Kada pomislite da sve znate o ekonomiji čitajući razne blogove ekonomista (fakultetsko gradivo daleko zaostaje za onim što se dešava u stvarnosti), pojavi se nešto novo. Ovaj put negativna kamatna stopa. Već neko vrijeme ekonomisti govore o njoj, da bi FED mogao spustiti kamatnu stopu ispod nule. Mnogi će se pitati što to donosi i da li je to moguće.
U današnjoj ekonomiji je sve moguće. Obama je davno rekao da trošenjem SAD mogu izaći iz krize. A u kakvoj se situaciji nalaze SAD, možete vidjeti na usdebtclock.org. Podaci na ovoj stranici pokazuju da se država i građani SAD-a neprestalno zadužuju. Ali postoje i podaci za mnoge druge države.
S negativnom kamatnom stopom FED bi otežao držanje novca u bankama jer bi građani plaćali tu stopu banci, zato jer drži novac. Štednja "ne bi postojala". Cilj je da pojedinci što više troše.
Ali ne dešava se to samo u SAD. U Danskoj je centralna banka odredila kamatnu stopu od -2% u kolovozu ove godine. Manja negativna kamatna stopa (-1%, -2%) bi možda i imala podršku onih koji drže novac u banci u zamjenu za "sigurnost". U tom slučaju ne bi morali držati gomilu novaca (oni koji je imaju) u kući. Bilo bi praktičnije. Naravno da bi bilo mnogo praktičnije kupiti zlato, srebro, zemlju itd., ali očigledno to radi veoma mali broj ljudi. Neke brojke pokazuju da oko 1% stanovništva štiti svoju imovinu kupovinom zlata. Često je opravdanje da ljudi nemaju novca. I to je apsolutno točno. Ali oni koji imaju novca za novi TV od tisuću dolara nemaju opravdanje.
U Njemačkoj se govori o tome kako bogati kupuju skupe luksuzne automobile. Opravdanje: ako novac već propada, barem da ga ulože u nešto. Njima je to očigledno logično čim to rade. I to je njihov izbor. A kako će plaćati benzin ako novac bude bezvrijedan i nisu se zaštitili? O tome izgleda i ne misle. Kao ni gomile potrošača koji sanjaju o IPhone-u 5 na Crni petak u SAD. Sve ostalo je manje bitno. Neka se troši. Ko će platiti? Ma već će neko platiti, nije problem. Tako se dobrim dijelom i došlo u sadašnju situaciju.
Dugi niz godina centralne banke reguliraju kamatne stope i prilagođavaju ih ekonomskoj situaciji. Danas je situacija toliko loša da se ideja o negativnoj kamatnoj stopi već provodi. A tamo gdje se ne provodi, postaje aktualna tema.
O zlatu, srebru i obveznicama je već napisano izuzetno puno. Neke ljude ti pojmovi ne zanimaju nego oroče određeni iznos u banci na određeni vremenski rok za određenu kamatnu stopu. Koliko je to pametno u doba kada je inflacija svakodnevnica? Osim toga, kamatna stopa na štednju je prava mizerija. Da ne govorimo o mogućnosti bank holiday-a i gubitka velikog iznosa novca nakon ponovnog otvaranja banaka. U slučaju da kamatna stopa padne ispod nule, nećete ništa dobiti nego platiti banci što vam drži novac. Logika iza ovoga je da je to praktično. Ako neko ne želi plaćati banci što mu drži novac, onda će ga morati sam negdje držati. I što će većina ljudi uraditi s tim novcem? Potrošiti ga.
Očigledno je da se iza ovog poteza krije namjera da se stvoriti koliko-toliko povećana potrošnja i prividni ekonomski boom. To bi sigurno kasnije situaciju dodatno pogoršalo. Neki se ne slažu s tim. Obzirom na želju velikog dijela potrošača da brzo troše novac, zašto im banka ne bi izašla u susret? Sve dok ima potražnje za nečim, to će i postojati. S obzirom da neki u SAD-u koji primaju socijalnu pomoć jedu manje da bi kupili IPhone 5, sve je moguće.
Dobar dio naroda želi potrošnju i bankari rado udovoljavaju. A i što ne bi? Negativna kamatna stopa bi dovela do potrošačkog boom-a jer je očigledno da veliki dio populacije ne zna niti želi štedjeti, a niti zna kako se zaštititi od inflacije i drugih rizika koji danas vrebaju.
Kada se govori o negativnoj kamatnoj stopi, često se povezuje pojam elektronska valuta. U tom slučaju trošak držanja novca u banci je ravan nuli. I tu se javlja dodatni problem. Offshore (op.pr. prekomorski) bankari i oni koji rade s novcem na crno mogu ponuditi pozitivnu kamatnu stopu. Koliko bi se novca odlilo na takav način?
Današnja kriza je toliko velika da se koriste instrumenti o kojima se prije nije možda ni razmišljalo. Koliko je uopće moguće provesti u praksi negativnu kamatnu stopu? Mnogi ekonomisti smatraju da će to izazvati naglo pogoršanje ionako teške situacije. Takav sistem nikad nije isproban i to je radikalna promjena.
To bi držao novac u banci uz negativnu kamatnu stopu osim onih koji traže "sigurnost" u banci? Oni koji moraju poslovati, plaćaju poreze i tako dalje. Ali i oni bi sigurno držali samo onu količinu koja je dovoljna za podmirivanje potreba. I ništa više. U ovakvoj situaciji dosta novca bi se izlilo iz banaka. Ali to nije problem. Novac se štampa i upisuje digitalno, igra se nastavlja. Problem je za pojedinca što da radi s tim novcem. Može ga potrošiti, držati ga kod kuće i riskirati pad valute, držati novac u banci i plaćati joj tu uslugu ili se zaštititi zlatom, zemljom itd.
Uvođenje negativne kamatne stope je mijenjanje uloge novca. Novac je sredstvo zadržavanja kupovne moći. S negativnom kamatnom stopom novac postaje instrument gubljenja kupovne moći. To što je netko kupio novi TV ili auto od novca koji je do negativne kamatne stope držao u banci ne znači da mu se povećala kupovna moć. To je prividno. Treba ga pitati za koju godinu kakva mu je kupovna moć.
Cilj je da se poveća ekonomska aktivnost. Ali neželjeni efekti ustvari mogu biti mnogo manja ekonomska aktivnost. Ako ne u startu, onda sigurno nakon određenog vremena.
Da li je negativna kamatna stopa potez očaja banaka ili strategija za koju smatraju da može biti uspješna? Ostaje da se vidi u praksi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
