Analiza izjava koje dodatno eskaliraju krizu: Biden je ili siguran da Rusija kreće u invaziju ili jednostavno želi rat u Europi, a isti bi bio idealan za brojne američke geopolitičke interese

Prije svega dva dana ova situacija izgledala je puno drugačije nego danas. Imali smo rusku tvrdnju da se povlači, imali smo snimke tenkova kako se ukrcavaju na teretne vlakove, imali smo čak i dovoljno "opreznog optimizma" od strane pojedinih zapadnih dužnosnika. Ali krize poput ovih generalno ne mijenjaju tijek dok netko od glavnih igrača ne kaže da se smije. Rusija, kao jedan od dva glavna, čini se da je pokušala prije dva dana. Je li povlačenje zaista u tijeku nemoguće je reći bez vlastitih čizama na granici Ukrajine i Rusije (ili Bjelorusije) ili pak privatnog satelita o orbiti. Pošto nemamo na raspolaganju niti jedno niti drugo mogli bismo zaključiti da je ruska tvrdnja bila određena kombinacija istine i provjere. U ovom sad već vrlo ozbiljnom geopolitičkom šahu Moskva je htjela vidjeti kako će druga strana reagirati na njeno povlačenje - ili percepciju povlačenja. Hoće li se napetosti smiriti? Hoće li se neki od potencijalnih diplomatskih dogovora (o kojima zapravo još ne znamo ništa) ispoštovati ili će se brzo zaboraviti? Hoće li vojna situacija na istoku Ukrajine eskalirati?

Danas imamo cijeli rezime posljedica i reakcija na rusku najavu o povlačenju. Najdirektnija je ona od strane SAD-a, drugog glavnog igrača u ovoj krizi - iz Washingtona vrlo direktno optužuju Rusiju da su sve izmislili, da nikakvog povlačenja nema, da se umjesto toga šalju dodatne trupe na granicu s Ukrajinom... Američki predsjednik Joe Biden je nepomirljiv. U kratkom razgovoru s novinarima odrješito je odbacio bilo kakvu mogućnost da se Rusija povlači te tvrdi da stižu nove trupe s ciljem pokretanja invazije koja bi, prema njegovim riječima, trebala krenuti "ovih dana".

Negdje u isto vrijeme počele su odjekivati snažne eksplozije u Donbasu i okolici. Dvije strane se međusobno optužuju, spominju se granatirana naselja, gradovi, navodi se kako je pogođen i jedan dječji vrtić. Što nam sve to govori? To nam govori kako postoji barem jedna strana koja definitivno želi rat, a ne bi iznenadilo da ih je i više. Naime, tko god da je pokrenuo danas napade u Donbasu jako dobra zna da isti mogu biti uvod u nešto puno veće i opasnije. Nadalje, tko god da ih je pokrenuo nije to napravio na svoju ruku. U ovakvoj situaciji jako bi bilo teško očekivati da se neka veća provokacija može izvesti bez znanja i odobrenja nekog od ključnih igrača. Jasno, u predratnim napetostima uvijek se spominju "odmetnici" koji, eto, pucaju baš u trenutku kada svaki hitac može označiti početak rata, ali to su najčešće ratni mitovi i skrojeni povodi.

Osvrnimo se na trenutak na američko aktualno stajalište. Zašto Biden, Blinken i drugi visoki američki dužnosnici tako oštro odbacuju pretpostavku da se ruska vojska možda zaista povlači s ukrajinskih granica? Naime, Biden je mogao - da je htio - jednostavno diplomatski danas poručiti kako se još ne može sa sigurnošću reći povlači li se ruska vojska ili ne. Pritom je mogao nadodati već prepoznatljivu šprancu u stilu "nastavit ćemo pratiti situaciju". I to bi bio korak prema de-eskalaciji, ali Biden ga očito ne želi.

Samo su dva moguća razloga zašto Biden ne želi de-eskalaciju. Prvi razlog - ukoliko zaista posjeduje konkretne obavještajne informacije koji pokazuju da ruska vojska zaista šalje dodatnu vojsku na granicu. U tom slučaju je posve razumljivo da je oglasio uzbunu i da na taj način nastoji spriječiti bilo kakav iznenadni napad - iako teško da bi se itko od relevantnih aktera, od NATO-a do ukrajinske vojske, baš sad nešto previše opuštao samo zato jer je Moskva nešto objavila.

Drugi razlog - Biden uopće ne zna povlači li se ruska vojska ili dovodi nove vojnike, ali zna da mora eskalirati ovu krizu jer je ona sad u američkom geopolitičkom interesu.

Ukoliko je ovaj drugi razlog onaj zbog kojeg je Biden danas izjavio ono što je izjavio onda imamo popriličan problem. U tom slučaju to bi bila potvrda da SAD u ovom trenutku želi rat u Europi, odnosno rat između Rusije i njenih saveznika (za početak Ukrajine, a kasnije "tko zna"...).

Ne treba previše ponavljati zašto bi to mogao biti slučaj. SAD bi takvim ratom mogao Rusiju stjerati u još znatno dublju izolaciju, nešto na čemu rade već godinama. Nadalje, moglo bi se američkim saveznicima dati ultimatum, da prekinu prema mišljenju Washingtona preveliku ovisnost o ruskoj energetici. Dugoročno SAD mora geopolitički riješiti to pitanje jer će inače preko energetike Moskva malo po malo mijenjati političku sliku Europe. Već sada - opet po američkom mišljenju - u Europi se nalazi daleko previše ruskih saveznika (Orban i slični). Nadalje, SAD posebno brine činjenica da novi njemački kancelar Olaf Scholz, kao i njegova prethodnica Angela Merkel, žele mir i de-eskalaciju te pritom odbija slati oružje u Ukrajinu.

Za SAD je ovo primjer neposluha kakav se kod europskih saveznika ne želi tolerirati. Sam Biden, koji se tako grčevito svijetu nastoji prikazati kao jako tolerantan, ljutito je poručio kako će "SAD zaustaviti plinovod Sjeverni tok 2" ako Rusija napadne Ukrajinu - i to je rekao dok je pored njega sjedio (i šutio) novi njemački kancelar Scholz. Na stranu nediplomatsko ponašanje i ponižavanje gostujućeg njemačkog kancelara (ali i njemačkog suvereniteta), ključni dio u Bidenovoj izjavi na koji bi se trebalo fokusirati je ovaj "ako Rusija napadne Ukrajinu". Drugim riječima, Washingtonu ta eskalacija treba da bi, između ostalog, zavrnuli Sjeverni tok 2 i još puno toga. Bila bi prava "šteta" da sad propadnu sve te pomno osmišljene agresivne sankcije protiv Rusije koje SAD jednostavno ne može uvesti bez ovako prikladnog povoda kao što je ruska invazija Ukrajine.

Na kraju tu je i sam prestiž američkih i zapadnih obavještajnih službi koje su konstatirale da ruski napad definitivno dolazi, "samo što nije" priča se već danima. Ne čude takvi zaključci ako u redove obavještajne službe stižu nove generacije odgojene na anti-ruskoj propagandi. Za njih, baš kao i za mnoge političare i medije stvaranje ruske prijetnje je doslovno kruh na stolu (i to obilatom stolu).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.