Više velikih izgreda zabilježeno je u američkoj povijesti. 1999. u Seattleu oko 40,000 anti-globalizacijskih prosvjednika odlučilo je zaustaviti ministarsku konferenciju WTO-a, izbili su žestoki sukobi s policijom. Nakon atentata na Martina Luthera Kinga 1968. izbili su nemiri u Chicagu i gradovima diljem SAD-a. Brojni drugi veći i manji slučajevi su zabilježni, no ono što se dogodilo na današnji dan, 29. travnja 1992. godine u Los Angelesu, bilo je bez presedana u Americi još od vremena građanskog rata.
Sukobi u drugom po veličini gradu u SAD-u izbili su nakon što je sud oslobodio krivnje četvero pripadnika policije koji su godinu dana ranije priveli mladog crnca po imenu Rodney King. Naime, scena brutalnog privođenja Kinga u potpunosti je zabilježena na kamerama te je emitirana na lokalnim TV postajama. Taj incident zbio se 3. ožujka 1991. - King je s dvojicom prijatelja cijelu noć gledao košarku te su konzumirali veće količine alkohola. Pred jutro su sjeli u auto i zaputili se na magistralu. Policija je uočila da se voze prekomjernom brzinom te ih je pokušala zaustaviti, no King je dodao gas. Naime, kako sam ističe, pokušao je pobjeći od policije kako ne bi otkrili da vozi u pijanom stanju jer bi ga to moglo vratiti u zatvor pošto je bio na uvjetnoj slobodi (zbog ranije presude za pljačku).
Potjera se nastavila neko vrijeme, a u nju su se uključila i dodatna policijska vozila te helikopter. King, koji je tada imao 26 godina, ponašao se jako opasno, od policije je kasnije bježao i kroz naseljeno mjesto i to brzinom od 130 km/h. U konačnici su ipak zaustavljeni. Policija im je okružila automobil te im, pod prijetnjom oružjem, naredila da izađu van. Pri privođenju Kingu su nanijete teže tjelesne ozlijede. Policajci su ga svladali, no također je bio udaran rukama i nogama.
Činjenica da je snimka cijelog incidenta završila u medijima izazvala je gnjev crnačkog stanovništva u Los Angelesu, no taj gnjev je eskalirao godinu kasnije nakon što je sud oslobodio sve policijske dužnosnike koji su te noći sudjelovali u privođenju Kinga i njegovih dvoje prijatelja.
Istog dana po oslobađajućoj presudi, 29. travnja 1992., izbili su nemiri u široj metropolitanskoj zoni Los Angelesa - već pola sata nakon oslobađujuće presude pred zgradom suda pojavilo se više stotina prosvjednika.
Tisuće ljudi sudjelovalo je u izgredima koji su potrajali ukupno šest dana. Bio je to totalni kaos kakav ne pamte ni Los Angeles ni Amerika. Nemiri su bili obilježeni masovnom pljačkom, napadima, paljenjem zgrada, ali i ubojstvima - ubijene su najmanje 63 osobe, oko 2,300 ih je ranjeno. Uhićeno je više od 12,000 osoba.
Teško oštećene zgrade na karti Los Angelesa
Lokalna policija nije mogla ni približno kontrolirati ovu situaciju zbog ogromnog broja izgrednika. Prvo je na teren dodatno stigla kalifornijska nacionalna garda, zatim i nekoliko federalnih sigurnosnih službi te najzad i američka vojska.
Ukupna šteta prouzročena nemirima procjenjuje se na oko 1 milijardu USD. Za vrijeme nemira naročito teško pogođena je američko-korejska manjina u Los Angelesu. Naime, Koreanci su bili vlasnici brojnih malih dućana i radnji na širem prostoru grada. Čak 2,300 takvih manjih poslovanja našlo se na meti gnjevnih izgrednika. Naime, za vrijeme sukoba, koji je buknuo zbog oslobađajuće presude policajcima, izbio je i žestoki unutarnji sukob između američko-korejske zajednice i afro-američke zajednice u Los Angelesu. Napetosti između dvaju skupina, društvene i ekonomske, trajale su već neko vrijeme, a sada su se pretvorile u otvorenu konfrontaciju.
Koreanci su se brzo organizirali i povukli se u dio grada poznat pod nazivom Koreatown. Tamo su organizirali oružanu obranu - neki su imali samo improvizirano naoružanje, no dio njih raspolagao je s pištoljima, sačmaricama, poluatomatskim puškama...
Pojavile su se brojne dramatične snimke - na jednoj korejski trgovci iz pištolja pucaju na provalnike. Grad je bio na rubu otvorenog rasnog rata. Sukobi su izbijali i ranije između crnaca i Koreanaca, a sada su se ulice pretvorile u ratnu zonu. Koreanci su bili gotovo građani drugog reda u Los Angelesu i nisu dobili nikakvu policijsku zaštitu ni ranije, a ni sada u ovom totalnom kaosu. Ironično je da ni položaj crnaca nije bio ništa puno bolji. Bilo je ljudi i s jedne i druge strane koji su zagovarali ujedinjene potlačenih i diskriminiranih skupina, no na kraju je prevladao kaos i međusobni sukob. Žrtve izgrednika također su bili i Latinosi, no ne toliko.
Nemiri u Los Angelesu bili su ogromna trauma za američko-korejsku zajednicu. Mnogi su razvili PTSP. Tjedan dana nakon izgreda organiziran je ogroman mirni prosvjed za prava korejske zajednice u SAD-u, oko 30,000 ljudi marširalo je ulicama Los Angelesa.
Zašto su se dogodili ti ogromni nemiri? Oslobađajuća presuda za četvero pripadnika policije je očigledno bila samo iskra koja ja zapalila već nagomilano nezadovoljstvo. I zašto su se crnački izgrednici tako okomili na Koreance? Nekoliko je faktora koji su doveli do toga. Kao prvo, SAD se (kao i veći dio Zapadnog svijeta), početkom 90-ih našao u recesiji. Ekonomski gledano ta recesija nije bila tako velika, ali je uključivala nagli porast broja nezaposlenih - naročito među Afro-Amerikancima. I upravo u to vrijeme, krajem 80-ih i početkom 90-ih, u Los Angeles su se počeli doseljavati brojni migranti iz Azije, naročito iz Južne Koreje, ali i Latinosi s južne granice SAD-a (koji tada većinom još nisu znali engleski). Gdje su migranti dolazili? U siromašne četvrti, očekivano, a tamo je već od ranije živjelo crnačko stanovništvo. Za već ionako siromašne crnačke četvrti dolazak većeg broja migranata predstavljao je direktnu i opasnu prijetnju. Na organizirane i međusobno vrlo bliske Koreance, koji su brzo uspostavili internu mrežu i počeli otvarati brojne dućane (slično kao i Kinezi na Zapadu), gledali su kao na nešto što će ih dodatno osiromašiti i oteti im radna mjesta. U praksi to je bar djelomično i bilo tako.
Te napetosti eksplodirale su 29. travnja 1992. i smirile su se tek dolaskom američke vojske na ulice Los Angelesa. Nemiri u "Gradu Anđela" imali su dalekosežne posljedice i na nacionalnu politiku SAD-a. Eskalacija i prisutna recesija pomogla je Bill Clintonu 1992. osvojiti predsjedničke izbore tako da je u konačnici George H. W. Bush vladao samo u jednom mandatu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
