Novinska agencija Reuters ima popriličnu ekskluzivu, mada informacija koju iznose sama po sebi nije neočekivana, ali činjenica da je uopće koncipirana, predstavljena na taj način te pritom potkrijepljena s nekoliko "izvora upoznatih sa situacijom", predstavlja značajan trenutak. O čemu je riječ? Njihov naslov otkriva sve bitno: "Ekskluzivno: Putin želi prekid vatre u Ukrajini na trenutačnim linijama fronte".
Neki će se zapitati - je li to uopće vijest? Za neke svakako jest, naročito za one koji uporno tvrde da se Rusija sprema pokoriti Ukrajinu, a zatim napasti i ostatak Europe. U tom smislu ovo je važno emitiranje informacije koju Rusija ne skriva već neko vrijeme. U više navrata visoki ruski dužnosnici izrazili su interes za pregovorima i okončanjem rata. Ti stavovi se često nisu ni probijali do zapadne štampe, a ako i jesu posebno je naglašeno da sadrže jednu nedopustivu klauzulu - rusko isticanje da su pregovori mogući samo uz "prihvaćanje stvarnosti".
U tom smislu ni ova "ekskluziva" nije nimalo drugačija. Dakako, "prihvaćanje stvarnosti" odnosi se na činjenicu kako Rusija drži velike dijelove nekoliko ukrajinskih regija pod okupacijom te se od tamo ne namjerava povući, svakako ne milom, a što se tiče sile Ukrajina je već pokušala to odraditi prošle godine u pompozno najavljivanoj protuofenzivi koja je u potpunosti propala.
Iz Rusije su i ove i prošle godine, a i 2022., poručili kako su pregovori s Ukrajinom o okončanju rata mogući, ali Kijev i njihovi zapadni saveznici odbijaju prihvatiti pregovarački stol. Tako je i bilo, sve do sad, jer i ovaj tekst kojeg je danas objavio Reuters treba sagledati u jednom drugom kontekstu. Kako smo i rekli, ruska želja za pregovorima nije novost, ali novost će postati kad se takva ideja napokon probije u medijski diskurs, što se možda u ovom trenutku upravo događa.
Zapadni narativ protiv pregovora do sad se gotovo uvijek svodio na jedno - pošto ne mogu baš u potpunosti odbaciti samu ideju pregovora, isticano je kako Ukrajinu treba dovesti do stanja da može sudjelovati u "pravednim pregovorima", odnosno da pregovara iz pozicije moći. To se itekako pokušavalo, s desecima milijardi eura i dolara i ogromnom količinom naoružanja, ali nije bilo dovoljno. Ukrajina danas nije u poziciji moći (što bi jedino mogla biti da je vratila sav teritorij ili bar dio onog što je Rusija okupirala) što znači da ako sad uđe u pregovore to će po nju biti još i lošije nego da je to učinila, odnosno da joj se to dopustilo prije recimo pola godine ili godinu dana.
Teško je da će Rusija odustati i od milimetra teritorija koji je pod njihovom kontrolom. Da je ovo više pat pozicija onda bi se još i moglo računati na to da bi Moskva nešto ponudila za neki konkretan dogovor o obustavi sukoba, ali ovo nije pat pozicija. Ukrajina sad objektivno gubi rat i to postaje svima jasno. Ruske snage napreduju i u Harkovu, a izgleda da se spremaju na prodor i u sjevernu regiju Sumi. Svi ovi potezi šalju jasnu poruku Kijevu - što se kasnije odluče za mirovne pregovore morat će pristati na gubitak većeg dijela svoje zemlje.
Može li Zelenski uopće pristati na takvo što? On, teško. Cijela njegova uloga svodi se na to da se nikad neće upustiti u pregovore s Putinom. Po tom pitanju čak je potpisao i dekret. Neko vrijeme to je njegovim zapadnim saveznicima jako pasalo jer su mogli biti "mirni" da se ovaj neće iznenada predomisliti, a Zapad se uvijek boji ukrajinskih preokreta - valja podsjetiti ovdje na Viktora Janukoviča koji je tvrdio da mu je cilj uvesti Ukrajinu u Europsku uniju da bi se onda odjednom 2013. predomislio i objavio svojim europskim kolegama da ipak preferira ekonomske grupacije s Rusijom (Euroazijska ekonomska unija). Dakako, to je bila odluka iz koje je kasnije sve ovo i proizašlo, prvo s Majdanom iste zime, pa aneksijom Krima, ratom u Donbasu te zatim i ruskom invazijom na Ukrajinu 2022.
Dakle, Zelenski je "zacementirao" svoj stav, ali to ne znači da je on jedini potencijalni pregovarač. Volodimiru Zelenskom je predsjednički mandat zapravo već istekao, a na vlasti je zahvaljujući proglašenju vojnih zakona koji su stupili na snagu nakon izbijanja rata, inače su izbori trebali već biti održani ovog proljeća. Drugim riječima, ako se odluka donese na nekim pozicijama koje su moćnije od njegove (izvan Ukrajine), Zelenski relativno lako može biti smijenjen i na njegovo mjesto može doći netko tko će pregovarati s Rusijom. Možda bi to mogao biti najistaknutiji ukrajinski general, Valerij Zalužni, kojeg je upravo Zelenski smijenio ove godine u veljači te ga "sklonio" na uvelike (bar za njega) ceremonijalnu funkciju ambasadora u Londonu.
Zalužni mu je zasmetao kad je počeo vrlo direktno govoriti o ruskom vojno-industrijskom kompleksu i činjenici da se Ukrajina neće moći suprotstaviti istom ako se potpora Zapada počne klimati.
Zelenski o tome nije htio niti čuti jer se prestrašio da bi ta potpora tek tad mogla postati klimava, ako se o takvim stvarima počne otvoreno pričati. Možda je bio i u pravu, ali neke druge stvari su utjecale na to, ne komentari generala Zalužnog. Spomenuta ukrajinska protuofenziva 2023. - koja se potpuno raspala i prije nego je krenula - bio je prijelomni trenutak za neke na Zapadu kojima je tad postalo jasno da Ukrajina neće moći dobiti ovaj rat, ne sama, koliko god se oružja uputilo prema njoj.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
