Američki predsjednik Donald Trump poručio je kako je koronavirus "najveći napad na SAD" ikada, veći i od onog na Pearl Harbor u Drugom svjetskom ratu i od napada na New York 11. rujna 2001. godine.
Ovo je bitna izjava. Trump ne spominje "katastrofu" ili možda "tragediju", on epidemiju naziva "napadom" i posve je jasno koga u tom kontekstu smatra "napadačem" - Kinu, naravno.
Čak i nakon što se neki ključni ljudi u američkoj politici, vojsci i obavještajnoj zajednici (o zdravstvenoj da i ne pričamo) sve snažnije opiru tom njegovom silovitom pritisku na Kinu, Trump ne posustaje. Čini se da je on sav fokus bacio samo na ovaj jedan narativ te uopće ni ne vidi kako bi se drugačije politički postavio prema ovoj situaciji.
Za njega je Kina ipak od prvog dana ulaska u Bijelu kuću njegov "životni rival" kojeg se namjerio poraziti. Trump je došao na vlast kao predsjednik koji će "učiniti Ameriku ponovno velikom", no zapravo je došao kao predsjednik koji bi trebao "održati" Ameriku velikom. SAD u više od 30 godina nije imao rivala kakvog danas ima u Kini.
Trump je već pokušao na sve načine potkopati Kinu - objavio je Kini ljuti trgovinski rat, prozvao je Kinu glavnim krivcem za sve globalne ekonomske probleme (naročito američke). U travnju 2017. sastao se u SAD-u s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, na njegovom imanju Mar-a-Lago u Palm Beachu, te je za vrijeme večere naredio raketiranje Sirije. Bilo je to jedno zločesto slanje poruke, demonstracija američke vojne sile i Trumpove namjere da je upotrijebi.
Nadalje, njegovo koketiranje s Rusijom - koje zbog internog otpora unutar američke političke klase nije otišlo daleko - vjerojatno je također za cilj imalo približiti Rusiju kako bi je se u isto vrijeme udaljilo od Kine (rusko-kineska suradnja je na visokoj razini, ali sumnjičavost između ovih dvaju sila je uvijek postojala i vjerojatno će uvijek i postojati). Na istom tragu je i njegovo "prijateljstvo" sa sjevernokorejskim predsjednikom Kim Jong Unom, tradicionalnim saveznikom Kine.
Prošle godine Trumpova administracija je na sve načine nastojala potaknuti pobunu u Hong Kongu direktno se, bez imalo skrivanja, uplićući u unutarnja pitanja Kine i Hong Konga. Tu su i sve češća kruženja američkih ratnih brodova kroz Tajvanski tjesnac iako Trump dobro zna, a SAD čak formalno i priznaje (de-facto je druga stvar) Tajvan kao sastavni dio Kine.
Spomenimo i krajnje histeričnu kampanju protiv kineskog tehnološko-telekomunikacijskog giganta, kompanije Huawei, i kineskih ambicija po pitanju postavljanja 5G mreže u Europu.
Trump je već bio frustriran činjenicom da se njegov prvi mandat bliži kraju i da Kina još uvijek nije "na koljenima" - štoviše, Kina ulazi u nepregledni niz sastančanja po pitanju navodnog američko-kineskog trgovinskog sporazuma ne kako bi na taj način kapitulirala pred američkim pritiskom već kako bi sebi kupila vrijeme. Kina zna da svaki novi dan vodi nju bliže tronu najveće sile svijeta, a zna to i SAD, Trump naročito.
I u toj situaciji se dogodio COVID-19. Izgledalo je kao da će isti zaustaviti moćni kineski uzlet, dati Trumpu pobjedu u tom velikom trgovinsko-ekonomskom srazu, ali zadovoljstvo u Washingtonu bilo je kratkoga vijeka... Danas, nekoliko mjeseci kasnije, situacija se posve okrenula. Kina već tjednima nije imala čak niti jedan smrtni slučaj dok koronavirus nezaustavljivo hara Amerikom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
