Dok ruske snage napreduju u ukrajinskoj sjeveroistočnoj regiji Harkov, ne baš "munjevito" brzo kao što su se neki ukrajinski saveznici prestrašili da hoće kad su iznenada otvorili novi front, ali ipak kontinuirano, sve se više nameće da će se po pitanju Ukrajine uskoro morati donijeti ključna i definitivna odluka. Odluka po pitanju što se točno želi, iz zapadne perspektive, postići s ovim ratom.
Konačno pitanje vrlo je jednostavno - hoće li se Ukrajinu podržavati na način da ona ima šanse za ratnu pobjedu ili će je se voditi prema pregovaračkom stolu pri čemu će se rat okončati, odnosno zamrznuti?
To je do nedavno bilo skoro pa hipotetsko pitanje, ali više nije. Rat je sad već došao do te faze da se s vrlo jasnim odgovorom više ne može čekati, odnosno malo tko uopće više želi čekati. Ukrajinci prvi žele znati "gdje ovo vodi". Oni, dakako, nakon svega što su prošli i dalje preferiraju borbu. Kasno prošle godine Kijevski međunarodni institut za sociologiju proveo je anketu u kojoj se ispitanicima dalo dvije mogućnosti ako Zapad "znatno smanji pomoć" - nastaviti se boriti čak iako to predstavlja rizik od daljnjeg gubitka teritorija? Ili - "sukob se zaustavlja uz ozbiljne sigurnosne garancije Zapada, ali oslobođenje okupiranih teritorija se odgađa za neodređenu budućnost"? Većina, njih 58%, birala je prvu opciju, a 32% se odlučilo za drugu opciju (preostalih 10% biralo je opciju "teško je reći").
Naravno, način na koji je ovo anketno pitanje postavljeno je dosta nezgodno. Tko kaže da bi Zapad uopće dao Ukrajini "snažna sigurnosna jamstva"? I što ako bi Rusija inzistirala na tome da se upravo Ukrajina obveže na to da zauvijek prihvati gubitak svog teritorija?
Ono što je nadalje zanimljivo da se rezultati ove ankete poprilično razlikuju glede toga gdje se osobe koje daju odgovor u Ukrajini nalaze. Tako primjerice 64% u zapadnoj i 65% u centralnoj Ukrajini u slučaju da Zapad uskrati pomoć žele "nastavak borbe", ali ta brojka naglo pada u južnoj (46%) i istočnoj (47%) Ukrajini.
Podsjetimo na to da je ova anketa napravljena krajem prošle godine, dakle prije pada Avdivke, prije ruskog prodora u Harkov i prije zauzimanje niza naselja na istoku zemlje. Može se pretpostaviti da je volja za nastavkom borbe danas još i manja, pogotovo nakon što je SAD u konačnici odobrio pomoć u iznosu od više desetaka milijardi USD koja je bila mjesecima blokirana u Kongresu, ali se čini kao da to oružje ili ne stiže dovoljno brzo ili jednostavno nema preveliki utjecaj na samoj bojišnici. Zapravo možda i ima, možda je zato ruska ofenziva usporena, ali ključni je podatak da nije zaustavljena što pak po Ukrajinu u konačnici izgleda još i pesimističnije.
Kako pada volja za borbom pada i nekoć ogromna popularnost ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Nakon ruske invazije imao je potporu od 90%, danas je, kako prenosi BBC, pala na 65%. To je i dalje vrlo visoko, što mu i omogućuje da zaobiđe predsjedničke izbore i zadrži ratne zakone, ali to je svejedno nešto što se mrvi s vremenom i opet se potvrđuje da vrijeme neminovno radi za Rusiju.
No, da se vratimo na ključno pitanje, pitanje ukrajinske sudbine na koje će Zapad vrlo brzo morati dati svoj jasan i nedvosmislen odgovor. Što je predviđeno za Ukrajinu? Moglo se reći da se do sad čekalo "da se vidi" kako će rat ići. Sad se više nema što čekati, sve je zapravo viđeno. Viđeno je da ukrajinska vojska ne može pokrenuti veliku uspješnu protuofenzivu. Viđeno je da mogu, kad baš jako žele, držati mjesecima napadnute gradove, ali ih na kraju ipak gube. Viđeno je da Rusija ne pati previše pod zapadnim sankcijama i da se ekonomski preorijentirala na ratnu ekonomiju koja joj sad donosi prevagu u količini oružja dostupnog za ratovanje, a i ljudi ima znatno više od Ukrajine. Viđeno je i to da se u Rusiji očigledno neće dogoditi neki veliki interni prevrat, Putin neće biti srušen s vlasti kao što su neki prognozirali.
Pošto je sve to do sad viđeno ostaje samo da se odluči - ide li Ukrajina prema pobjedi ili prema pregovorima?
Krenimo prvo s pobjedom. Može li, unatoč ovoj iscrpljenosti i gubicima, Ukrajina preokrenuti situaciju i pobijediti u ovom ratu? Može, ali ne na način kao što je to izveo ukrajinski boksački prvak Aleksandar Usik u tijesnoj pobjedi u 12 rundi nad Tysonom Furyem. Ne, Ukrajina više ne može pobijediti sama, koliko god da joj se oružja slalo. Svaka najava novog oružja koje će "preokrenuti" rat je nerealna. Ni američki tenkovi ni rakete većeg dometa nisu dovele do toga. Mogu malo više ugroziti ruske položaje, recimo na Krimu, ali to ne vodi u ratni preokret.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
