Situacija na sjeveru Sirije naglo se mijenja iz dana u dan. Glavna informacija stigla je jučer - sirijski državni mediji potvrdili su kako su kurdske SDF/YPG snage postigle dogovor s Damaskom po pitanju zajedničke obrane zemlje od turske invazije te kako je sirijska vojska već krenula prema sjeveroistoku zemlje.
Da će Kurdi pokušati sklopiti savez s Damaskom istog trenutka kada se američka vojska povuče bilo je jasno već godinama i upravo jučer to se i dogodilo. Dakako, s obje strane postoje određeni animoziteti, a neki u Damasku zadnjih dana čak su odbacivali ideju suradnje s Kurdima tvrdeći kako su isti "agenti Washingtona", no apsolutno je jasno da ovo nije trenutak za svađu jer nisu više bitni samo dani, bitni su i sati. Izvori navode kako je Rusija pomogla, organizirajući hitno susret između predstavnika Damaska i Kurda, vjerojatno im pritom pojašnjavajući da ako se odmah ne ujedine uskoro će izgubiti popriličan komad sirijskog teritorija kojeg Erdogan, kada ga jednom zgrabi, možda više nikada neće pustiti.
Najveća eskalacija vjerojatno tek predstoji, a do nje će doći kada sirijska vojska stigne na tursko-sirijsku granicu, ili koliko se uspije približiti njoj. Tada postoji velika vjerojatnost da će izbiti direktan sukob između sirijske i turske vojske, a iako je sirijska tehnički slabija zajedno s Kurdima moći će pružiti daleko veći otpor nego bi Kurdi mogli sami.
Turska invazija krenula je u srijedu prošlog tjedna i čini se da je vrlo nalik prethodnoj (iako je ova znatno veća), onoj kada su okupirali kurdske prostore u kantonu Afrin, zapadno od Eufrata. Taktika je slična - Erdogan ne želi da se svakog jutra zbraja broj ubijenih turskih vojnika pa tako na prvu liniju fronte baca "potrošne" snage, odnosno razne islamističke militante koji su lojalni Turskoj (ali ga broj mrtvih iz njihovih redova ne zabrinjava). Štoviše, oni idu ispred, kao jedan štit klasičnoj turskoj vojsci koja zatim ulazi u naselja i gradove te pokreće okupaciju, dakako koristeći se pritom intenzivno artiljerijom i zračnim napadima (elementi protiv kojih kurdske snage ne mogu ništa).
Mobiliziran je popriličan broj islamističkih pro-turskih militanata, svakako i iz "mora" izbjeglica koje se nalaze na prostoru izbjegličkih kampova u Turskoj (govorimo o nekoliko milijuna izbjeglica) - pojedini izvori navode kako u svrhu ove invazije angažirano između 15,000 i 20,000 militanata. Do ukupnih brojki je teško doći, no pretpostavke govore kako je uz njih angažirano i oko 10,000 turskih vojnika.
Koliko Kurdi imaju boraca na raspolaganju? Prema nekim YPG izvorima, riječ je o oko 40,000 boraca, ali sama brojka u ovom kontekstu ne mora značiti previše. Naime, iako je SAD godinama koordinirao Kurde, koristeći ih na prvoj liniji borbe protiv ISIL-a (zapravo gurajući ih na sličan način kao što sada i Turska gura islamiste na Kurde!), nikada im nisu dali teško i napredno naoružanje (da se ne bi zamjerili Turskoj). Ipak, kurdski izvori navode kako raspolažu s adekvatnim brojem protutenkovskih raketa koje će biti jako važne ako se probije turski "štit" kojeg tvore militanti, odnosno ako turska vojska bude morala direktnije izaći na prvu liniju. Dakako, mogu Kurdi nabaviti još oružja, kako i ističe jedan izvor iz YPG-a: "Ovo je Bliski istok - crno tržište je u punoj snazi".
Kada govorimo o broju boraca isti se lako može uskoro povećati - za očekivati je da će Kurdi pokrenuti maksimalnu mobilizaciju, ali i Turska može uvijek ubaciti još vojnika.
Ovih 10,000 vojnika koliko je Turska navodno angažirala u ofenzivi je samo "kap u moru" turske vojske koja se smatra da je jedna od top 10 vojsci na svijetu po ukupnoj snazi. Aktivnih vojnika i rezervista Turska ima oko 700,000, no u teoriji, u slučaju općeg rata, ona bi mogla mobilizirati i do 35 milijuna ljudi (što je gotovo dvostruko više od ukupne populacije Sirije).
Naravno, pretpostavka je da Turska ne želi krenuti u ovaj rat sa svime što ima. Kakva je pak situacija na turskoj "ulici", podržava li narod Erdoganovu invaziju na Siriju? Većinom da, ne nužno zato jer podržavaju agresiju već u ovoj ofenzivi vide nešto vrlo pozitivno po vlastitu situaciju. Naime, malo tko u Turskoj ima tolerancije za izbjeglice iz Sirije, naročito sada kada se zemlja jedva oporavlja od recesije. Prema anketi koja je provedena u kolovozu ove godine čak 73% Turaka smatra sirijske izbjeglice "sigurnosnom prijetnjom" dok njih 78% drži da bi ih se trebalo "vratiti natrag u Siriju".
Dakle, Erdogan sada - taman kada se našao u domaćim političkim problemima (njegova stranka AKP izgubila je kontrolu nad Istanbulom, najvećim turskim gradom) - daje narodu točno ono što narod želi: odlazak izbjeglica. Naime, kako je istaknuo u nekoliko navrata, plan mu je okupirati veliki prostor sjeveroistočne Sirije na koji bi se prebacilo najmanje 2 milijuna sirijskih izbjeglica. Dakako, da bi to izveo mora provesti ogromno etničko čišćenje od Kurda, koje ionako smatra teroristima. Drugim riječima, iz Erdoganove perspektive, ovo je plan bez ijedne zamjerke, vidi cijeli niz pozitivnih ishoda, a usput će izginuti i dio islamističkih militanata čijoj smrti se gotovo uvijek nadaju i oni koji ih šalju u bitku, bez obzira radilo se o SAD-u, Saudijskoj Arabiji, Izraelu ili danas Turskoj. Idealan scenarij po Erdogana bio bi da ekstremisti odbace Kurde i pritom svi kolektivno izginu na tom frontu, a turska vojska bi onda de-facto preuzela kontrolu nad gotovo cijelim prostorom sjeverne Sirije (dubine do 30 km - navodno).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
