14. lipnja u 17 sati po Srednjoeuropskom vremena na stadionu Lužnjiki u Moskvi započet će utakmica između Rusije i Saudijske Arabije i to će označiti početak 21. po redu FIFA Svjetskog nogometnog prvenstva. Ovog ljeta između 14. lipnja i 15. srpnja Ruska Federacija bit će domaćin, uz Ljetne Olimpijske igre, najznačajnije sportske manifestacije na svijetu. Svjetsko prvenstvo u nogometu će biti po svemu sudeći veličanstveni i spektakularni sportski događaj koji će dominirati našim planetom mjesec dana.
Ali ovakva grandiozna sportska događanja nisu ograničena samo na sport već imaju i svoje (geo)političko, gospodarsko, turističko i društveno značenje. Nogomet je puno više od sporedne stvari i on je postao jedna od glavnih stvari. Zato su mnoge države tijekom povijesti željele organizirati svjetska prvenstva koja se ne dodjeljuju bilo kome. Domaćinstva se obično dodjeljuju onim zemljama koje ostvaruju progresivne političko-gospodarske rezultate. To jest manifestacije svjetskih natjecanja su nagrada za onu državu koja ih dobije.
Usprkos sukobu sa Zapadom, Rusija je domaćin SP-a. Tj. FIFA je dodijelila 2010. domaćinstvo Rusiji, a tada je rusku delegaciju predvodio osobno Vladimir Putin. Naravno, Rusi su dobili i Zimske Olimpijske igre u Sočiju 2014. Oba natjecanja su stigla kao nagrada za velik ruski napredak prije zahlađenja odnosa. Odabir Rusije, baš kao i Katara (2022.) za domaćine izazvao je brojne sumnje u korupciju u FIFA-i. Podmićivanje i korupcijski skandali doveli su do podizanja optužnica protiv vodećih ljudi FIFA-e i smjene u njezinu čelništvu. Rusija negira bilo kakvo podmićivanje, ali su bivši i sadašnji predsjednici FIFA-e Sepp Blatter i Gianni Infantino uvijek dobro došli u Moskvi.
"Šest milijuna ljudi igra nogomet u ovoj zemlji, a još ih mnogo više voli taj sport", kazao je Putin. Svjetsko prvenstvo je logičan prioritet za ruske vlasti da pokažu visoku razinu organizacije i spremnosti usprkos sukobima sa Zapadom koji su krenuli od ukrajinske krize 2014. Unatoč pozivima da se Rusiji oduzme prvenstvo ono će se ipak održati u najvećoj svjetskoj državi. Putin ima veliku priliku da svijetu pokaže sposobnosti Rusije da bez problema i incidenata organizira smotru nad smotrama. Ako sve prođe u redu, Putin i njegov vladajući krug pokazat će da su otporni na sankcije i sva podmetanja iz Europske unije i Sjedinjenih Država, ali i da su sposobni ići korak dalje i organizirati natjecanje koje će se pamtiti. Natjecanje koje će biti spoj i most za međusobno uvažavanje različitih kultura i civilizacija sa svih svjetskih kontinenata. Ono će potvrditi da je ruska vanjska politika uistinu globalna i da ima partnere u Aziji, Africi, Bliskom istoku i Latinskoj Americi usprkos blokadama zapadnih zemalja. Ali i te zapadne zemlje će sudjelovati i trebale bi se u mjesec dana iz prve ruke uvjeriti u rusku dobronamjernost, tolerantnost i kozmopolitizam.
Očekivano se velika pažnja pridaje sigurnosti. Ruske su vlasti uspješno spriječile potencijalne huligane da dođu na Kup konfederacija prošle godine. Naravno, posebne snage na maksimalnom su oprezu zbog mogućih terorističkih napada. Mnogim će navijačima izazov biti istraživanje tako goleme zemlje. Igra se u 11 gradova u europskom dijelu Rusije. Navijači će moći upoznati i druge ruske gradove osim Moskve i St. Peterburga pa će tako moći posjetiti i Soči, Kazan, Kalinjingrad, Rostov na Donu, Saransk, Ekaterinburg, Volgograd, Nižnji Novgorod i Samaru. Trebalo bi doći oko pola milijuna stranih navijača što je ogromna turistička prigoda za Rusiju. Zanimljivo je da će doći oko 30 000 Amerikanaca iako se američka reprezentacija nije kvalificirala na prvenstvo. Tako će Amerikanci biti najbrojniji posjetitelji.
Međutim, dio političke elite i javnosti na Zapadu zaziva bojkot Svjetskog prvenstva. Taj bojkot koji priželjkuju određene zapadne vladajuće elite bi zapravo trebao biti bojkot uperen protiv moćnog predsjednika Putina kojeg zagovornici bojkota nazivaju diktatorom. Najdalje je u tim optužbama i zazivanju bojkota otišao britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson, koji je u travnju izjavio da se Putin želi okoristiti Svjetskim nogometnim prvenstvom u Rusiji jednako kao što se Adolf Hitler želio okoristiti Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. Dakle, usporedio je Putina s Hitlerom i ostao bez ikakvih posljedica. Obje sportske priredbe, ovu iz 2018. i onu iz 1936., definirao je kao paravan za imperijalističke i diktatorske režime nekadašnjega nacističkog Berlina i današnje, kako to neki kažu, "totalitarne" putinovske Moskve.
Na tragu te Johnsonove optužbe i ujedno prijetnje, i britanska vlada u Londonu je nedavno najavila da, u znak bojkota, nijedan njezin dužnosnik neće doći u Rusiju na otvaranje SP-a niti će prisustvovati ijednoj utakmici. Britanskom su se diplomatskom bojkotu pridružili Islanđani i Australci. Naposljetku, 20. travnja 2018. u Europskom parlamentu 60 zastupnika iz 16 država članica EU potpisalo je otvoreno pismo kojim pozivaju vlade svih zemalja EU da bojkotiraju SP u Rusiji, tj. da ne šalju svoje dužnosnike na Mundijal u Moskvu. Razlozi, tj. argumenti su i u ovom slučaju isključivo antiputinovski: "Putin je diktator i imperijalist koji je 2014. napao Ukrajinu i oteo joj Krim; vodi kibernetički rat protiv EU i cijeloga Zapada; krši ljudska prava u Rusiji, prezire vrijednosti liberalne demokracije i ruga im se; štiti "ubojicu" Bashara al-Assada u Siriji i njegov diktatorski režim; on je autokrat koji se ponaša kao car i koji će vladati Rusijom do kraja života..."
Neovisno o tome koliko je svaka od tih optužbi osnovana ili nije, već sama usporedba s Hitlerom iz 1936. ipak je već na prvi pogled promašena i zapravo više govori o mrzovoljnom karakteru i frustracijama političara koji ju je ispalio nego o samome Putinu. Rusija nije zemlja liberalne demokracije, barem ne u smislu u kojem se taj pojam shvaća u EU i SAD-u, ali nikako nije ni nacifašistička niti totalitarna.
Prema mišljenju nogometnih stručnjaka i analitičara, ovogodišnje SP bi trebalo biti najbolje, odnosno trebali bi gledati najkvalitetniji nogomet ikada. Uz najkvalitetniji nogomet svih vremena, prema mišljenju Rusa Svjetsko prvenstvo 2018. bit će najbolje organizirano od svih i tu će se pokazati ruske sposobnosti rukovođenja. To je uostalom i izjavio predsjednik Gazprom Nefta, Aleksandar V. Djukov. On je tu izuzetno optimističnu prognozu potkrijepio dvama ključnim argumentima. Prvo, na prvenstvu će se, izjavio je, igrati dosad najbolji nogomet (najbolji barem u proteklih 20-ak godina, a možda i kada je riječ o svim dosadašnjim svjetskim prvenstvima, počevši od onoga u Urugvaju 1930. pa sve do danas). I drugo, infrastruktura, tj. stadioni, bit će dosad najbolji i najkvalitetniji. Svakako, naravno, i najskuplji. Primjerice, samo je u izgradnju nogometnog stadiona Zenita u Sankt Peterburgu, uloženo 800 milijuna dolara, dok se cjelokupno ulaganje Rusije za ovo nogometno natjecanje procjenjuje na rekordnih 15.5 milijardi eura. Ulagan je novac ne samo u stadione već i u zračne luke i prometnu infrastrukturu, hotele i sl.
Svjetsko prvenstvo će u sportskom smislu uspjeti iz više razloga u tu nema nikakvih upitnika. Skupit će se gotovi svi najbolji nogometaši svijeta na jednom mjestu i pokušat će pokazati da mogu na velikoj pozornici pokazati najbolji talent. Iz razloga što su ofenzivni igrači dominantni u većini reprezentacija (Neymar-Brazil, Messi-Argentina, Ronaldo-Portugal, Suarez i Cavani - Urugvaj, Mbappe i Griezmann - Francuska...) za očekivati je da će se tražiti pogodak više i neće se igrati pretjerano defenzivno. Važan je razlog uspjeha što je Svjetsko prvenstvo način da se nacije sudionice nacionalno homogeniziraju i ujedine tijekom trajanja prvenstva što je veoma važan faktor očuvanja nacionalnih identiteta u procesima globalizacije, koliko god to možda banalno izgledalo. U današnjim vremenima kad je zbog prevlasti novca i kapitala klupski nogomet postao glavni tijekom godine, međunarodna prvenstva su idealne prilike kada cijele države mogu stati iza svoje nacionalne vrste.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
