Dogovor o stvaranju sigurnih zona u Siriji počinje se ostvarivati sa subotom, 6. svibnja, zajedno sa šestomjesečnim dogovorom o primirju. Dogovor su stvorili saveznici sirijskog predsjednika Bašara al-Asada Rusija i Iran, te Turska koja podupire pobunjenike u Siriji, kao još jedan zaključak pregovora o prestanku vatre u kazahstanskom glavnom gradu Astani. Sigurne zone će se uspostaviti oko Idliba, Homsa, Damaska i Golanske visoravni uz jordansku granicu. U dogovoru se poziva na stvaranje zajedničke radne skupine do 18. svibnja kako bi se odredile granice ovih zona i smjernice kako razlikovati oružanu opoziciju od terorističkih skupina koje će i dalje biti na meti vojnih udara. Realno, ovakve sigurne zone se neće u potpunosti uspostaviti za barem još jedan mjesec.
Moskva, Ankara i Teheran potpisali su 4. svibnja memorandum u Astanu čime su poduprijeli ruski poziv za takve zone u područjima pod nadzorom pobunjenika u sjeverozapadnoj Siriji. SAD su izjavile da će poduprijeti svaki pokušaj zaustavljanja nasilja u Siriji, iako ima određene zabrinutosti oko tog dogovora. Ruski prijedlog poziva na stvaranje sigurnih zona u Idlibu, gdje sirijska naoružana oporba drži veći dio te provincije. Ujedno se nalaže sigurna zona u središnjoj pokrajini Homs, te na jugu oko Golana. Blizu Damaska bila bi četvrta sigurna zona, u enklavi Istočna Guta, u kojoj također prevlast imaju pobunjenici. Te zone trebale bi biti slobodne od bitaka i nesigurnosti, te bi se potaknuo povratak izbjeglica, dostava pomoći stradalima i početak obnove gradova i sela. Na granicama zona bile bi straže i kontrolne točke, a zajedno bi se o sigurnosti brinule pobunjeničke i vladine snage. U obliku promatrača prisutne bi bile i strane vojne snage.
Niz pitanja ostaje neotvoreno. Nije poznato tko će platiti održavanje tih zona i kako bi se točno one nadzirale, ali je ruski predsjednik Vladimir Putin tijekom susreta s turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom u Sočiju 3. svibnja najavio brzo rješavanje svih važnih pitanja. Dan prije je Putin o tome razgovarao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, jer su Amerikanci već prije govorili o mogućnostima stabilizacijskih zona. Tako je američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson u ožujku rekao kako se Amerikanci nadaju uspostavi zona stabilnosti u kojima bi se pomogao povratak izbjeglica dočim bi se nastavila borba za poraz militantnih skupina Daeša i al-Kaide. Sada SAD izražava zabrinutosti jer se Iran smatra jamcem sigurnih zona, a Amerikanci vide Iran kao remetilački čimbenik u svojim idejama o Siriji. Kao nepotpisnik ovog dogovora u Astani, Washington očekuje da će vlada u Damasku 'prestati napadati građane i oporbene snage, te da će Rusija osigurati suradnju režima'. Amerikanci su ipak dobro ukazali da se Turska kao jamac mora odvojiti od terorističkih skupina kao što je Haj'at Tahrir al-Šam, koji surađuje s al-Kaidom.
Polusatni razgovor Putina i Trumpa inicirao je ruski predsjednik, a to je bio ujedno i prvi izravni razgovor nakon što je Trump napao sirijsku zrakoplovnu bazu Šajrat nakon navodnog kemijskog napada sirijske vlade na vlastite ljude. Američki je odgovor naišao na žestoke kritike u Rusiji i istaknuo sumnje u stabilnost rusko-američke suradnje u Siriji i drugdje na Bliskom istoku. Mnogi pobornici predsjednika Trumpa, čak i oni među ruskim političarima, razočarani su tim postupkom, jer se Trump pretvorio u 'normalnog republikanskog predsjednika'. I dok ništa posebno nije dogovoreno osim da će se intenzivirati razgovori na razini Tillerson-Lavrov, ipak je došlo do istog razmišljanja kako treba osigurati stanje primirja u Siriji, a SAD su potom najavile povećanje svog prisustva u Astani, što daje veću vidljivost američke pozicije, ali i veću legitimnost konferencije.
Potpisnici ovog dogovora nije ni vlada niti pobunjenici, iako Asad podupire ovakvo rješenje. Sirijski oporbeni članovi su ogorčeni iranskim sudjelovanjem i zbog toga su izašli iz konferencijske prostorije kada su Iranci stavljali svoj potpis na dogovor. Oporbeni zapovjednik Abu Osama Golani je povikao da je Iran zemlja koja ubija sirijski narod te da ubojice ne mogu biti spasitelji, dok je glasnogovornik sirijskih oporbenih vojnih frakcija Osama Abud Zajd također izrazio skepticizam oko Ruske predanosti u predloženim sigurnim zonama, smatrajući da postoji velik jaz između ruskih obećanja i djelovanja. Zajd ukazuje na primirje koje je Rusija u prosincu zatražila na terenu, ali već pet godina nema prave implementacije. No, to nije točno, jer je upravo sirijska oporba stalno kršila odredbe prekida vatre, a nekoliko je puta napuštala pa se ponovno vraćala mirovnoj konferenciji u Astani. Zajd smatra da se prebrzo uskače u ideju sigurnih zona, kad se već nije stvorilo pravo primirje na terenu.
Iako se sirijska oporba i Amerikanci protive iranskom jamstvu, ipak to čine iz različitih razloga. Sirijska oporba se boji iranske potpore šijitskim milicijama i snagama Bašara al-Asada, dok su Amerikanci u ovom trenutku ipak svoju kritiku uputili reda radi, znajući da iranskim prisustvom postoji snažna mogućnost djelovanja upravo na primirivanje tih snaga na terenu. I u samom Iranu je došlo do rasprave oko iranske uloge u Siriji. Bivši gradonačelnik Teherana i vođa Stranke reformističke izgradnje Golam Hosein Karbašči teško je kritizirao iranski pristup sirijskoj bojni. Tijekom govora 29. travnja Karbašči je rekao da i reformisti žele mir u Siriji, Libanonu i Jemenu, obranu potlačenih i potporu šijitima, ali to se ne može ostvariti davanjem novca, kupovinom oružja i ubijanjima. Zbog toga je došao pod udar mnogih strana u Iranu, a prozvan je i za vrijeđanje mučenika koji brane sveti šijitski Zejnabin hram u Damasku.
Karbašči je pozvao na korištenje snage diplomacije u rješavanju regionalnih pitanja, zajedno sa šest svjetskih sila i UN-om. Taj pristup je u snažnom raskoraku s onim koji koristi Islamska revolucionarna garda koja je poslala svoje vojne savjetnike i borce u obranu sirijskog predsjednika, zajedno sa stotinama iranskih dobrovoljaca. Karbaščijev argument se sagledava sa strane njegove potpore Rohanijevoj kandidaturi za predsjednika Islamske republike i njegovim naporima u razgovorima s regionalnim zemljama. No, kritika je bila toliko izravna da je Rohanijev glasnogovornik Bahram Gasemi s pravom ukazao da se s teroristima razgovara snagom i silom, a ne diplomacijom.
Poseban izaslanik UN-a za Siriju Staffan de Mistura smatra da je dogovor važan korak jer rat traje već šest godina i uspješan bi dogovor mogao pomoći za poboljšanje atmosfere u mirovnim pregovorima u Ženevi. U izjavi medijima je napomenuo dobro korištenje riječi u dokumentu kao što je 'smanjivanje nasilja'; realno gledajući posvemašnji prekid vatre nije moguć, ali potpisnici se nadaju da će se ipak korištenje osobito teškog naoružanja svesti na minimum. Mistura ne zna da li bi i UN-ove mirovne snage bile uključene u sigurnim zonama, iako nije odbacio takvu mogućnost. Također je branio dogovor od kritika da su jamci sigurnih zona također sudionici nasilnih činova.
Pitanje hoće li UN dati ljudstvo u te sigurne zone pomalo je zlurado. Ako je povijest učiteljica života, onda će sigurne zone u Siriji pružiti malo utočišta za stotine tisuća civila koji se nadaju napokon miru u ratom razrušenoj zemlji. Godinama su političari pokušavali stvoriti sigurne zone za zaštitu civila, dostavu humanitarne pomoći i dolaženja do političkog rješenja sukoba. Takvi pokušaji su završili s velikim neuspjesima u zemljama kao što su Bosna i Hercegovina, Sudan, Ruanda, Irak i drugdje. Osobito se tu ističe katastrofalni neuspjeh i golem zločin počinjen na području dviju sigurnih zona koje je UN napravio u BiH, naime u Srebrenici i Žepi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
