Krajem 1929. godine u SSSR-u, za vrijeme Staljinove vladavine, uvedene su radikalne promjene u sovjetski kalendar - stvoren je novi tjedan, od pet radnih dana, bez vikenda! No, prije nego se osvrnemo na detalje ovog povijesnog kurioziteta, krenimo redom. Prva velika promjena kalendara obavljena je za vrijeme Lenjina u veljači 1918. - Lenjin je tada naredio da se "preskoči" 12 dana kako bi se SSSR uskladio s gregorijanskim kalendarom. Naime, do tada je korišten julijanski (zbog te činjenice se slavna Oktobarska revolucija, prema danas najzastupljenijem gregorijanskom kalendaru, zapravo dogodila u studenom, a ne u listopadu).
No, Lenjinovo usklađivanje kalendara nije bilo ništa prema "zahvatu" kojeg će kasnije provesti Staljin. Zapravo na ideju stvaranja novog tjedna, u kojem bi se izbacio vikend, prvi je došao sovjetski ekonomist Jurij Larin, a Staljinu se iznimno svidjela.
Dakako, sama pomisao na tjedan bez vikenda zvuči kao nekakva najgora noćna mora. Radnici i studenti diljem svijeta tijekom tjedna broje dane do vikenda, opuštanja, druženja, "prikupljanja energije" za novi radni tjedan. Teško je uopće zamisliti život u kojem ti vikendi odjednom ne postoje - no, upravo to se dogodilo sovjetskim radnicima u studenom 1929. te će potrajati, uz neke izmjene, više od desetljeća!
Cilj stvaranja novog tjedna od 5 radnih dana bez vikenda bio je osigurati da tvornice rade bez prestanka jer do tada su se, barem nedjeljom, strojevi gasili, proizvodnja je stala, a sovjetskim vlastima to je bilo neprihvatljivo u kontekstu jurišanja da sustignu (i prestignu) ekonomsku snagu drugih svjetskih sila. Dakako, tu su bile i poznate "petoljetke", planovi napravljeni za 5 godina unaprijed koji su se apsolutno morali ispuniti po pitanju ekonomske proizvodnje.
Sovjetski kalendar za 1929/30
Uz tjedan od 5 dana produktivnost bi se, naravno, znatno povećala, strojevi se nikada ne bi gasili... ali što je s radnicima? Znači li to da su oni radili bez prestanka dan za danom? Ne, takvo što ni Staljin ne bi mogao nametnuti. Sistem je izgledao ovako - tih 5 dana, pošto tradicionalni nazivi (ponedjeljak, utorak...) više ne vrijede, podijeljeno je po bojama. Tako je prvi dan u novom tjednu postao "žuti dan", drugi je bio narančasti, pa crveni, ljubičasti i na kraju peti dan je bio zeleni dan.
Po istom ključu podijeljeni su i radnici. Jedna petina radne snage postala je žuta skupina, druga narančasta, crvena itd. Drugim riječima, "žuti radnik" imao je pravo na slobodan dan kad je bio "žuti dan". Dakle, radilo se četiri dana u nizu, a peti dan bio je slobodan - no, dakako, ne za svih, već samo za petinu radne snage!
Sovjetski kalendar iz 1930.
Ne treba ni spominjati do koje mjere je ovo utjecalo na društveni život tadašnjih sovjetskih radnika. Recimo jedan "ljubičasti radnik" teško je mogao održavati kontakte s radnikom iz neke druge boje - jer nikad nisu imali zajedno slobodan dan. Osim u slučaju praznika - naime, novi sovjetski kalendar nije mijenjao broj dana u godini, svaki mjesec imao je po šest 5-dnevnih tjedana, a da bi se sve zaokružilo na 365 dana proglašeno je 5 nacionalnih praznika razasutih diljem godine.
Ipak, ako zanemarimo praznike, radnici drugačijih boja rijetko su se viđali. Da stvar bude još i gora supružnici su najčešće dobivali druge boje što znači da tijekom tjedna nikada nisu imali slobodan dan zajedno!
Na početku uvođenja novog radnog tjedna bez vikenda umjesto samo "dosadnih" boja dane se označavalo ikonicama tipičnim za SSSR - srp, čekić, crvena zastava, knjiga... no kasnije se odustalo od ove prakse
Iako je nedvojbeno ova radikalna shema osmišljena kako bi se strojeve držalo vječno upaljenima, neki smatraju da su postojali i drugi motivi - da su se muževima i ženama namjerno davale drugačije skupine kako bi se "razbio obiteljski život" dok je izostanak klasične subote i nedjelje bio svakako usmjeren protiv religijske prakse. Ovo drugo gotovo sigurno je točno, što se pak tiče namjernog razdvajanja muževa i žena ne nužno - naime, uskoro nakon implementacije muž i žena mogli su podnijeti zahtjev da ih se stavi u "istu boju" (što je opet pak trebalo biti odobreno od strane sovjetske birokracije).
Radnica u tvornici
Koliko dugo je potrajao ovaj nimalo ugodni 5-dnevni tjedan? Ne predugo, već 1931. vlasti su vratile subotu tako da je tjedan sada postao 6-dnevni, ali nedjelju neće dati natrag sve do 1940. godine.
Je li sve bilo baš tako sivo? Uvelike jest, iako je bilo i nekih po radnike pozitivnih mjera - naime, SSSR je godinu dana prije skraćivanja tjedna, odnosno 1928., smanjio radni dan s 8 na 7 sati rada.
Sovjetski kalendar iz 1939. već je bio "opušteniji" (normalan tjedan od 7 dana ponovno je vraćen iduće godine).5-dnevni, kasnije 6-dnevni radni tjedan, je li bio uspješan iz perspektive produktivnosti? I ne baš - jer da jest ne bi SSSR u konačnici 1940. odustao od ovih eksperimenata. Naime, bilo je dosta problema. Kao prvo, strojevi nisu bili u stanju raditi neprekidno, kvarili su se znatno češće. Organiziranost radnika bilo je teško postići, bilo je dosta konfuzije. U "normalnom" tjednu radnici su svjesni cijelog procesa i mogu adekvatnije djelovati - u sovjetskom pak tjednu prema bojama to više nije bio slučaj. Što ako je neki problem na stroju znao popraviti samo "žuti" radnik, a njega na taj dan nema u tvornici? Opća međusobna komunikacija bila je otežana kao i činjenica da je na pogonu odjednom radilo uvijek samo 80% radne snage umjesto 100%.
Eksperiment s 5-dnevnim i 6-dnevnim radnim tjednima potrajao je više od desetljeća, a tu je bilo svakako i raznih drugih eksperimentiranja oko radničke produktivnosti koji sada već pripadaju u povijesne kuriozitete. Ipak, ako se gleda samo statistika, jedna činjenica nije sporna - SSSR je u kratko vrijeme, od ruralne i slabo razvijene zemlje (odnosno njenih članica s Rusijom kao najvećom) postao svjetska super-sila koja je uspjela zaustaviti nacističku invaziju i zatim se desetljećima natjecati sa SAD-om za dominaciju u svijetu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
