Iz zbirke pjesama "Vrtlar"
Poezija je čarobna umjetnost. To je kreacija jezičnih čarolija koje su stvorene kako bi nam otvorile oči, kako bi nam otvorile vrata i zaželjele nam dobrodošlicu u jedan novi svijet, veći svijet, svijet u kojem ćemo se osloboditi sigurnih strategija našeg opreznog uma.
Poezija može biti opasna, ali je ujedno i potrebna, jer možda više nikad nećemo biti isti nakon što pročitamo pjesmu koja izravno dotiče dubine našeg života. Takvo iskustvo nas ispuni, otvori nam oči, povede nas u dubine našega bića. Takva poezija, poezija koja dotiče naše suptilne razine, svakako je potrebna kako bi ispunila ljudski život.
Poezija je svjedok ljudskog duha i života. Svaka vrijedna pjesma otvara nam jedan pejzaž kroz koji upoznajemo elemente životne stvarnosti. Poeziju nastojimo doživjeti te na taj način obogatiti dušu novim spoznajama.
U drevnoj Indiji poezija je zauzimala jako važno mjesto. Mnoge pjesme, himne, kao i opširni epovi učili su se napamet, pjevali su se i prenosili s generacije na generaciju. Budući da se do perioda klasične sanskrtske književnosti autorstvo pripisivalo božanskoj inspiraciji, a ne vlastitoj pjesničkoj nadarenosti, mnogi autori ostali su nepoznati. Oni su se smatrali samo prenositeljima božanske poruke.
Indijska poezija ne može se pohvaliti samo svojom lijepom formom, već nutarnjim bogatstvom i ljepotom. Njihova istinska ljepota svakako je više od osjetilnog doživljaja, sviđanja i nesviđanja. Za drevne ljude, umjetnost je predstavljala način otvaranja svijesti prema Istini, Bogu, Stvarnosti. Bila je nešto ozbiljno i važno, i izražavala je onu vječnu istinu u čovjeku.
Pjesnička je riječ u drevnoj Indiji bila vezana uz glazbu, pjevanje, ples i pantomimu. Na dvorima vladara, javnim svetkovinama, vjerskim ceremonijama pjevali su se gotovo svi tekstovi, i zato je svaki pjesnik bio i pjevač i skladatelj. U Indiji se i danas pjesme ne recitiraju, već pjevaju. Tradicija pamćenja i pjevanja stihova učinila ih je dostupnima svima, i pismenima i nepismenima, a pjesme velikih indijskih pjesnika poput Kabira, Nanaka, Šankare, Tagorea i drugih, pjevale su se kako u selima tako i u palačama, a zahvaljujući tome su i preživjeli sva spaljivanja rukopisa.
RABINDRANATH TAGORE
U Calcutti (Kolkata), u pokrajini Bengal u dolini rijeke Ganges, u drevnoj i bogatoj obitelji Thakur, anglizirano Tagore, dana 7. svibnja 1861. godine rođeno je dijete koje će postati veliki pjesnik, pisac, glazbenik, i vizionar. Smatran je mudracem Istoka, te upravo otuda i naziv Gurudev, što u prijevodu znači božanski Učitelj. Rabindranath spada među one koji svoju kulturnu ostavštinu namjenjuju cjelokupnom čovječanstvu. To je čovjek s kojim se po prvi put stvara prava, istinska sinteza između Istoka i Zapada, i koji je cijenjen na obje strane upravo zbog svojih univerzalnih vrijednosti. Bio je čovjek bez granica koji je živio život sa svom svojom puninom, čovjek čije su se vizije pretvarale u djelovanje, čovjek kojem je Ljubav bila vrhunska mudrost te pokretač i razlog stvaranja. Borba za Čovjeka i osjećanje duhovnog bratstva sa svim ljudima za njega je predstavljalo prirodni način postojanja.
Rabindranathov otac, Debendranath, bio je veliki humanist i mecena, utjelovljenje naprednih ideja moderne Indije. Predstavljao je jednog od demokratskih duhova koji su se borili za konstruktivnu nadopunjavanje sveg vrijednoga u kulturama Istoka i Zapada.
Obitelj Tagore, koja je obitavala u prostranoj i lijepoj palači kolonijalnog stila Jorasanko, rasla je paralelno s gradom Calcuttom, koji se od ribarskog sela pretvorio u veliku luku i trgovačko središte. U toj mnogobrojnoj obitelji poticale su se učenost i umjetnost, a takvo je okruženje bilo izuzetno plodno za duhovni razvoj mladog Rabindranatha te mu je otvorilo vrata za razvoj njegovih sposobnosti. Odgojen u obitelji u kojoj su svi utjecaji bili dozvoljeni i koja je održavala veze s ljudima raznih vjeroispovijesti i pozadina, često su bili neshvaćeni i osuđivani od strane ortodoksnih hindusa. Iako neshvaćen u vlastitoj zemlji, ipak je bio njezin izraz i najaktivniji član njene kulturne renesanse. Sakupio je sve ono vrijedno i dobro što pružaju sufizam, upanišade, zapadni mislioci i moderna znanost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
