelom čovječanstvu. Ali naš um možda sve to doživljava kao neku vrstu mentalne pogreške.
Dronovi kažnjavaju veličinu, sutra bi upravo ona mogla postati ključni element obrane. Trenutak preokreta već se nazire na horizontu.
Najmoćnija vojska nije izgubila znanje, nego naviku: dok je dominirala, protivnici su desetljećima gradili ono što je mislila da im neće više trebati.
Sustav se zna obračunati s buntovnikom. Pravi problem nastaje kad čovjek od sustava više ne traži ništa - čak ni bolji život unutar njega.
Psihologija može objasniti paradoks, ali spoznaja je krajnje neugodna: poredak najduže traje kad ga počnu braniti oni koje najviše ponižava.
Što ako najveća utopija modernog doba nije osvajanje svemira, nego odbijanje da groblje bude posljednja institucija čovječanstva?
Bio je učenik Freuda, saveznik revolucije i neprijatelj poslušnosti. A onda je povjerovao da je pronašao energiju života.
Mnogi nisu ni primijetili da je rat protiv Irana zapravo bio rat jedne sasvim nove epohe, korporativno-tehnološko-fašističke doktrine.
