Prošlo je već pola godine od savezničkog iskrcavanja u Normandiji. Njemačka vojska povukla se prema istoku. Saveznici, predvođeni američkom vojskom, aktivno su se pripremali za nove ofenzive. Na istočnom frontu od početka kolovoza do početka listopada trajao je Varšavski ustanak kojeg su Nijemci brutalno slomili (gotovo cijeli grad je uništen), ali uskoro će krenuti velika sovjetska ofenziva koja će ih odbaciti iz gotovo cijele Poljske. Na jugu već je pola Italije bilo u rukama savezničkih snaga. Bitke u Africi davno su izgubljene... Sve u svemu, izgledalo je kako se već itekako nazire kraj zločinačkog Trećeg rajha. Zbog tih činjenica ono što je krenulo 16. prosinca 1944. malo tko je mogao očekivati - velika njemačka ofenziva, posljednja na zapadnom frontu, došla je kao veliko iznenađenje.
Bitka u Ardenima, naziv dobiva po gustom šumskom području regije Ardeni na istoku Belgije, sjeveroistoku Francuske i Luksemburga. Cilj njemačke ofenzive bio je slomiti savezničke linije na pola te im onemogućiti daljnje korištenje ključne belgijske luke Antwerpen. Bila je to velika i izuzetno ambiciozna ofenziva - Nijemci su se nadali da će uspjeti okružiti četiri savezničke vojske te natjerati Zapadne saveznike na mirovni sporazum koji bi išao na ruku silama Osovine, odnosno ono što je još ostalo od njih.
U retrospektivi, znajući da će Njemačka izgubiti i ovu bitku i sam rat, zanimljivo je koliko dugo su Nijemci gajili nade da mogu preokrenuti tijek sukoba. Dakako, znajući da je njihov vrhovni lider Adolf Hitler, to ne čudi - on se nije želio predati ni kada je rat došao do Berlina iako bi to spasilo tisuće i tisuće života.
Vratimo se na 16. prosinca 1944. Bitka u Ardenima došla je kao totalno iznenađenje za saveznike - njemačke snage silovito su napale rano jutro tog dana. Nespremnost saveznika, djelomično zbog prevelikog samopouzdanja, skupo će ih koštati - osim iskrcavanja na Normandiji bit će to bitka s najvećim brojem žrtava na strani američke vojske u sklopu Drugog svjetskog rata.
Nijemcima je na ruku išla i vremenska prognoza - loši vremenski uvjeti tog dana značili su da savezničke zračne snage, u ovom trenutku već znatno superiornije od njemačkih, nisu mogle previše djelovati. Nijemci su silovito krenuli s pješadijom i oklopnim jednicima. No, unatoč inicijalnom brzom proboju uskoro su naišli na čvrsti otpor, naročito na sjevernom i južnom ogranku ofenzive. Prvi važan cilj bio im je probiti se do ključnih prometnica kod Elsenborna na sjeveru i Bastognea na jugu - nisu uspjeli.
Ravno prema zapadu stigli su do belgijskog naselja Foy-Notre-Dame. Oko 100 km od Antwerpena te svega 60 km od Bruxellesa.
Bitka u Ardenima
Stvari su se počele preokretati pred Božić - 24. prosinca oblaci su se razišli što znači da će se njemačke snage naći na punom udaru savezničkih vojnih zrakoplova. Iako je "službeno" Bitka u Ardenima potrajala do 25. siječnja 1945., njemački pokušaj zapravo je već bio slomljen do 27. prosinca kada je američka treća armija, pod vodstvom poznatog generala Georgea S. Pattona, probila se do Bastognea na jugu Belgije.
Tada je već postalo jasno da Nijemci jednostavno više nemaju resursa, ni u ljudstvu ni u oklopu, da bi nadomijestili gubitke. Bitka će potrajati još mjesec dana nakon što se njemačka vojska povukla natrag do Siegfriedove linije. Poznata i pod nazivom "Zapadni bedem" - Siegfriedova linija bila je njemački sustav obrambenih zidova koje je Njemačka izgradila 1930-ih godina, protezala se na oko 630 km uzduž nizozemske granice te granica nekadašnjeg Njemačkog carstva, sve do grada Weil am Rhein na švicarskoj granici. Tu su Nijemci izgradili oko 18,000 bunkera i brojnih fortifikacija protiv tenkova (tzv. "Zmajevi zubi"). Poslužila je svrsi u sklopu Bitke u Ardenima, no u konačnici su ipak poraženi.
Bitka u Ardenima je dakako jedna od poznatijih operacija u Drugom svjetskom ratu. O kolikoj ofenzivi zapravo govorimo? U njemačkom napadu sudjelovalo je oko 410,000 vojnika, nešto više od 1,400 tenkova, 2,600 komada artiljerije, te oko 1,000 vojnih zrakoplova.
Američki ratni zarobljenici za vrijeme Bitka u Ardenima, 22. prosinca 1944.
Broj žrtava bio je velik s obje strane. Iako navodi o ukupnom broju variraju od izvora do izvora, prema određenim konsenzusima procjenjuje se kako je ukupan broj žrtava s njemačke strane bio oko 100,000, a s američke oko 90,000. Te brojke uključuju mrtve, ranjene i nestale. Što se pak tiče ukupnog broja ubijenih vojnika, procjenjuje se kako je ubijeno oko 60,000 njemačkih vojnika te oko 20,000 američkih (te oko 200 britanskih vojnika).
Bitka u Ardenima treća je najkrvavija bitka u povijesti američke vojske. Jedine koje su bile veće i odnijele više žrtava bile su Iskrcavanje u Normandiji u ljeto 1944. te Ofenziva Meuse-Argonne za vrijeme Prvog svjetskog rata (također protiv Nijemaca, na području Argonske šume u Francuskoj).
Američki M36 u pokretu
Kako smo i spomenuli, bio je to posljednji pokušaj njemačkih snaga da preokrenu tijek rata na zapadnom frontu. Čija je ideja bila da se pokrene ofenziva u Ardenima? Osobno Hitlerova. On je vjerovao da velikom akcijom, u trenutku dok saveznici misle kako je ista nemoguća, može totalno demoralizirati neprijatelja i prisiliti ga na mirovne pregovore. Je li bilo ikakve šanse da Nijemci pobjede u Bitci u Ardenima? Mnogi povjesničari i vojni stratezi slažu se da bi to bilo jako teško. Naime, takav stav dijelili su čak i Hitlerovi vojni zapovjednici na zapadnom frontu. Doslovno nitko od njih nije vjerovao da je moguće zauzeti Antwerpen, no, kao što je to često bio slučaj u Trećem rajhu, nitko od njih nije se usudio takvo što osobno izreći pred Hitlerom. U zauzimanje Antwerpena nije vjerovao čak ni njemački zapovjednik Sepp Dietrich - jedan od najfanatičnijih Hitlerovih sljedbenika ("karijeru" je započeo još 20-ih godina kao Hitlerov osobni šofer i tjelohranitelj).
Nakon što je postalo jasno da će Nijemci izgubiti Bitku u Ardenima, i pritom biti poprilično uzdrmani glede daljnjih okršaja, britanski premijer Churchill kontaktirao je sovjetskog lidera Staljina te ga zamolio, ako je ikako moguće, da odmah pojača pritisak na istočnom frontu. Ovaj je to, na Churchillovo oduševljenje, prihvatio - velika sovjetska ofenziva Visla-Odra krenula je 12. siječnja 1945. iako su je Sovjeti planirali pokrenuti tek 20. siječnja...
Kraj je na pomolu. Nijemci gube kilometre i kilometre, a već sredinom travnja 1945. kreće završna bitka, Bitka za Berlin. Iako je bilo jasno da je Hitler poražen, ogromna bitka u okolici i na ulicama Berlina između njemačkih snaga i sovjetske Crvene armije potrajala 2 tjedna i 2 dana. Oko 80,000 mrtvih na strani Sovjeta, oko 100,000 mrtvih na strani Nijemaca - među njima je i vođa nacističke Njemačke, Adolf Hitler, koji je počinio samoubojstvo u svom bunkeru 30. travnja 1945. Rat je završen, najveći rat u ljudskoj povijesti je napokon završen - u šest godina (i 1 dan) s lica planete nestalo je oko 80 milijuna ljudi (većinom u SSSR-u i Kini).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
