Analogno vs Digitalno

Evo prvi Ja..😁
Analogna vs digitalna fotografija
Analogna fotografija se zasnivala na optici, osvetljavanju filma, te koristenju hemije u mracnoj prostoriji, za razvijanje...
Digitalna fotografija koristi optiku, digitalni CMOS senzor I pretvara ga u digitalni zapis....
U ovom "srazu" malu prednost dajem digitalnom.... Jer, iako su i stare fotke imale svoju draz iscekivanja svojih "uradaka", ipak mi je digitala prakticnija i odmah dostupna gledanju i usavrsavanju iste... Ovdje se "ogradjujem" od mora filtera, crop-ovanja i ostalih alata, koji po meni ubijaju draz fotografije....

Evo mogu prokomentirati iz obje perspektive, glazba i fotografija. U oba slučaja su to dva svijeta i u oba vidim prednosti i mane.

Analogna glazba bez sumnje ima taj neki element "stvarnosti" u kojem uživaš bez da ga možeš točno i opisati. Više je živo. Konkreno. Taj osjećaj skoro podjednako imam bez obzira slušam li ploče ili kazete. A pošto sam odrastao na kazetama taj topli zvuk mi više paše, budi nostalgiju. E sad, jel kužim da se dio dinamičnog raspona jednostavno gubi kad slušam istu pjesmu na kompu u FLAC formatu? Definitivno, nema sumnje.

Kod fotografije slična stvar. Pratim na instagramu fotografe, i neke lokalne, koji rade sa filmom i jednostavno odma vidiš razliku. Digitalno je "savršeno", analitički, precizno... A film je prekrasan u svojoj nesavršenosti i bojama. Možda jedino kod nekih Fuji fotoaparata sam primjetio da me digitalno može zavarati do te mjere da pomislim da je u pitanju film. Ali to je već skupi sport...

Analogno je blize nama nesavrsenim ljudima jer je “nesavrseno” odnosno daje nam sve sto detektuju nasa osjetila.
Digitalno je cistije, siromasnije i idealnije i stvara osjecaj perfekcije i jako je dobro za dalju obradu.
Oboje je neophodno da bi zivot bio potpun.