19. ožujka 1945: Hitler pred kraj rata izdaje "Neronov dekret", uništenje kompletne njemačke infrastrukture - teško da bi se Njemačka oporavila od takvog samoubojstva da se na naredbu nije oglušio jedan od njegovih najlojalnijih ljudi...

Na današnji dan, 19. ožujka 1945., nacistički vođa Adolf Hitler donio je jednu od svojih najradikalnijih odluka - tzv. "Neronov dekret" (Nerobefehl). Dakako, naziv nosi po rimskom caru Neronu koji je, prema legendi, zapalio Rim 64. godine Nove ere. Hitler je pak odlučio "zapaliti" cijeli "Treći Rajh"...

Naime, ovim dekretom naredio je uništenje kompletne njemačke infrastrukture kako ništa od iste ne bi palo u ruke saveznike. Dakako, sredina ožujka 1945. je vrijeme kada su savezničke snage, s istoka i zapada, već duboko prodrle u njemački teritorij.

Hitler je pak očigledno odlučio, pred vlastito, počiniti i samoubojstvo cijele Njemačke.

Službeni naziv dekreta bio je "Dekret o uništenju na teritoriju Rajha" (Befehl betreffend Zerstörungsmaßnahmen im Reichsgebiet). Zadaću provedbe istog Hitler je delegirao svom ministru naoružanja, Albertu Speeru, no ovaj je odlučio oglušiti se na njih, izgubivši povjerenje u diktatora...

U vrijeme proglašenje "Neronovog dekreta" Njemačka je već izgubila gotovo sav osvojeni teritorij, a nakon propasti njemačke ofenzive u Ardenima (vidi: 16. prosinca 1944: Ogroman napad kojeg nitko nije očekivao i predaleki Antwerpen - kreće Bitka u Ardenima, posljednji njemački pokušaj s ciljem preokreta rata na zapadnom frontu) bilo je jasno da će se iduća bitka, ona odlučujuća, voditi na teritoriju Njemačke i njenih gradova. Hitler pak nipošto nije imao namjeru prihvatiti bezuvjetnu predaju smatrajući kako bi to bilo ponavljanje po Njemačku teškog i sramotnog mirovnog sporazuma iz Versaja (koji je obilježio cijeli njegov život).

Spomenimo pritom kako ovo nije prvi puta da je Hitler naredio totalno uništenje infrastrukture. Ranije je tu naredbu dao vojnom guverneru Dietrichu von Choltitzu tražeći od njega da bombama raznese cijeli Pariz uključujući i sve pariške spomenike (kao što je Eiffelov toranj), zapravo naročito pariške spomenike. No, kao što će u slučaju "Rajha" na ovo oglušiti se Speer tako je učinio i Choltitz te se umjesto toga predao saveznicima
Albert Speer, Adolf Hitler i kipar Arno Breker u Parizu, 23. lipnja 1940. godine
Što se tiče dekreta izdanog na današnji dan u njemu je najvažnija stavka bila ova: "Pogrešno je misliti da se transportni i komunikacijski objekti, industrijski objekti i skladišta, koji nisu uništeni ili su privremeno stavljeni van pogona, mogu ponovo koristiti za naše ciljeve kada se izgubljeni teritorij obnovi. Neprijatelj nam neće ostaviti ništa osim spaljene zemlje kad se povuče, a pritom neće ni najmanje mariti za naše stanovništvo. Stoga naređujem: Svi vojni transportni i komunikacijski objekti, industrijski objekti i skladišta, kao i sve ostalo vrijedno na teritoriju Rajha, što bi neprijatelj mogao na bilo koji način odmah ili u doglednoj budućnosti iskoristiti za ratne svrhe, sve mora biti uništeno".

Speer je bio zgrožen ovom odredbom, kao i Choltitz nekoliko mjeseci ranije. Ali kako ignorirati Hitlerovu naredbu? Pregovaranje i uvjeravanje Hitlera svakako nije bila opcija... Stoga se dosjetio da od Hitlera traži ekskluzivno pravo po pitanju provedbe ovog plana tvrdeći kako će to ubrzati isti. Hitler mu je dao ovlasti. Naime, u suprotnom bi morao direktno s generalima pregovarati o neposluhu prema Hitleru.

Albert Speer sjedi na stepenicama (fotografija datira negdje između 1942. i 1944. godine)Hitler pak sve vrijeme uopće nije bio svjestan da se njegov "Neronov dekret" na terenu uopće ne provodi. Tek na samom kraju rata, kada je Speer po zadnji put se vidio s Hitlerom u njegovom bunkeru u Berlinu, mu je priznao da se namjerno oglušio na njegovu zapovijed. Bio je gnjevan, ali više ništa nije mogao učiniti, čak je i pustio Speera da ode.

30. travnja 1945. Hitler je u tom istom bunkeru počinio samoubojstvo, 42 dana nakon što je dekretom naredio da se uništi sva njemačka infrastruktura koja je, zahvaljujući Speeru, ipak spašena.

Albert Speer, arhitekt po zanimanju, bio je inače jedan od Hitlerovih najlojalnih ljudi. Kao talentirani arhitekt bio je primljen u Hitlerov "unutarnji krug", a ovaj mu je čak dao zadatak da projektira velebne nove građevine (brojni projekti ostali su, dakako, samo na papiru). Nakon rata je uhićen te mu je, kao i mnogim drugim pripadnicima nacističkog režima, suđeno u Nürnbergu. Dobio je 20 godina zatvora.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.