Na današnji dan, 1. ožujka 1973. po prvi puta je objavljen jedan od najpoznatijih albuma svih vremena - legendarni "Dark Side of the Moon" engleske skupine Pink Floyd. Povodom današnje obljetnice osvrnut ćemo se na priču koja se nalazi iza ovog albuma, ali i na svaku od 10 pjesama pojedinačno (jer zajedno tvore jednu vrlo zanimljivu cjelinu, o početku, trajanju i kraju života, a možda i samom smislu!).
Pink Floyd su uvijek bili poznati po svojim konceptualnim albumima koji se slušaju kao jedna dugačka priča, a "Mračna strana Mjeseca" svakako nije iznimka. Kroz 10 skladbi provlače se teme o vremenu, pohlepi, smrti, mentalnoj bolesti... Ova zadnja tematika djelomično je inspirirana stvarnim mentalnim problemima koje je imao jedan od osnivača Pink Floyda, Syd Barrett, koji je skupinu napustio 1968. godine.
Album "Dark Side of the Moon" bio je, složit će se mnogi, vrhunac kreativne (i narativne) faze Pink Floyda (iako možda nema onih dugačkih solo dionica koje su se isticale na ranijim albumima) - koristili su se raznom opremom da bi postigli zvučne efekte i atmosferu, od snimanja u više zapisa (multitrack) pa do analognih sintisajzera.
Dakako, danas uz sve mogućnosti koje nam se nude po pitanju glazbene produkcije i post-produkcije na računalu pomalo se već zaboravlja kolika je inovacija bio taj album sada već davne 1973. godine. Nadalje, činjenica da su se brojni elementi koristili i kasnije od strane brojnih drugih izvođača doprinose tome da danas, u 21. stoljeću, možda ne uočavamo svu genijalnost koja je tada sažeta na ovom konceptualnom albumu. Na sličan način možda nismo svjesni ni genijalnosti i inovacije u nekom drugom izražajnom sredstvu, recimo filmu - primjerice poznati francuski film "À bout de souffle" (Do posljednjeg daha) bio je prava revolucija režije, no danas, kada je koncept takvog snimanja toliko rasprostranjen te velike inovacije vjerojatno nećemo ni uočiti!
Jedan od analognih sintisajzera (EMS VCS 3) na kojem su Pink Floyd stvarali "Dark Side of the Moon"No, "Dark Side of the Moon" i danas, gotovo pola stoljeća kasnije (47 godina), zvuči neopisivo "novo" i aktualno. Prožet je "onim nečim" što ga čini bezvremenskim. Dakako, uz same Floydovce za to bezvremensko stanje iznimno je zaslužan legendarni audio inženjer, producent i glazbenik Alan Parsons - lider skupine The Alan Parsons Project, također je producirao i slavni album Beatlesa "Abbey Road" (još jedan bezvremenski materijal!). Njegova ideja bila je da se angažira pjevačica Clare Torry bez čijeg sjajnog vokala 5. pjesma na albumu, "The Great Gig in the Sky", ne bi nikada bila ono što jest.
Svakako kultna je i naslovnica albuma, prizma spektra - dizajnirao ju je Storm Thorgerson po naputku klavijaturista Richarda Wrighta koji mu je dao vrlo jasne i kratke smjernice: "Neka bude jednostavno i hrabro!".
Procjenjuje se kako se album prodao u više od 45 milijuna primjeraka što ga čini definitivno najprodavanijim albumom Pink Floyda, ali i jednim od najprodavanijih albuma svih vremena. Danas je također često referenca audiofilima za testiranje glazbene opreme što također puno govori o njegovoj glazbenoj kvaliteti.
Pink Floyd 1973.
Album je katapultirao Pink Floyd do međunarodne slave i reputacije gdje su zauvijek i ostali, čak i danas kada bend u pravom smislu ne postoji već četvrt stoljeća (ne računajući kraća ponovna okupljanja i jedan album, vrlo dobar "The Endless River" iz 2014. godine).
Album "Dark Side of the Moon" zapravo je nastao "na putu", odnosno za vrijeme dugačkih turneja Pink Floyda po Europi i Sjevernoj Americi.
Svaka strana albuma (ako govorimo o ploči, dakako) kontinuirana je priča s 5 skladbi koje reflektiraju razne faze ljudskog života - zato konstrukcija i počinje i završava s otkucajima srca.
Prve dvije skladbe - "Speak to Me" i "Breathe" govore o svakodnevnici, opasnosti od iste, od životnog besmisla, pa do stalne i rastuće prijetnje od ludila. Isto tako tu su i fragmenti smisla, s naglaskom da pojedinac mora pronaći svoju empatiju ("Don't be afraid to care"). "Speak to Me" je zapravo samo instrumentalna uvertira (uz "govor luđaka" koji završava s manijakalnim smijehom!) u skladbu broj 2, "Breathe".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
