Osvrt na stoljeće vojnih udara
Grčka novija povijest svakako je povijest vojnih udara. Premijer Eleftherios Venizelos došao je na vlast 1910. nakon vojnog udara 1909. Do 1912. Venizelos je osnovao "Balkansku Ligu" zajedno sa Srbijom, Crnom Gorom i Bugarskom za rat protiv Otomana. Rat s Otomanskim carstvom okončan je 1913. no tada izbijaju sukobi unutar saveznika.
Nakon početka Prvog svjetskog rata, Grčka je uspjela do 1915. ostati neutralna, no tada su zapadni saveznici Grčkoj ponudili Cipar u zamjenu za pomoć protiv Otomana. Kralj Konstantin I ipak je bio oprezan i nije htio ugroziti grčku neutralnost te je smijenio Venizelosa, no Venizelos se vraća još jednim vojnim udarom u Solunu i preuzima vlast nad jednim dijelom zemlje. Zapad priznaje Venizelosa i zanemaruje neutralnost "stare Grčke" gdje je na vlasti i dalje Kralj.
Nakon Prvog svjetskog rata, u kojem je poraženo Otomansko carstvo, Grčka je dobila znatan dio teritorija, ali ne i Cipar. No, sada u Turskoj sve više jačaju nacionalisti predvođeni Mustafom Kemalom Ataturkom i imaju plan vratiti izgubljene teritorije, u čemu i uspijevaju pošto su mediteranske sile - Francuska i Italija - odbile pomoći Grčkoj. Tada dolazi do važnog događaja - velike razmjene stanovništva između Turske i Grčke, iz Turske u Grčku prelazi 1,5 milijuna kršćana, dok 0,5 milijuna muslimana iz Grčke odlazi u Tursku. 1923. se zbog toga populacija Grčke povećala za čak 25%. Zbog dolaska velikog broja stanovnika i sramotnog poraza od Turaka, dolazi i do velikih ekonomskih problema u Grčkoj.
Uskoro dolazi pokušaj još jednog vojnog udara, no ovog puta neuspješnog. Na izborima pobjeđuju liberali, a 1924. je proglašena Druga Helenska Republika. Demokracija je bila kratkog vijeka, već 1925. general Pangalos izvodi državni udar i vlada kao diktator godinu dana, sve do idućeg vojnog udara, ovog puta od strane generala Kondylisa, koji ponovno vraća republiku.
1928. iz egzila se ponovno vraća Venizelos i pobjeđuje na izborima, no već je počela "velika depresija". Zbog velike ekonomske krize Grčka je bankrotirala 1932. Venizelos gubi nove izbore, a vlast osvaja monarhistička koalicija. Venizelos ponovno odlazi u egzil i tamo uskoro umire. Do 1935. pokušana su još dva vojna udara, no iste godine državni udar ponovno izvodi general Kondylis i ponovno ukida republiku i vraća Kralja Georgiusa II. Tih godina sve više jača utjecaj Komunističke Partije (KKE).
Početkom Drugog svjetskog rata Grčka je ponovno nastojala ostati neutralna no biva napadnuta od strane Italije. Grci su uspješno odbacili talijanski napad, no tada Mussoliniju u pomoć pristiže Hitler i nacisti okupiraju Grčku. U to vrijeme glavni otpor protiv nacističkog okupatora vodi Narodni Oslobodilački Front (EAM) predvođen komunistima.
Grčki građanski rat i utjecaj raskola Tito-Staljin
Nakon sloma fašizma u Europi, unatoč činjenici da su komunisti već imali kontrolu nad gotovo cijelom zemljom, na tajnom sastanku Winstona Churchilla i Jozefa Staljina, Grčka je izdajnički "dodjeljena" britanskoj "zoni interesa".
Podsjetimo, radi se o tzv. "dokumentu o postocima" ili kako ga neki nazivaju "zločestom dokumentu". Prema istome Jugoslavija je "podijeljena" na "50%/50%" prema sferama britanskog i sovjetskog utjecaja. Grčki komunisti nisu pristajali na takav ishod i uskoro izbija krvavi građanski rat koji će u Grčkoj odnijeti preko 100,000 života. Komunističke snage poražene su uz pomoć SAD-a i Britanije.
Ključan uvod u građanski rat svakako je bio 1.12.1944. - dan pokolja nenaoružanih prosvjednika na trgu Syntagma, lokaciji ispred zgrade Parlamenta koju i danas - ponovno zahvaljujući velikim prosvjedima - mnogi izvan Grčke dobro poznaju. Vladini vojnici, zajedno s britanskim snagama, otvorili su vatru na mirne prosvjednike. Na trgu se tog dana okupilo oko 200,000 prosvjednika, a nakon što je počela pucnjava, britanski tenkovi zatvorili su izlaze s trga. Oko 30 prosvjednika je ubijeno, ranjeno oko 150. Dvije godine kasnije buknuo je krvavi građanski rat između komunista i nacionalista.
Komuniste u Grčkoj izdašno je podržavala Titova Jugoslavija i na prostoru Jugoslavije nalazili su se brojni kampovi za obuku komunističkih boraca. Tito je podržavao grčke komuniste još od vremena nacističke okupacije. Tada dolazi do tragičnog događaja za grčke komunističke borce - raskol između Tita i Staljina. U takvoj situaciji grčki komunisti bili su prisiljeni birati između jednog ili drugog vođe, u konačnici većina ih se odlučila za Staljina i to je bila njihova možda i najveća pogreška - jer nisu znali da ih je taj isti Staljin već ranije "otpisao" i "dao" Britancima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
