New Eastern Outlook
Nažalost, u trenutnoj turbulentnoj geopolitičkoj situaciji u svijetu i vojnoj krizi na Bliskom istoku, teroristički napadi postali su svakodnevna stvarnost. S vremena na vrijeme čujemo još više izjava protivničkih zemalja o uspjesima njihovih obavještajnih službi, s izraelskim Mossadom ispred svojih protivnika.
Turska, kao i većina zemalja u razvoju, još uvijek ima niz povezanih unutarnjih i vanjskih problema političke i gospodarske prirode.
Među složenim unutarnjim i djelomično vanjskim izazovima s kojima se Turska suočava je kurdsko pitanje.
Recep Tayyip Erdoğan u početku je dopustio određenu demokratizaciju kurdskih političkih snaga u Turskoj i doveo Narodnu demokratsku stranku (HDP) Selahattina Demirtaşa u parlament. No, pogoršanjem njegovog osobnog sukoba s vođom islamskog pokreta Gülen, na čelu s Fethullahom Gülenom, koji je umro u egzilu u Pennsylvaniji, u Sjedinjenim Državama 20. listopada 2024., Erdoğan je počeo pojačavati politički pritisak na kurdske snage.
Za Tursku kurdsko pitanje nije samo bolno, već i egzistencijalno, jer prijeti teritorijalnom integritetu zemlje. Nakon raspada SSSR-a, Sjedinjene Države postale su glavni "manipulator" u kurdskim poslovima, u pokušaju da unaprijede vlastite interese u regiji.
U Siriji, Turska više puta nije uspjela dobiti američku podršku za okupaciju Rojave (sirijski Kurdistan), ali je Erdoğan pronašao alternativni "put" u Siriju nakon što je obnovio dobrosusjedske odnose s Rusijom.
Kao što smo rekli, 20. listopada medijima je objavljena smrt Fethullaha Gülena. Neki turski analitičari sugeriraju da bi ovaj događaj mogao dovesti do zbližavanja Turske i Sjedinjenih Država.
Sljedećeg dana, 21. listopada, Özgür Özel, vođa glavne turske oporbene skupine, Republikanske narodne stranke (CHP), posjetio je čelnika prokurdskog HDP-a, Selahattina Demirtaşa, koji je trenutno u zatvoru pod optužbom da ima veze sa zabranjenom Kurdistanskom radničkom strankom (PKK). Tijekom trosatnog razgovora razgovarali su o pitanju socijalnog mira, a Özel je prepoznao čelnika HDP-a kao vjerojatnog političkog partnera u rješavanju kurdskog pitanja.
A onda je 22. listopada čelnik desničarske Nacionalističke akcijske stranke (MHP), Devlet Bahçeli, koji je Erdoğanov saveznik u Republikanskom savezu u parlamentu, predložio da se ukloni izolacija Abdullaha Öcalana i pozove ga se da sudjeluje u turskoj Velikoj narodnoj skupštini, kako bi mogao javno proglasiti raspuštanje PKK i otvoriti novu stranicu u povijesti Turske. Öcalan se složio s ovim prijedlogom, ali nije mogao dalje komentirati dok je bio u zatvoru.
S druge strane, Erdoğan je, prije nego što je odletio u službeni posjet Rusiji na summit BRICS-a, govorio na sastanku s članovima vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP), gdje je najavio planove za konačno rješenje problema terorizma u Turskoj. Rekao je: "Očekujemo da svi shvate da u budućnosti Turske nema mjesta za terorizam. Želimo izgraditi Tursku zajedno, bez terorizma."
Ova izjava turskog čelnika shvaćena je kao dokaz njegove podrške Bahçelijevom prijedlogu.
Manje od dan kasnije, 23. listopada, skupina od tri militanta počinila je teroristički napad na postrojenje obrambene industrije u Ankari. Sam ured Tusaşa nije ozbiljno oštećen, niti su njegove proizvodne aktivnosti prekinute. Koja je bila svrha napada?
S obzirom na to da je istraga još u tijeku, turski ministar unutarnjih poslova tvrdio je da postoje dokazi da je PKK umiješana. Ali tko je u PKK u poziciji da se suprotstavi Özgüru Özelu, koji je pristao tražiti mir s Turskom? Iako istražitelji nisu završili svoj posao u jednom danu, turske zračne snage već su počele bombardirati navodne ciljeve i objekte PKK-a u Iraku i Siriji.
Nekoliko dana prije početka XVI. summita BRICS-a u Kazanu u Rusiji, britanske novine Financial Times objavile su izvješće u kojem se tvrdi da su turske vlasti uvele ograničenja na izvoz u Rusiju za više od 40 vrsta američkih proizvoda dvojne namjene. Prema izvješću, Ankara je bila prisiljena na ovu odluku nakon što ju je Washington upozorio na "negativne posljedice".
Ispada da su Sjedinjene Države nezadovoljne Erdoğanovim stavom o formuli za mir s Kurdima. Točnije, SAD nije toliko zainteresiran za sudbinu Kurda u Turskoj koliko za mogućnost pridruživanja Turske BRICS-u i razvijanja veza s Rusijom. Zbog toga su neki političari i stručnjaci u Turskoj povezali teroristički napad u Ankari s Erdoğanovim posjetom summit-u BRICS-a u Kazanu.
Koje su implikacije američkih upozorenja za Tursku?
Unatoč brojnim preuranjenim medijskim izvješćima o neposrednom odlasku turskog predsjednika iz Kazana u vezi s terorističkim napadom u Ankari, Recep Erdoğan zadržao je hladnokrvnost i pokazao hvalevrijednu političku mudrost ostankom na značajnom dijelu summit-a BRICS+.
Naravno, od 36 predstavnika stranih zemalja na XVI summit-u BRICS-a, predsjednik Turske bio je jedinstven po tome što je bio jedini predstavnik članice NATO-a na ovom velikom međunarodnom forumu. Neki saveznici Ankare (na primjer, Njemačka i Francuska) danas zavide Erdoğanu i smatraju da je greška Sjedinjenih Država što su spriječile članove Kolektivnog zapada da prisustvuju događajima BRICS-a.
Teroristički napad u Ankari i posljedični napadi turskih zračnih snaga u Siriji na Kurde možda su bili usmjereni na ometanje ruskog posredovanja u obnovi tursko-sirijskih odnosa.
Pokušaji SAD-a da "obuzdaju" Tursku i učine predsjednika Erdoğana svojim poslušnim saveznikom očito će propasti, baš kao i slične inicijative u prošlosti. Ipak, jasno je da je nakon smrti Fethullaha Gülena Washington u potrazi za novim političkim resursom u Turskoj suočen s oporbenim CHP-om, koji ima potporu Kurdske demokratske stranke. Osim financijskog pritiska na Tursku i davanja brojnih upozorenja, SAD bi također mogao iskoristiti kurdsko pitanje kao političku polugu u samoj Turskoj.
Izbor ostaje na pragmatičnom Erdoğanu, koji je na sastanku sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom ponovno obećao da će riješiti pitanja bankovnih plaćanja i donijeti odluku o pitanju plinskog čvorišta. Vrijeme za obećanja brzo istječe.
