Danas kada pomislimo na Rim često pomislimo i na Vatikan, Vatikan doživljavamo sastavnim dijelom Rima iako je zapravo riječ o posebnoj državi. No, to nipošto nije bio slučaj u nekim ranijim vremenima - "ne tako davno" (u kontekstu vremena otkako je Rima i Vatikana) cijeli Rim bio je u vlasništvu pape, odnosno Papinske ili Crkvene države (Stato della Chiesa), a Talijani, da bi Rim učinili svojim glavnim gradom morali su ga oteti papi - i to oružjem.
Papinska država nastala je 756. godine te je, kao i sve države, imala svoju vojsku, ali i popriličan teritorij. Ta država potrajat će više od tisuću godina, odnosno sve do 1870. kada je Talijani zauzimaju ostavivši im na kraju samo ono što imaju i danas - grad-državu Vatikan, unutar Rima.
Naime, u 19. stoljeću u tijeku je bilo veliko ujedinjenje talijanskih pokrajina, milom ili silom, koje je predvodio talijanski revolucionar i vojskovođa Giuseppe Garibaldi. Nakon osvajanja Sicilije, 1860. trijumfalno ulazi u Napulj, no zauzeti Rim, odnosno oteti ga papi, nije bilo jednostavno - godine 1862. i 1867. u nekoliko navrata pokušava zauzeti Rim, ali bez uspjeha. U prvom je pokušaju ranjen, a u oba uhićen.
Giuseppe Garibaldi
Na vlasti u Papinskoj državi tada se nalazio papa Pio IX, a nije bio sam u obrani Rima i crkvene države - vojnu potporu davali su mu Francuzi (Napoleon III). Dakle, Garibaldi se morao nekako prvo riješiti Francuza da bi pokrenuo odlučujuću ofenzivu na Rim. Već tada je imao plan učiniti Rim glavnim gradom ujedinjene Kraljevine Italije (Garibaldi je vjerovao da će monarhija, odnosno Savojska dinastija, biti dobar izbor vladavine, da će to ujediniti zemlju) - u to vrijeme glavni grad Italije bio je Firenca.
Papa Pio IXI dok je razmišljao kako se riješiti Francuza ne bi li porazio papinsku vojsku, sreća mu se osmjehnula - 1870. izbio je Francusko-pruski rat, što znači da se francuska vojska povlači iz Rima i kreće u rat protiv Nijemaca. Sada je prilika, vrijeme je za posljednji boj. Naime, Italija je do te 1870. već u potpunosti ujedinjena, sve pokrajine su ukomponirane u kraljevinu (osim malog San Marina) - preostala je još jedina Papinska država koja i dalje pruža otpor.
20. rujna 1870. kreće bitka za Rim. Talijanske snage predvodi general Raffaele Cadorna - upadaju u Papinsku državu i bez otpora okupiraju Lazio. Za to vrijeme papa Pio IX panično pokušava dovesti neku drugu stranu silu u svoju pomoć, bilo koga, ali već je kasno...
Brojčano nadmoćne talijanske trupe zaustavile su se pred samim bedemima Rima. Od tamo su pozvali papu da se preda, ali pregovori nisu uspjeli. Izbija kraći sukob - oko 50 mrtvih na strani talijanske vojske, 20 na strani papinske. Talijanske snage probijaju papinske položaje kod kapije Porta Pia. Gotovo je, Papinska država nije imala druge nego kapitulirati.
Kapije Porta Pia - ovdje je u kratkoj bitci s talijanskim snagama poražena Papinska država
Već desetak dana kasnije, 2. listopada 1870., u osvojenom Rimu održan je uspješni referendum o pripojenju grada Italiji (većina od oko 135,000 glasača glasala je za pripojenje Italiji). No, tvrdoglavi papa Pio IX odbio je priznati (potpuni) poraz te je sebe proglasio "zatočenikom u Vatikanu". Dakako, to opiranje imalo je smisla - papa se nadao da će mu uskoro stići pomoć izvana, ali ista nije stizala. Naime, Napoleon III poražen je 1871. u Francusko-pruskom ratu, a u Parizu je izbila slavna Pariška komuna koju je Giuseppe Garibaldi (i sam ljevičar) entuzijastično podržavao (te je čak predlagao veliko ujedinjenje svih ljevičarskih snaga).
Što je bilo s papom? Nije bilo jednostavno - ipak govorimo o papi, poglavaru katoličke crkve kojeg Talijani nisu mogli "tek tako" srušiti s vlasti. Pregovori su potrajali godinama i bili su poznati pod nazivom "rimsko pitanje".
Papa Pio IX. povukao se iz svoje uobičajene rezidencije u Vatikan, te se, kako smo i spomenuli, proglasio zatočenikom malog prostora na koji talijanske vlasti nisu zalazile. Nikad više nije izašao iz Vatikana, a tako su činili i njegovi nasljednici (Pio IX preminuo je 1878., naslijedio ga je papa Lav XIII.) punih 59 godina! Pape (svi redom Talijani) nisu svih tih 59 godina čak ni izlazili na balkon koji gleda na Trg svetog Petra ispred istoimene bazilike zato jer je talijanska vojska povremeno zalazila na trg. Urbi et Orbi obraćanja su pape tih godina vršili s balkona koji gleda na vatikanske vrtove.
Na kraju je dogovor ipak postignut Lateranskim sporazumom 1929. godine kojim je Italija priznala nezavisnost Vatikana u zamjenu za papino priznanje talijanskog suvereniteta nad ostatkom Rima. Papa od tada Urbi et Orbi vrši s balkona nad trgom, gdje se pred njim povremeno postroje i talijanski Carabinieri.
Dakle, Italiji je trebalo gotovo 6 desetljeća da napokon riješi "rimsko pitanje", no period novog kaosa tek dolazi, a o kakvom periodu je riječ postaje jasno ako se spomene da je sporazum s papom u ime kralja Viktora Emanuela III. potpisao tadašnji predsjednik talijanske kraljevske Vlade - Benito Mussolini!
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
