Bilo je za očekivati da će ruski predsjednik Vladimir Putin svoj očekivani potez, priznanje neovisnosti Donjecka i Luganska, uklopiti u neki prigodni govor s fokusom na povijest ovog prostora, no malo tko je očekivao da će potrajati čak sat vremena... No, svejedno, vrhunac dana može stati u samo jednu dramatičnu rečenicu - Rusija je upravo priznala Donjeck i Lugansk kao neovisne republike.
Ovo je trenutak koji se itekako očekivao kao mogući ishod velike krize još od 2014. godine, otkako je Krim pripojen sastavu Ruske Federacije. Ali Krim nije Donbas... To zna i Putin, to zna cijeli svijet i ovo će biti odluka s golemim posljedicama.
Putin je svoj govor, odnosno 1-satni uvod prema potpisivanju dekreta o priznanju Donjecka i Luganska, počeo s velikom "povijesnom lekcijom" o vremenu Oktobarske revolucije, boljševika i SSSR-a. Iznio je puno detalja od kojih se neki svakako mogu smatrati kontroverznima - primjerice tvrdnja da je Vladimir Lenjin "stvorio Ukrajinu" (pritom je rekao kako je krajnje ironično da ukrajinski nacionalisti ruše Lenjinove spomenike).
Govoreći o SSSR-u opet se uočava njegova sve izraženija nacionalistička linija i prozivanje boljševika za probleme u kojima se kasnije našla Rusija (ne nalazi za shodno spomenuti da je sovjetski socijalistički model Rusiju i okolne zemlje u relativno kratkom periodu transformirao u super-silu svijeta koja je, između ostalog, dala i najveći doprinos u razbijanju nacističke Njemačke).
Njegov dugački segment govora o povijesti svakako nije primarno namijenjen za stranu publiku, ali to inzistiranje na sugeriranju kako je Ukrajina "izmišljena država" neće mu dobro proći nigdje osim kod ruskih nacionalista (ili "iskrenih patriota", kako ih sam naziva).
Zatim se osvrće na aktualnu krizu te iznosi činjenicu da su ukrajinski ultra-nacionalisti izveli državni udar protiv Janukoviča. Ističe kako je "civilizirani Zapad" okrenuo glavu od strašnih zločina kao što je spaljivanje ljudi u Odesi (pritom poručuje kako Rusija zna tko su počinitelji i da će ih sigurno naći i kazniti). Navodi kako se na prostoru Donbasa odvija ne samo rat već i genocid. Spominje mučenje civila, žena, djece...
Nakon togo govori i o lošem ekonomskom stanju u kojem se nalazi Ukrajina te pritom ističe kako je ista živjela dobro i bila industrijski perspektivna dok je bila orijentirana prema Rusiji. Tvrdi kako ljudi u Ukrajini jedva spajaju kraj s krajem i žive u dubokom siromaštvu. Ističe kako nove ukrajinske vlasti provode brutalnu anti-rusku politiku, kako asimiliraju Ruse, zabranjuju njihov jezik itd.
Ipak, netko tko nije upoznat sa situacijom oko Ukrajine, netko tko se tek zadnjih dana "uključuje" u ovu dugačku i kompleksnu priču, teško da će ovaj Putinov monolog poslušati u cijelosti i zaključiti kako je Rusija u pravu. Prije će steći dojam koji toliko dugo ponavlja zapadna medijska propaganda - da Putin samo želi pokoriti i zauzeti Ukrajinu, a sve priče su samo skrojeni argumenti s tim ciljem.
S druge strane, netko tko intenzivno prati situaciju sigurno je pozorno slušao ovaj govor jer on je u isto vrijeme i govor koji će ostati zabilježen kao povijesni. Naročito dio u kojem pojašnjava kako je Rusija nastojala graditi dobre odnose sa Zapadom nakon raspada SSSR-a (i zaista jest), ali biva grubo odbijena.
Poručio je također kako Ukrajina ima za cilj uvući druge zemlje u rat s Rusijom. Osvrnuo se i na izjavu Zelenskog da bi Ukrajina mogla izaći iz Sporazuma iz Budimpešte te ponovno postati nuklearna sila. Ističe kako je to iznimno opasno zbog činjenice da Ukrajina još uvijek ima napredno raketno naoružanje i tehnologiju iz doba SSSR-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
