Rat iscrpljivanja protiv Rusije nikada nije bio dobra ideja. Od Napoleonove Francuske do Hitlerove Njemačke, mnogi su pokušali, ali nijedan nije uspio uništiti Rusiju. Zar netko smatra da bi sad odjednom to trebao biti, i to u pobjedničkom smislu, ukrajinski predsjednik Zelenski?
Predsjednik Ukrajine nedavno je obilazio SAD, prikupljajući sredstva za ratne napore, ali ponajprije je pokušavao iznijeti svoju strategiju po pitanju "kako poraziti Rusiju". Susreo se s predsjednikom Bidenom, potpredsjednicom Harris, kao i bivšim predsjednikom Trumpom, kako bi predstavio svoj "plan pobjede". Vratio se kući s dodatnih 8 milijardi dolara, ali bez odobrenja o korištenju američkih sustava dugog dometa protiv Rusije.
Po povratku, Zelenski je priznao da je situacija na terenu izuzetno izazovna za njegove snage. "Izvještaji s naših sektora sugeriraju da je situacija vrlo, vrlo teška," rekao je u obraćanju.
Trump, koji je nazvao Zelenskog "najvećim prodavačem na svijetu", svjestan je da Ukrajina oskudijeva u svim potrebnim resursima. Ljudi, oprema i novac su u opadanju. Rat je, sve što se pošalje brzo se i troši.
No, iako izgleda kako je Ukrajina postala crna rupa za zapadne resurse, izgleda da nitko od saveznika ne planira odustati, bar ne još. EU je najavila dodatnu pomoć, a skupina G7 planira kredit od 50 milijardi dolara za Ukrajinu prije kraja godine, prema riječima Valdisa Dombrovskisa iz Europske komisije. Kredit će biti osiguran iz zaplijenjenih ruskih sredstava, od kojih se više od dvije trećine nalazi u EU, koja će pak osigurati 35 milijardi eura.
S druge strane, Rusija povećava potrošnju za obranu za četvrtinu u 2025. godini, dosegnuvši 6,3% svog BDP-a – najviši udio od Hladnog rata. Ukupna obrambena potrošnja porast će na 13,5 bilijuna rubalja (132 milijardi eura).
Ipak, novac sam po sebi nije dovoljan za pobjedu u ovom ratu, jer postoje stvari koje novac jednostavno ne može kupiti. Prije svega, ljudstvo. Ukrajini počinje kronično ponestajati ljudi i sad na razne načine nastoje popuniti svoje redove, uključujući i pokušajima sve agresivnije mobilizacije Ukrajinaca koji su pobjegli iz zemlje upravo kako bi izbjegli mobilizaciju. No, novac ne može kupiti ni beskonačnu opremu jer i nje jednostavno nema dovoljno. Naime, na Zapadu više nema puno toga što se može dati.
Ukrajinski gubici u posljednje dvije i pol godine možda su najbolje čuvana tajna ovog rata. Međutim, ono što je sigurno jest da su žrtve u stotinama tisuća. Ruski gubici također su sigurno jako veliki, možda čak i veći? To je predmet žestoke debate, no u kontekstu ratne propagande jako je teško reći što je objektivna informacija. No, čak i da jest tako, Rusija je jednostavno mnogoljudnija zemlja (144 milijuna ljudi prema 38 milijuna u Ukrajini) i tu je faktor definitivno na njenoj strani. Kijev se pak sada suočava s ozbiljnim nedostatkom vojnika na prvim linijama.
Migracija i korupcija također su uzeli svoj danak. Dok su mnogi sposobni Ukrajinci pobjegli u inozemstvo ili su podmićivanjem izbjegli borbene zone, vojne jedinice sada su uglavnom sastavljene od vrlo mladih ili starih vojnika, od kojih su mnogi loše obučavani. Nije ni čudo što je moral, prema izvještajima, nizak i u opadanju.
Kako smo i rekli. Rusija je također pretrpjela dramatične gubitke. No, za razliku od Ukrajine, u poziciji je da nadoknadi te gubitke. Čak i bez opće mobilizacije, Kremlj uspijeva regrutirati stotine tisuća novih vojnika, većinom na ugovor. Plaće su također primamljive – prosječan vojnik zarađuje oko 54 tisuće eura godišnje. Prosječna mjesečna plaća u Rusiji je inače oko 700 eura, odnosno oko 8400 godišnje. Nije teško zaključiti kako ovakav novac relativno lako neke motivira da se priključe ratu.
Što se tiče opreme, suprotno zapadnim predviđanjima, Rusija je uspjela potpuno obnoviti, pa čak i povećati broj oštećenih ili uništenih tenkova, oklopnih vozila i topničkih sustava.
Rusija se preorijentirala prema ratnoj ekonomiji i taj proces je završen. Baš zbog te činjenice sad se mnogima ni ne žuri okončati rat jer na neki način ruska ekonomija funkcionira "zahvaljujući" aktivnom ratu koji vodi u Ukrajini.
U isto vrijeme Ukrajini topništvo postaje Ahilova peta. Više nije problem samo u streljivu, koje je već neko vrijeme oskudno. Prema vjerodostojnim izvještajima, kada je riječ o haubicama, Ukrajina je sada nadjačana gotovo deset prema jedan (!). Imajući u vidu da je to trend koji se nastavlja razvijati na štetu Ukrajine, približava se prijelomni trenutak kad bi ukrajinski porazi na terenu mogli postati puno brži. U jednom trenutku ruska vojska će ih do te mjere nadjačati da će se početi rušiti cijele obrambene linije, a onda više nećemo svjedočiti ovim vrlo inkrementalnim ruskim naprecima već bi Ukrajina mogla početi gubiti ogromne teritorije.
NATO ima novog šefa, funkciju je preuzeo bivši nizozemski premijer Mark Rutte koji pak najavljuje istu strategiju koju je vodio i njegov prethodnik. Svi najavljuju isto - kontinuirano podupiranje Ukrajine u nedogled (iako je jasno da to ne može vječno trajati) mada u isto vrijeme Ukrajina generalno slabi iz dana u dan, odnosno u komparaciji s Rusijom postaje vojno sve inferiornija.
Zanimljivo je da nitko još uvijek ni ne pokušava ponuditi neku drugačiju strategiju iako ovakvim "pomaganjem" možda Ukrajini bez predumišljaja spremaju najgoru moguću sudbinu. Veliki pritisak na Kijev (zapravo ne mora biti ni velik, dovoljno je spomenuti da će dotok oružja i novca stati) u ovom trenutku možda bi Ukrajini još uvijek mogao osigurati ishod da ostane bez okupiranog teritorija i u sigurnosti zadrži sve drugo, uključujući i strateško iznimno važan izlaz na Crno more, odnosno Odesu i okolicu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
