Analiza: Rat u Gazi prilika je za Rusiju da se Bliskom istoku predstavi kao alternativa koju narodi ovdje čekaju već desetljećima

Napad Hamasa na južni Izrael dogodio se 7. listopada, datum koji slučajno pada na rođendan ruskog predsjednika Vladimira Putina. Tek tri dana kasnije Putin je prokomentirao operaciju i masakr nad izraelskim civilima koji je šokirao svijet. U pomalo očekivanoj izjavi za sve je optužio SAD, odnosno američku politiku na Bliskom istoku, a ne Hamas.

"Mislim da će se mnogi složiti sa mnom da je ovo jasan primjer neuspjele politike Sjedinjenih Država na Bliskom istoku, koje su pokušale monopolizirati mirovni proces", rekao je Putin iračkom premijeru 10. listopada. Pritom se dakako referirao na višedesetljetni mirovni proces između Palestinaca i Izraelaca koji uvelike i jest monopoliziran od strane Washingtona.

A zašto bi SAD bio "kriv" za ono što se dogodilo na Putinov 71. rođendan? Svakako se može povući paralela krivnje ukoliko se može tvrditi da je SAD odgovoran za činjenicu da još uvijek ne postoji Palestina kao država. Je li SAD kriv za to? To se nameće samo od sebe kad se zna do koje mjere SAD ima utjecaja na Izrael. Činjenica jest da se palestinsko pitanje ne rješava već desetljećima unatoč tome što je PLO pristao na ruku pomirenja i ostavio iza sebe gerilsko ratovanje i nasilje. Izraelske vlasti mogu beskonačno tvrditi da nisu zadovoljeni ovi ili oni uvjeti, da "nemaju s kime pregovarati", ali činjenica ostaje samo jedna - Palestine nema i ovim tempom uskoro neće biti niti šanse da je ikad bude.

Zapadna obala uopće ne odgovara teritoriju koji se može vidjeti na pojedinim kartama svijeta, a i tamo se vodi kao okupirani teritorij. Zapadna obala je zapravo dvostruko okupirana - jednom od strane izraelske "regularne" okupacijske snage, vojske i policije, a drugi put od strane doseljenika koji, uz vrlo očitu potporu izraelskih vlasti, podižu ilegalna naselja i Palestince guraju sve dublje u geto, do te mjere da će i cijela Zapadna obala uskoro postati novi veliki geto, možda još jedan "zatvor na otvorenome", a upravo gledamo koja je zatim iduća faza.

SAD i Izrael se zapravo već desetljećima igraju "dobrog i lošeg policajca" kad je riječ o palestinskom pitanju. SAD će s vremena na vrijeme podsjetiti kako bi, eto, bilo dobro da se napokon proglasi država Palestina, s cijelim nizom uvjeta, dakako (primjerice, da ne može imati svoju vojsku itd). Izrael zatim osmišljava nekoliko argumenata zašto to nije izvedivo, a uvijek će nešto naći. U isto vrijeme palestinskom političkom vodstvu u Zapadnoj obali dat će se dovoljno financijske inicijative i diplomatskog kredibiliteta da nastave sa svojim skoro pa nebitnim "upravljanjem". I tako godine, pa i desetljeća prolaze. Na kraju će sama ideja Palestine kao države postati nebitna ako je se nema gdje proglasiti.

Onda dođu vremena pa se uloge donekle izmjene. Dođe primjerice netko kao što je Donald Trump koji se trudi biti veći Izraelaca od Izraelaca pa im u kratko vrijeme (jedan mandat) da toliko toga (Golan, ambasada u Jeruzalemu, diplomatski odnosi s nekoliko arapskih zemalja, razbijanje nuklearnog sporazuma s Iranom...) da Izrael jednostavno izgubi bilo kakvu volju za rješavanjem palestinskog pitanja jer, zašto bi?

Nakon Trumpa došao je Biden kojem su očito bliže politike svog prethodnika nego svog bivšeg šefa Baracka Obame, jer Biden je ostavio brojne Trumpove odluke na snazi, a nije morao. Mogao je slobodno vratiti ambasadu u Tel Aviv gdje su i skoro pa sve druge strane ambasade, znajući što to znači u političkom smislu. Ali nije, tako da sada imamo odjednom dinamiku s dva "loša policajca".

Naravno, cilj nacionalističke izraelske politike - koja svakako nije jedina u Izraelu, ali je nažalost dominantna - ostvarenje Velikog Izraela, nije lako ostvariv, jer bez obzira na sustavno brisanje i komadanje palestinskog teritorija, Izrael će suočiti s bombom koja otkucava, a zove se demografija.

Jedan od najvećih strahova izraelskih nacionalista je da će ih Palestinci na kraju poraziti kroz demografske brojke. To je, dakako, vrlo opravdan strah, jer na prostoru Izraela i okupirane Zapadne obale samo dvije skupine pobjeđuju u tom smislu: Arapi i haredi Židovi (odnosno ultra-ortodoksni Židovi). Sekularni Izraelci se suočavaju s istim problemom kao i njihovi zapadni saveznici - premalim natalitetom.

No, da se vratimo na Putinov prvi komentar o ovom novom sukobu. Je li američka politika kriva za ono što se dogodilo 7. listopada? U širem kontekstu, svakako. Zapravo gotovo svi ratovi na Bliskom istoku su bili ili posljedica te politike ili one prethodne, kolonijalne (uvelike britanske) koja se bavila, između ostalog, i povlačenjem provizornih graničnih linija u pustinjama.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.