Prošla su stoljeća, gotovo pola milenija je prošlo, no njegov nadimak i dalje opstaje, ne odlazi... Govorimo o ruskom caru, Ivanu IV Vasiljeviću, koji je na današnji dan, 16. siječnja 1547. okrunjen za cara. Dakako, govorimo o Ivanu "Groznom".
Prošlo je više od 3 stoljeća od Ivanove smrti kada je njegov portret (na vrhu ovog teksta) napravio poznati ruski umjetnik Viktor Vasnjecov - kaže se da slika govori tisuću riječi, u ovom slučaju govori nam kako Ivanova reputacija kroz stoljeća ne jenjava...
Dakle, po čemu je Ivan IV bio toliko "grozan" da je njegov nadimak ostao sve do današnjih dana? Zapravo, ne misle svi tako. Prema nekima Ivan je zapravo bio slavni ruski car koji je uvelike unaprijedio rusku kulturu. Poznate kupole na katedrali sv. Vasilija Blaženog u Moskvi dao je upravo on izgraditi kao komemoraciju pobjeda u ruskim ratovima protiv Kazanjskog kanata (srednjovjekovna tatarska država, jedna od nasljednica Zlatne horde).
Nadalje, Ivan je također proveo veliku pravnu reformu kojom je u red doveo ogromno carstvo. Za vrijeme njegove vladavine ruski utjecaj se proširio sve do Srbije - kako i ne bi, Ivanova baka je bila Srpkinja, Ana Jakšić. Naime, on je sin Vasilija III., velikog kneza od Moskve, i Elene Glinskaje, moskovske princeze. Njegova majka Elena je pak bila kćer Vasilija Glinskog, princa Velike kneževine Litve, te Ane Glinske - djevojačkog prezimena Jakšić. Jakšići su pak pripadali starom srpskom plemstvu (Ana je pak bila kćer vojvode Stefana Jakšića).
Ivan je bio religiozan car te se predano bavio poviješću. Rečeno je da je čak posjedovao tajnu knjižnicu u kojoj su se nalazili drevni grčki i latinski spisi koji datiraju od samog početka kršćanstva.
No, uz te opise učenjaka i državnika, postoji i Ivanova druga strana, mračna strana. Naime, nakon bolesti zbog koje je umalo umro, i nakon smrti njegove supruge Anastazije, njegovo ponašanje poprilično se promijenilo... Često je mijenjao raspoloženje, bivao je vrlo paranoičan i vjerovao je da plemstvo kuje zavjeru protiv njega (što možda nije uvijek bila samo paranoja). U strahu od zavjere uspostavio je vladavinu terora nad cijelom Rusijom te je osnovao tajnu policiju koja je imala za cilj provoditi njegove diktate nad ruskom populacijom.
Ne nosi Ivan bez razloga nadimak "Grozni". Jedna od potvrda je i strašan događaj iz 1570. Naime, njegovo mentalno stanje do tada već je poprilično posrnulo. Jedan od uzroka bili su i ratovi koje je vodio sa Švedskom, Litvom i Poljskom. Počeo je vjerovati u razne teorije zavjere, neprijatelje je vidio po svuda. I u tom stanju došao je do zaključka da mu se zavjera sprema iz ruskog grada Novgorod...
Novgorod, kojih 400 km sjeverozapadno od Moskve, je pak u to vrijeme bio vrlo razvijen grad, ekonomski centar, kulturalni centar. Štoviše, bio je direktni rival Moskvi za titulu glavnog grada cijele Rusije. Ali Ivan je umislio da se u njemu ne nalaze samo pojedini zavjernici već kako cijeli grad kuje zavjeru protiv njega!
I što je učinio? Kreirao je specijalne jedinice (Opričnici) koje je poslao na grad - da pobiju tamošnje plemstvo i, ako treba, sve stanovništvo. Uslijedio je strašan masakr koji je potrajao punih 5 tjedana. Prema pojedinim izvorima ubijeno je čak 60,000 ljudi (povijesni izvori variraju te su današnje brojke negdje upola manje).
Masakr Novgoroda, Opričnici ulaze u grad (slika iz 1911. godine)
Doslovno je ubijen grad, grad koji je u to vrijeme bio jedan od najvećih u Europi. Nikada se više neće oporaviti. Stanovnici koji su izbjegli direktni masakr su pobjegli, a da se Novgorod više nikada ne oporavi naređeno je da se spali sva obradiva zemlja (i spaljeno je, čak oko 90% zemlje). Opričnici su danima ubijali po gradu, palili... a napad je vodio on sam, Ivan Grozni.
Kao da to već nije dovoljno da ostane poznat pod nadimkom "Grozni", jedna strašna epizoda dogodila se krajem 1581. Naime, Ivan je, za vrijeme žestoke svađe, barem prema povijesnoj predaji, ubio svog vlastitog sina, Ivana Ivanovića. Navodno je burna svađa završila tako da je car nasrnuo na svog sina i udario ga carskim žezlom u glavu. Od posljedice ozljeda ovaj je preminuo. Prema svemu sudeći, ubio ga je u gnjevu i sigurno to nije želio. Štoviše, smrt sina strašno ga je pogodila - prokleo je samog sebe, a i po Rusiju će ova tragedija imati velikih posljedica. Naime, Ivan Ivanović trebao ga je naslijediti, no, nakon smrti "Groznog" 1584. jedina opcija za nasljednika bio je Fedor I, Ivanovićev brat.
Užasnuti car Ivan nakon spoznaje da je ubio svog sina (ulje na platnu, 1885. godine, slikar - Ilija Repin)
No, Fedor je bio nesposoban za upravljanje zemljom, kamoli carstvom poput Rusije. Povijesni zapisi također sugeriraju da je bio mentalno zaostao. Sve u svemu, njegovim dolaskom na vlast nastupa tzv. "Doba nevolja" po Rusiju. Dogodila se ogromna glad koja je odnijela oko 2 milijuna života (trećinu ruske populacije). Nadalje, Rusija je pala pod okupaciju moćne Poljsko-Litvanske unije. Unutar zemlje izbijali su ustanci, došli su uzurpatori, lažni pretendenti na prijestolje... Taj kaotičan period, opasan po samu egzistenciju Rusije, završit će tek 1613. nakon što je carem postao Mihajlo I., prvi ruski car iz dinastije Romanov koja će Rusijom vladati preko tri stoljeća, sve do Oktobarske revolucije...
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
