Nakon ogromnih prosvjeda građana a zatim i vojnog puča u Egiptu koji je zbacio vladavinu Muslimanskog bratstva, načinje se tema karaktera i datuma budućih izbora u Egiptu. No, proces političke tranzicije tek je započeo, špekulira se o tome hoće li islamisti uopće surađivati u tranziciji i izbornom procesu. Zapadni mediji uglavnom ističu Mohameda ElBaradeija i liberalne reformatore kao glavne snage u egipatskoj političkoj tranziciji. No, situacija nije ni izbliza toliko monolitna. Unutar združene građanske i političke opozicije koja je uz pomoć vojske svrgnula islamistički režim, postoje nezanemarive i sasvim suprotne političke tendencije od liberalnog reformizma zapadnog tipa. Cilj ove analize je ispitati političke i ideološke stavove 'Egipatske narodne struje' i njezinog lidera Hamdeena Sabahija.
Hamdeen Sabahi je na predsjedničkim izborima prošle godine osvojio 20,72% glasova te je zamalo ušao u drugi krug. Sabahi je rođen u skromnoj obitelji što ga je razlikovalo od ostalih predsjedničkih kandidata te je zbog toga i uzeo slogan 'Jedan od nas' čime je istaknuo svoju povezanost s narodnim masama. Političku karijeru započeo je 70-tih kada je studirao komunikologiju na sveučilištu u Kairu gdje se priključio studentskom savezu. Tamo je 1977. sudjelovao u poznatom TV obračunu s tadašnjim predsjednikom Sadatom, kritizirajući njegove liberalne ekonomske reforme. Tijekom vladavine Mubaraka dva puta je bio izabran u parlament dok je usporedno s time nastavio svoju kritiku vladajućih. Zbog svojih otvorenih istupa, kritika i obrane naserizma zatvaran je sveukupno 17 puta. O tome Sabahi kaže:'Protivio sam se Sadatu i Mubaraku i kritizirao njihovu politiku. Pod Sadatom i Mubarakom Egipat je napustio svoju vodeću ulogu u arapskom svijetu postavši stranka u američko-cionističkoj viziji regije. Od zemlje koja se svrstava uz siromašne i zalaže se za socijalnu pravdu išli smo prema zemlji koja vjeruje u politiku otvorenih vrata. Od vodstva narodno-oslobodilačkih pokreta do vjerovanja – kao što je Sadat znao reći – da Amerika ima 99% karata u svojim rukama.'
Predsjednici Gamal Abdel Nasser i Josip Broz Tito'Egipatska narodna struja' je stranka koja baštini naserizam u originalnom, ne-reformiranom obliku. Zbog toga ih kritičari vole nazivati strankom koja je zapela u prošlosti, dok se pristalice nostalgično prisjećaju drugačijeg Egipta pod Nasserovim vodstvom. Kolumnistica Trudy Rubin za Boston Herald piše sljedeće: 'Najpopularniji oporbeni političar, Hamdeen Sabahi, nereformirani je naseristički socijalist sa ekonomskim idejama prikladnijim za 60-te. Kada sam ga intervjuirala 2011. godine, njegova retorika bila je mnogo više anti-zapadna, anti-kapitalistička i anti-izraelska nego ideologija Muslimanskog bratstva.'
Ovisno o kutu gledanja Sabahija se opisuje ili 'nacionalistom' ili 'socijalistom'. Ono što treba razlučiti jest Sabahijev anti-imperijalistički i narodnooslobodilački lijevi-nacionalizam svojstven za Nasserov Egipat i za arapski svijet (Baas partija ili Gaddafijev 'treći put'). Zapravo radi se o arapskom socijalizmu koji je u Hladnom ratu činio snažno krilo Pokreta nesvrstanih.
Sabahi nedvosmisleno optužuje Sjedinjene Američke Države za lošu situaciju u Egiptu pošto su SAD podupirale prvo autoritativan Mubarakov, a zatim Morsijev islamistički režim. 'Egipatski narod drži Sjedinjene
Države odgovornim za potporu vlasti koja je odbačena od strane naroda koji joj je uzeo legitimitet i američka administracija to mora shvatiti.'
Sabahi nije za radikalan prekid odnosa sa SAD-om već je za uspostavu odnosa koji se temelje na 'jednakosti, a ne podčinjenosti'.
Sabahi je pohvalio ulogu vojske u puču i generala Abdela Fattaha al-Sisija kazavši kako je vojska stala na stranu naroda i kako general nije tražio nikakvu ulogu za sebe. Sabahi je bio jedna od glavnih političkih ličnosti prosvjeda iako su njegovu ulogu zapadni mediji uglavnom prešućivali. O čemu svjedoči i Webster Tarpley, američki autor, aktivist i član Američke radničke partije koji Sabahija smatra najboljim kandidatom za Egipat. Tarpley opisuje političku platformu Sabahija i 'Egipatske narodne struje' kao protu-islamističku, protu-neoliberalnu i kontra utjecaja Međunarodnog monetarnog fonda. Tarpley nastavlja o onom za što se Sabahi zalaže: rješavanje stambenog pitanja, zdravstveno osiguranje, besplatna edukacija, otvaranje radnih mjesta, socijalno osiguranje, poštena plaća i zdrav okoliš.
Tjednik Al-Ahram ovako je opisao ekonomsku poziciju Sabahija: 'Naserist Hamdeen Sabahi poziva na mješovitu ekonomiju, poput brazilske paradigme, u kojoj država ima važnu ulogu – pogotovo u strateškim projektima s udjelima ne manjim od 35%.' Od ostalih zemalja Sabahi ističe primjere Turske i Irana u pojedinim ekonomskim aspektima. Prioriteti su smanjivanje siromaštva i industrijalizacije zemlje. Na proteklim izborima Sabahi je obećavao izgradnju 200 novih tvornica. Zanimljivo, Sabahi je protiv suradnje s MMF-om i pristajanja na uvjete koje MMF nudi: 'Ako pogledate bilo koju zemlju u koju je ušao MMF, vidjet ćete da se siromaštvo povećalo.' Zanimljivo, Sabahi ne navodi otkud mu novac za industrijalizaciju dok je njegove stavove po pitanju Kine i Rusije teško pronaći.
Prioritet vanjske politike jesu dobre veze s ostalim arapskim državama te Iranom i Turskom. Dakle, stvaranje islamskog trokuta Arapski svijet-Iran-Turska u kome će Egipat igrati povezujuću i konstruktivnu ulogu. 'Pozvat ću na uspostavu čvrstih odnosa s Iranom i Turskom, jer će Egipat okupljati Arape zajedno s obje sile na temelju zajedničkih interesa. Egipat ima arapsku islamsku ulogu u oblikovanju dobrih strateških odnosa sa Turskom i Iranom. Ti odnosi trebali bi poslužiti zajedničkim interesima u trokutu geografije i civilizacije u područjima ekonomije i sigurnosti. Moramo napustiti ulogu prošlog egipatskog režima (misli se na Mubaraka) koji je prisiljavao zemlju na posredničke ratove protiv susjeda i partnera, ne za dobrobit Egipta ili arapskog svijeta, nego za Ameriku i cionizam.'
Proučavajući unutrašnje političke stavove Hamdeena Sabahija nailazi se na pragmatizam i zauzimanje središnje pozicije – između islamista, liberala i elemenata Mubarakovog režima. Sabahi nije radikalan i isključiv dogmatik nego pragmatičan političar koji će surađivati sa svim stranama u onom omjeru u kome te strane s njim dijele političke stavove u danom trenutku.
Ono što bi čitatelje moglo interesirati jest vanjska politika prema Izraelu i Siriji. Stav prema Izraelu da se iščitati iz nekih već priloženih izjava. Sabahi se osim toga zalagao za prekid izvoza egipatskog plina Izraelu. Najzanimljivije od svega, Sabahi se zalaže za reviziju sporazuma iz Camp Davida iz 1978. godine kojim se Egipatska vojska ograničava u pogledu djelovanja na Sinajskom poluotoku. Majalla Magazin navodi i pozive za poništenjem sporazuma iz Camp Davida.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
