Prošlo je već više od tri tjedna otkako su ukrajinske snage ušle u rusku regiju Kursk. Na Zapadu zbog toga traje poprilično trijumfalno raspoloženje, kao da odjednom sve ima smisla - sve to oružje i milijarde USD koje se već godinama šalju u Ukrajinu. Tvrdi se, kako u Kijevu tako i kod ukrajinskih saveznika, da je ovo dokaz da Rusija neće i ne može dobiti rat.
Otkud pak takav zaključak? Situacija u Kursku, iako ne izgleda lijepo po Kremlj, zapravo uopće ne mijenja fundamentalno stanje na terenu. Ovo je i dalje prije svega rat iscrpljivanja, a u takvom ratu puno veće šanse za pobjedom imaju veće sile - u ovom slučaju to je svakako Rusija.
To što želi Kijev, to je jasno, ali pravu geostratešku pogrešku ovdje radi SAD. Nije jasno kako je Americi u interesu voditi rat do iznemoglosti? Ispada kao da im jednostavno nedostaje kreativnosti ili pak kvalitetnog kadra koji bi krojio geopolitičku strategiju. Naime, iz američke perspektive ovo bi trebao biti idealan trenutak da povuku potez koji bi njima išao na ruku ili bi im barem trebao ići.
Washington bi mogao iskoristiti situaciju oko Kurska da sad izvrše pritisak, ali ne samo na Moskvu, nego i na svog saveznika u Kijevu. Okončanje rata na način da nijedna strana ne ostvari potpunu pobjedu zapravo bi iz američkog kuta gledanja bio idealan scenarij. Rusija je oslabljena, Ukrajina im ostaje kao saveznik (koji će još dugo, možda i permanentno ovisiti o Washingtonu), a SAD nije izgubio doslovno ništa osim novca i oružja, mada i to zapravo mogu pretvoriti (i pretvaraju) u dobar biznis. Američki proizvođači oružja veselo trljaju ruke već nekoliko godina.
Iako bi to svakako trebao biti scenarij idealan po SAD za sad ne vidimo ništa po tom pitanju. Možda nešto u tom smislu planira Donald Trump, naročito kad kaže da ima namjeru okončati rat "u roku od 24 sata", no s demokratske strane ne čujemo ništa, kao da ih je ideologija toliko zarobila da nisu u stanju više ni razmišljati o širim strateškim interesima, vlastitim interesima.
No, pretpostavimo da ipak dođe do želje za strateškim rješenjem, tko god da osvoji vlast na američkim predsjedničkim izborima u studenom, kako takvo što uopće izvesti?
Za početak pogledamo situaciju iz malo šire perspektive. Koje su svjetske sile danas? U suštini su samo tri: SAD, Rusija i Kina. A tko je najveća konkurencija SAD-u u doslovno svim područjima? Kina. Dobro, a kako stoje savezi u ovom trenutku? Rusija i Kina su snažno povezane kontra SAD-a. Štoviše, moglo bi se reći da je anti-amerikanstvo ono što ih danas znatno povezuje.
Zar je to scenarij koji ide na ruku SAD-u? Imati Rusiju i Kinu protiv sebe?
Strateški to baš nikad nije imalo smisla. Ono što bi SAD pak trebao napraviti, ako im je ostanak na vrhu svijeta u interesu, je odvojiti manjeg rivala od većeg i posvetiti se nadmetanju s većim. U prijevodu - SAD bi trebao odvojiti Rusiju od Kine.
To bi bilo nešto kao "obrnuti Nixon". Podsjetimo, bivši američki predsjednik Richard Nixon i njegov utjecajni državni tajnik Henry Kissinger uspjeli su za vrijeme Hladnog rata odvojiti komunističku Kinu od tadašnjeg SSSR-a. Taj potez, strateški iznimno bitan, u konačnici je i omogućio SAD-u da trijumfira u Hladnom ratu i ostane jedina super-sila svijeta (opširnije o temi: "Tjedan koji će promijeniti svijet" - Nixon je u Kini, SAD će dobiti Hladni rat, SSSR će nestati, a simbioza Washingtona i Pekinga temelj je današnje globalne ekonomije).
Jasno, tad je bilo lakše jer SSSR i Kina su već bili u dubokoj ideološkoj svađi po pitanju implementacije komunizma (u ostatak svijeta). SAD je iskoristio tu svađu i privukao manju prijetnju, tada Kinu, k sebi. Pritom su morali bar donekle zapostaviti svog saveznika, Tajvan, do te mjere da su ga formalno čak priznali kao dio Kine (tzv. "politika jedne Kine") iako su u praksi nastavili podupirati Taipei (što je slučaj i danas).
Kad bi htjeli mogli bi nešto slično napraviti i s Ukrajinom, a ne da ispada da Kijev dirigira politiku Washingtonu umjesto da je obrnuto.
Čudi da SAD već ne predlaže da se rat završi po uzoru na Rat u Koreji, odnosno da nijedna strana ne dobije sve što je htjela, ali da ipak zavlada mir.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
