Saudijski kralj Salman bin Abdul-Aziz al-Saud zamijenio je svog prijestolonasljednika princa Mohameda bin Najefa sa svojim voljenim sinom i ministrom obrane princom Mohamedom bin Salmanom. Bio je to potez koji možda nije u potpunosti neočekivan, ali postavlja vrlo važna pitanja o budućoj stabilnosti Saudijske Arabije, ali i cjelokupne regije Bliskog istoka. Ovo je drugi put da kralj Salman mijenja prijestolonasljednika. Prije dvije godine je bez obrazloženja smijenio svog polubrata princa Mugrina, te na njegovo mjesto postavio svog nećaka Mohameda bin Najefa. Sada je i njega zamijenio svojim 31-godišnjim sinom koji će (prema sadašnjem izračunu) odmah zamijeniti svog oca kada on umre.
Čak i kad je bio zamjenik prijestolonasljednika, Mohamed bin Salman je napravio tektonske promjene u saudijskom svjetonazoru. Ogromna državna naftna kompanija Aramco počela se prodavati u privatne ruke, podržao je smanjivanje nekih društvenih ograničenja za mlade ljude u iznimno strogoj vehabitskoj državi, te je po prvi puta u 21. stoljeću uključio Saudijsku Arabiju u rat sa susjednom zemljom započevši strašnu vojnu pustolovinu u Jemenu. Ovaj potez dodatno ojačava mladog i ambicioznog princa u vrijeme kada se Saudijska Arabija suočava s velikim izazovima, uključujući niske cijene nafte, velike napetosti i rivalstva s Iranom, nesuglasice sa sunitskim arapskim zemljama, te nestabilnost u samoj zemlji, a osobito u Istočnoj provinciji gdje je velika šijitska zajednica.
Mohamed bin Salman je obrazovan u zemlji i osobito ga vole mladi Saudijci. Sam se trudi stvoriti javni imidž u zapadnim medijima gdje se postavlja kao reformist koji će okončati ovisnost Pustinjske monarhije o nafti i diverzificirati gospodarstvo. Princ je autor Saudijske vizije 2030. koja obećava gospodarske reforme kao što je otvaranje Aramca ograničenom vanjskom ulaganju i kupnji pet posto dionica. Zbog svog promicanja kulturnih promjena kao što je održavanje koncerata i drugih oblika javne zabave, ultrakonzervativno vehabitsko religijsko vodstvo Saudijske Arabije kritizira princa iako ga izravno ne proziva.
Promjenom na kormilu zemlje, Salman po drugi puta ugrožava desetljeća kraljevskog običaja u nemijenjanju unutarnje strukture moći. Više od pola stoljeća se naslijeđe u kraljevstvu kretalo među sinovima osnivača današnje kraljevine kralja Abdul Aziza. Ovaj proces je stvarao stabilnost, legitimnost i predvidljivost, ali podjednako predvidljiv je bio kraj tog procesa s prirodnim trajanjem života Abdul Azizovih sinova. Kada je zamijenjen Mugrin, kralj Salman je samo ubrzao trenutak kojim se nasljedstvo prenosi na generaciju unuka Abdul Aziza. Time se postavlja veliko pitanje koliko će Saudijska Arabija postati drugačijom. Kraljevski sud je najavio da je većina (31 od 34) živih nasljednika ibn Sauda potvrdilo smjenu.
Mohamed bin Najef je do sada bio moćan ministar unutarnjih poslova i rukovodio djelovanjem više od milijun ljudi u birokraciji i policiji kojima je glavni zadatak bio protuterorističko djelovanje u samoj zemlji. Naime, Rijad je svojim podupiranjem radikalnih i ekstremnih pokreta diljem muslimanskog svijeta stvorio Frankensteina koji se vraća u svoju postojbinu. Bin Najef je stoga morao preuzeti ulogu stvaranja 'duboke države' i umjesto bolesnog kralja voditi nadzor nad polugama moći. Prije nekoliko dana Salman je vratio tu ovlast sebi, ali to ne znači da je nužno došlo do svađe unutar obitelji. Mohamad bin Najef je narušenog zdravlja otkako je preživio pokušaj atentata 2009. koji je izvršila teroristička skupina al-Kaida. Osim toga Mohamed bin Najef pati od akutne depresije i prošle godine je cijeli mjesec proveo u Alžiru zaboravljajući na svoje državne dužnosti. Osim toga i kraljevo zdravlje je ozbiljno narušeno. U svojoj 81. godini Salman je još uvijek podosta vitalan, kao što se vidjelo u njegovom skoro jednomjesečnom putovanju po Jugoistočnoj i Istočnoj Aziji, prisustvovanju Arapskom summitu u Amanu i održavanjem susreta američkog predsjednika i pedeset muslimanskih vođa u Rijadu. Ali, kralj pati od lagane demencije i uzima duge odmore. S obzirom da bi bin Najef potom morao preuzeti vlast, izvršen je meki državni udar.
Mohamed bin Salman u svojoj naoko blistavoj karijeri ima i katastrofalnu činjenicu da je autor rata u Jemenu koji sada traje već dvije i pol godine. Taj je rat doveo Saudijsku Arabiju na sam rub financijskog opstanka, ugrozio je odnose u regiji te u potpunosti uništio Jemen i njegov narod. Umjesto brze i odlučne pobjede, Saudijci su stvorili trajan ratni sukob u kojemu ne mogu poraziti iznimno manje opremljenu jemensku stranu. Hutijevski pobunjenici i njihov saveznik i bivši predsjednik Ali Abdulah Saleh i dalje kontroliraju glavni grad Sana'u i gotovo cijeli sjeverni Jemen, tradicionalno područje zajedijevskih šijita. I ne samo to, ove snage su dovoljno moćne da unište saudijske pogranične gradove i sela kao znak odmazde za zlo koje Saudijci šire na jugu Arabijskog poluotoka. U realpolitičkim okvirima, Rijad proživljava veliku sramotu jer Saudijci troše milijarde u ratu protiv najsiromašnije zemlje arapskog svijeta.
Rat je ostao kao biljeg za mijenjajuće odnose Rijada s drugim muslimanskim zemljama. Osim što je taj rat dodatno produbio iransko-saudijsko neprijateljstvo, Saudijska Arabija je opetovano bezuspješno tražila Pakistan da pošalje svoje trupe u borbu protiv Hutija. Oman je poslovično diplomatski ostao izvan te igre. Egipat je poslao tek simboličnu pomoć. A što je Rijad dao? Glad, koleru, smrt jednog djeteta svakih deset minuta, sedam milijuna ljudi u životnoj opasnosti. Ujedinjeni narodi prozvali su rat u Jemenu najgorom humanitarnom krizom od 1945. Ali, UN je također dao Rijadu čelno mjesto u odborima za ljudska prava, dok su Sjedinjene Države obnovile blisku suradnju s jednom od najgorih svjetskih diktatura, sasvim nalik recimo Sjevernoj Koreji. Tu se vidi licemjerje svjetske politike i tzv. demokratskih silnica u svijetu, a za Jemen ionako nikoga nije briga.
Oni koji se protive takvoj viziji Mohameda bin Salmana prolaze kroz blokadu, kao što je to napravio Katar. Ovaj potez saudijske diplomacije prouzročilo je krizu u Vijeću za zaljevsku suradnju (GCC) i krizu tradicionalne saudijske savezničke strukture: Turska podupire Katar, Iran podupire Katar, Pakistan i Oman su neutralni, Kuvajt se ne bi htio miješati. Sve to najavljuje i skori kraj GCC-a, samoprozvanog Arabijskog NATO-a koji to nikada i nije bio niti je mogao postati, ali koji je trebao davati imidž arabijske složnosti i snage protiv nadirućih islamističkih i iranskih utjecaja. Uzevši u obzir da je Mohamed bin Salman arhitekt većine tih političkih poteza kao i da je Saudijska Arabija apsolutna teokratska monarhija gdje kralj ima posvemašnju kontrolu i vlast, već se počelo govoriti da se potiho govori protiv novog izbora prijestolonasljednika, kako unutar obitelji al-Saud tako i među klericima.
Ovaj izbor također znači nastavak gorke regionalne bitke za utjecaj između Rijada i Teherana. Još u travnju 2015. Vrhovni vođa Islamske revolucije ajatolah Ali Hamenei kritizirao je Salmana i njegovog sina rekavši da su Iranci uvijek cijenili saudijski takt i ozbiljnost u vanjskopolitičkim pitanjima, ali da su sada to izgubili. Nekoliko neiskusnih mladih ljudi preuzelo je poslove države koju imaju i radije koriste barbarstvo nego taktičnost i diplomatičnost. Mohamed bin Salman je poznat po osobito protuiranskim stavovima, a početkom svibnja je najavio da će Saudijci raditi na tome da se bitka prenese unutar samog Irana. Sasvim je sigurno da je američki predsjednik Donald Trump pomogao mladome princu u njegovom usponu na vlast, jer prinčeva strategija u regiji se oslanja na američku i izraelsku pomoć, uz mnogo oslanjanja na čistu silu. Stoga ne možemo očekivati da će nedostajati radikalnih akcija saudijske kraljevske obitelji kad joj na čelu stoji ekstremist, arogantan i radikalan princ koji želi ispuniti svoje ekspanzionističke težnje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
