Rusija i Kina slove kao veliki saveznici, no koliko je to zapravo čvrst savez? Iza njih se svakako nalaze desetljeća velikog nepovjerenja. Sam projekt "globalne komunističke revolucije" propao je u trenutku kad se dogodio veliki raskol između tadašnjeg SSSR-a i komunističke Kine. Dvije zemlje su danas ujedinjene u otporu prema SAD-u i pritisku koji Washington simultano vrši na obje, ali nije tajna da SAD, osjećajući kako mu globalna moć slabi, razmišlja o tome da bi trebalo (još jednom) jednu silu istoka okrenuti protiv druge. Ali koju protiv koje?
Uspostavom prijateljskih odnosa s Kinom u vrijeme Hladnog rata uvelike je pomoglo SAD-u da i dobije taj rat koji je završio kolapsom SSSR-a. U ono vrijeme SSSR je uz SAD bio jedina "super-sila" svijeta dok je Kina svakako kaskala. Danas su odnosi snaga posve drugačiji.
SAD je i dalje vodeća sila svijeta, ali sila koja je na zalazu. Rusija je ogromna vojna sila, naročito u području sofisticirane vojne opreme, no izuzev toga današnji utjecaj Moskve daleko je manji no što je nekoć bio. Rusija je i dalje ogroman izvoznik energenata, ali predstojeća transformacija načina na koji se dobiva energija može joj ugroziti taj status (kao i politički pritisici - recimo ako Europa bude voljnija kupovati skuplji američki LNG plan). Zapravo mogli bismo reći da ni Washington ni Moskva nisu što su nekoć bili, ali Peking je zato na jednoj sasvim drugoj razini.
Kina je sila koja se uspinje simultano u svim sferama - ekonomiji, diplomaciji, tehnologiji, znanosti, vojsci... Ovim trendom u ne tako dalekoj budućnosti može biti moćnija i od SAD-a i Rusije zajedno. Znači li to da bi moglo doći do neke vrste američko-ruske suradnje koja bi se nametnula kao "prirodna"? Tako nešto je zapravo već i pokušao Donald Trump, ali su njegovi planovi brzo zaustavljeni.
U SAD-u još uvijek vjeruju da se status jedine svjetske super-sile može i mora obraniti, a to znači da se Rusiju i Kinu treba podjednako kočiti u njihovim ambicijama, a idealan scenarij bi bio okrenuti jednu protiv druge - iako sama činjenica da su obje pod američkim pritiskom znači da se zapravo sve vrijeme neminovno zbližavaju.
No, postoje teorije o neizbježnosti rusko-kineskog sukoba (s ili bez vanjskog poticaja). Danas ćemo se osvrnuti na takve potencijalne scenarije i vidjeti postoje li argumenti za njih.
Jedna od vodećih teorija koja se već godinama provlači je ona o tome da Moskva zapravo slabo kontrolira svoja ogromna i relativno rijetko naseljena prostranstva Dalekog istoka. Teorija kaže da će Kina, koja je po broju stanovnika daleko veća od Rusije, jednog dana krenuti u "pohod" s ciljem prisvajanja ovih teritorija, odnosno da će krenuti na Rusiju kako bi proširila svoj vlastiti "Lebensraum" (Hitlerov koncept osvajanja teritorija za širenje "njemačkog životnog prostora").
Dakako, ta tvrdnja da Rusija ima "previše prostora" često je, ponekad između redaka (ponekad i direktno), spominjana od strane njenih protivnika. Ipak, iako to zvuči kao maštovit scenarij, stvarnost u kojoj bi Kina pokrenula napad na Rusiju... ne postoji. Takav scenarij može postojati samo kao teorija za proučavanje. Da bi se stvarno došlo do situacije u kojoj Kina prijeti invazijom na ruski teritorij trebalo bi doći do nekih daleko većih tektonskih promjena na globalnoj razini, uključujući i pojavu posve drugačijeg stila vladanja u Pekingu (a vjerojatno i u Moskvi i drugdje).
No, dok neki tvrde kako je ovo realna prijetnja po Rusiju, zašto je odbacivati? Zato jer argumenti za istu gotovo da ne postoje. Čak ni ona priča da bi Kina pokrenula invaziju na Rusiju kroz "imigraciju" također ne zvuči realno.
Nekoliko je razloga. Kao prvo, kad bi Kina pokrenula invaziju na Rusiju to bi je neminovno oslabilo, čak i da to bude savršeno provedena invazija uz minimalne gubitke. To ne znači da pristup tom teritoriju, velikim prostranstvima istočne Rusije, Kini nije zanimljiv, svakako jest, ali za Kinu je profitabilniji "pristup" od same "kontrole".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
