Grčke snage i dalje nastoje odbaciti tisuće migranata koje pokušavaju iz Turske prijeći u Europsku uniju nakon što su turske vlasti za njih otvorile granicu. Tijekom zadnjih 24 sata pojavile su se brojne video snimke koje prikazuju sve žešće obračune između granične policije i migranata. Na jednoj snimci može se vidjeti obalna straža kako odguruje jedan čamac pun migranata, a nakon što je situacija eskalirala barem jedan pripadnik policije iz vatrenog oružja puca u zrak.
Snimke pak intenzivno distribuiraju turski mediji optužujući grčku policiju za nasilje i namjerne napade na migrante. Spomenuta video snimka dolazi neposredno nakon što se jedno dijete utopilo u blizini grčke obale nakon što se čamac s 50-ak migranata prevrnuo.
Izvori navode kako je grčka policija pucala u zrak i na prostoru graničnog prijelaza Kastanies. Na graničnom prijelazu oklopno vozilo grčke pogranične policije s razglasa odašilje poruke na arapskom i drugim jezicima u kojima se ističe kako je granica "zatvorena". No, oko 10,000 migranata koji se tamo nalaze očito se nemaju namjeru vraćati u Tursku.
U međuvremenu turski predsjednik Erdogan optužio je Grčku da su ubili najmanje dvoje migranata - Atena optužbe oštro odbacuje. No, činjenica je da sukob postaje sve intenzivniji, na pojedinim snimkama mogu se vidjeti ranjeni migranti kako ih drugi odvode.
Europska unija pak ovog puta ima znatno stroži stav prema migrantima no što je to bio slučaj 2015. godine kada je propušteno, bez previše opiranja, više stotina tisuća ljudi koji su ponajviše završili u Njemačkoj. U to vrijeme Njemačka je zapravo u neku ruku "pozivala" migrante da dođu kako bi popunili veliki vakuum u njemačkom tržištu rada.
Što je onda ovaj put drugačije? Za početak nema onog ranijeg njemačkog "zova", a to ne čudi. Naime, nije stvar u tome da je njemačko tržište rada popunjeno - svi znaju da nije. Stvar je u tome da Njemačka još uvijek radi na "aklimatizaciji" prethodnog migrantskog vala iz 2015. Drugim riječima, Njemačka još uvijek nastoji situaciju dovesti pod kontrolu i sortiraju je tako da ista ostvaruje njemačke, primarno ekonomske interese, bez previše negativnih posljedica.
Koje su negativne posljedice? One su zapravo dvostruke. S jedne strane ubacivanje prevelikog broja migranata odjednom dovodi do stvaranja migrantskih getoa u većim (i manjim) njemačkim gradovima. Uz svu političku korektnost i razne "akrobacije" koje se izvode sa statistikama, činjenica jest da znatniji dolazak migranata dovodi do povećanja kriminala i općeg smanjenja sigurnosti.
Druga posljedica je ona "autohtono" njemačka - interna politička radikalizacija koja nastupa kao posljedica ulaska većeg broja migranata. Dakako, govorimo o pojavi i znatnom jačanju desničarske političke opcije, Alternative za Njemačku (AfD). Njemačkoj kapitalističkoj klasi, barem u ovom trenutku, ne sviđa se previše ta "alternativa" jer sada im je poprilično dobro. Za njemačke kompanije, naročito one veće sa stalnim potrebama za novim radnicima, prisustvo migranata je jedan veliki plus. Kao prvo, u migrantskom valu stižu i mlađi obrazovani ljudi koji su odličan ljudski resurs. Kao drugo, preostale - s manjim obrazovanjem - koristi se kao "obične radnike" (za kojima isto postoji potreba) koji su pak idealni jer će raditi za manju plaću.
Naravno, Njemačka nije nikakav izuzetak od pravila. Sve veće ekonomije nastoje "usisati" migrante da im budu jeftina radna snaga. SAD to radi s Meksikancima. Italija radi to s Kinezima (javna je tajna da velik broj Kineza radi po tvornicama sjeverne Italije za sitne novce, a kompanije ponosno na svoje proizvode udaraju "Made in Italy" oznake). Dakako, sve te zemlje su za migrante uvijek puno više mačehe nego majke. Trump želi sagraditi zid. Talijani napadaju Kineze tvrdeći da su im donijeli koronavirus (prethodno tome izrabljivanje kineskih radnika u Italiji je dobro dokumentirana, ali malo spominjana činjenica). Nijemci će na kraju možda otići najdalje ako anti-imigrantska politika dođe na vlast.
Sve u svemu, ovo je nekoliko razloga zašto je situacija oko migranata danas puno drugačija nego što je bila 2015. godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
