Analiza: Bez obzira jesu li Rusi ponovili brutalnu taktiku rušenja brane iz 1941. ili su je Ukrajinci detonirali nadajući da će im kaos pomoći, Kijev sad ima jako malo vremena

Iako se uništenje brane Nova Kahovka svakako očekivalo, jer mnogi su upozoravali na takav scenarij skoro od samog početka rata, a naročito nakon što su ruske snage prošle godine počele zauzimati dijelove ukrajinske južne regije Herson, nakon što je ista jučer dignuta u zrak sam čin pokazao se poprilično enigmatičnim. Izgleda kao da jedino oko čega se svi mogu složiti je činjenica da je brana srušena te da je voda poplavila velike dijelove regije Herson.

Ali glavno pitanje ostaje bez odgovora – tko je srušio branu Nova Kahovka? Jer ovo nije propagandno kultivirani misterij kao što je primjerice bio onaj oko eksplozije na plinovodima Sjeverni tok. Tada su mnogi ukrajinski saveznici konstatirali da je Rusija namjerno detonirala vlastite plinovode u Baltičkom moru iako ta tvrdnja jednostavno nije imala skoro baš nikakav argument. Zašto bi Rusija to učinila? Jednostavno nije imalo odveć smisla, a u međuvremenu, tiho i bez pretjeranog isticanja, svi su zapravo već prihvatili da te tvrdnje više ne stoje te se sad može razgovarati o tome je li plinovod Sjeverni tok detonirao SAD ili je to učinila Ukrajina. Zadnjih dana u američkim medijima pojavljuju se obavještajni podaci koji sugeriraju da je Ukrajina to učinila i da SAD, navodno, nije imao veze s time. To zvuči kao taktičko prebacivanje krivnje na saveznika koji nije u poziciji tvrditi drugačije jer je duboko ovisan o američkoj vojnoj i svakoj drugoj pomoći.

Pravu istinu ćemo teško saznati, no vjerojatnost ipak ide prema tome da je uništenje Sjevernog toka, energetske "pupčane vrpce" između Rusije i Njemačke, pokrenuo SAD jer im je takvo što savršeno odgovaralo. Možda je i Ukrajina u nekom segmentu bila upletena u to, možda čak i operativno, ali odluka je najvjerojatnije ipak donijeta u Washingtonu.

Možemo li iz te priče neke zaključke sad preslikati na enigmu Nove Kahovke? Nažalost teško. Čak ni najpredaniji poznavatelji aktualnog sukoba nisu u stanju dati definitivne tvrdnje. Postoji razlog zašto je tako – pucanje brane jednostavno stvara velike probleme i jednima i drugima. To je kao da dođe do još puno strašnijeg incidenta, detonacije i katastrofe u najvećoj nuklearnoj elektrani u Europi, onoj u Zaporožju. Da se danas dogodi takva strahota, koja bi sigurno zasjenila i Černobil, bismo li mogli reći tko je kriv? Tko je stajao iza toga?

Neki danas posežu za presedanima iz prošlosti te podsjećaju da je Crvena armija namjerno uništila branu na Dnjepru u kolovozu 1941. kako bi spriječili napredak nacističke Njemačke. Cilj je tada bi onemogućiti nacističkim okupatorima da se domognu bilo čega što bi im pomoglo pri daljnjoj ofenzivi na SSSR. Rušenjem brane uništeni su usjevi, a prethodno tome poljoprivredni strojevi su također uništeni ili prebačeni dublje u unutrašnjost. Nadalje, cilj je bio spriječiti da samu branu može koristiti njemačka vojska nakon što je zauzme, a vjerovalo se da ipak hoće.

SSSR pod vodstvom Staljina imao je u tom trenutku namjeru onemogućiti Nijemcima da iskoriste okupirani teritorij za vlastito jačanje, kao što je bio slučaj s njemačkim okupacijama na zapadnom frontu. No, pritom su bez sumnje žrtvovani i sovjetski građani, Ukrajinci. Postoje razne procjene oko toga koliko je ljudi poginulo rušenje brane 1941., a brojke su svakako politički motivirani, no valja reći da variraju od kojih 20.000 pa do iznad 100.000.

Je li moguće da je iz Moskve ponovno došla ista naredba? Kako smo rekli već i jučer, sve je moguće, no ovog puta sukob je ipak vrlo drugačiji (iako Moskva ponovno tvrdi da se bori protiv "nacista"). Problem je u tome što zapravo ne znamo kakav je stvarni omjer sukobljenih snaga, ne samo u brojčanom smislu već i u moralu, želji za borbom. Jer kad bismo znali te detalje onda bismo mogli odgovoriti i na pitanje je li Moskva u strahu da će ukrajinska protuofenziva pregaziti njihove teritorije na prostoru Hersona? U takvom slučaju, da, drastičan potez kao što je rušenje brane može se itekako zamisliti.

Centralni gradski trg u gradu Nova Kahovka, 7. lipnja 2023.

Valja podsjetiti da je Kremlj ranije proglasio aneksiju Hersona, zajedno s regijama Zaporožje, Donjeck i Lugansk. Svima je bilo jasno da se ruski vrh kocka jer tehnički prisvajaju teritorij koji uopće ne kontroliraju. Dobro, možda Lugansk drže skoro cijeli, ali preostale tri regije ne, a naročito ne Herson gdje čak i glavni grad regije nije pod njihovom kontrolom.

Uspješna ukrajinska protuofenziva u Hersonu bila bi vrlo težak udarac za Rusiju. Kao prvo, ispalo bi da je Rusija upravo izgubila "dio svog teritorija" kojeg se, aneksijom koju nitko osim nje ne priznaje, obvezala braniti. Kao drugo, ukrajinska kontrola nad Hersonom bila bi korak bliže ponovno odsijecanju Krima od ruskog kopna. Kao treće, pokazalo bi se da sam koncept ukrajinske protuofenzive, iako pripreman duže no što se itko nadao, ipak funkcionira.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.