Kao što svi koji pomno prate ekonomska zbivanja znaju, neograničeno tiskanje novca bez ikakvog pokrića čini taj novac sve manje i manje vrijednim i neminovno dovodi do inflacije i hiperinflacije. O tome najviše vjerojatno znaju Latinska Amerika, Njemačka i Zimbabve. U normalnim ekonomskim uvjetima se valuta veže za zlato i problem je velikim dijelom riješen. Ali mi ne živimo u normalnim ekonomskim uvjetima. I iznenada, kao grom iz vedra neba, počinju dolaziti vijesti o drastičnom padu iranske valute i neredima. (vidi: Žestoke sankcije izazvale valutnu krizu u Iranu: izbili prvi veći prosvjedi i sukobi s policijom u Teheranu)
Probajmo malo analizirati što se zapravo događa. Europska središnja banka na čelu sa Mariom Draghijem (koji tvrdi da će sve učiniti da "spasi" Euro) radi isto što i Federalne rezerve u Americi. Rješenje ekonomske krize se vidi u nemilosrdnom tiskanju novca i čak i Obama tvrdi da se trošenjem može izaći iz krize. Čak to preporučuje i Europljanima koji su već skoro 20 puta zasjedali i "spašavali Euro" do ranih jutarnjih sati. Svi znamo koliko su ti sastanci bili (ne)uspješni.
Logično bi bilo da trošenje dovodi do još veće krize, ali izgleda ne na ovoj planeti. To možda može izgledati kao logična reakcija laicima (ako svi mogu bez pokrića štampati, idemo i mi), ali zakon tržišta kaže da što je više nečega na njemu, to mu je manja vrijednost. Ako se Iran upustio u isto kao ECB i FED, kako to da je kod njih došlo do tako drastičnog pada valute, a dolar izgleda jači u odnosu na Euro? Po čemu su oni izuzetak u grupi serijskih "štampača novca"?
Gledajući burzovne indekse na Wall Streetu čini se da je u Americi sve sjajno, a da je u Europi katastrofa. Objektivno, Europa ima bolju infrastrukturu od Amerike i nema uništene gradove koje gradonačelnici dobrim dijelom namjeravaju buldožerima poravnati (Detroit) jer više ne znaju što da rade s devastiranim područjima. Također Europa nije nemilosrdno prebacivala proizvodnju u Indiju, Kinu itd...Europa ima Njemačku, ima fiskalno koliko-toliko odgovorne zemlje kao Finska, Nizozemska, Austrija... Ali euro je u odnosu na dolar za laike u jako teškoj situaciji. Ljudi traže spas u dolaru i kupovini američkih državnih obveznica i pored ogromnog američkog duga.
Sad se na sceni pojavljuje krah iranske valute, riala.
Nelogično je da se to dešava baš sada pred izbore u Americi i kada Netanyahu crta bombe pred svjetskim auditorijem. Ili je ipak logično? Uzmimo za prepostavku da se cyber i retorički rat protiv Irana dijelom pretvorio u ono što, navodno, radi Sjeverna Koreja, nezakonito tiskanje valute druge zemlje. Kako SAD dužnosnici tvrde, Sjeverna Koreja aktivno tiska novčanice od 100 američkih dolara. Ako bi to bilo tako, to bi, naravno, dovelo do smanjenja vrijednosti dolara, iako bi te novčanice bile ilegalno tiskane. Ako su te novčanice u opticaju, bez obzira na sve kontrole, to će dovesti do povećanja količine papirnatih dolara na tržištu i samim tim njegove manje vrijednosti. Što ako je netko uradio to isto sa iranskim rialom? Kako je moguće da euro jedva preživljava, rial drastično pada, a dolar raste?
Iran se sve više oslanja na Rusiju, Kinu i druge zemlje te trguje s njima u drugim valutama, a ne u dolarima te se čak plaća u robi (nafta, čaj itd...). A to je smrtni grijeh u današnjem ekonomskom sustavu. Svaka fiskalno odgovorna država bi odbila koristiti valutu koja se tiska bez pokrića. Roba je pokriće, papir na kojem piše da neko garantira da iza tog papira stoji pokriće nije nikakva garancija. U današnjem "ratu valuta" sve je moguće. Stoga se treba upitati da li iza naglog pada riala stoji nova vrsta ratovanja, a to je ratovanje sa strojevima za tiskanje? Da li je taj stari izum zasjenio najsuvremenije oružje? S obzirom koliko je u upotrebi, to je više nego moguće.
Ti strojevi postaju najmoćnije oružje današnjice jer odlučuju o sudbinama svih ljudi na planeti. Ekonomski sustav je u tako lošem stanju da nije pitanje da li će doći do kolapsa nego kada i da li će to biti "kontrolirani kolaps" ili ne. Taj termin se prvo počeo spominjati kada je bilo aktuelno govoriti o bankrotu Grčke. "Kontrolirani kolaps" je termin koji je kontradiktoran, kao da skačete sa desetog kata pa pokušavate da sporije padate da biste poginuli uz manji udar od zemlju. U takvoj situaciji, zašto ne pokušati štampanjem ubaciti velike količine riala na tržište i izazvati njegov kolaps? Ako Sjeverna Koreja, kako tvrde SAD to radi, nekažnjeno, zašto ne bi i drugi? ECB i FED tiskaju novac bez pokrića, zašto ne bi i drugi? Današnja ekonomija je ekonomija "Divljeg Zapada" u kojoj se svatko pokušava popeti na vrh Titanika gurajući ostale da idu niže, što bliže vodi. Pa zašto onda ne gurnuti Iran u vodu, a Zapad da se još koju godinu održi na vrhu broda? Znamo što se dogodilo s brodom. Prije isplovljavanja iz luke Southampton neki časnici su govorili da "Ništa ne može potopiti Titanik".
Tako se danas ponašaju mnogi svjetski ekonomisti. Ali Titanik je potonuo, a potonuti može i pogotovo nešto tako nestabilno i u raspadu kao što je današnji ekonomski sustav. Zapravo, oni koji sudjeluju u njegovom kreiranju i razvoju to čine sami. U takvoj situaciji kada se zna da kolaps neminovno dolazi, zašto Iran ne bi bio prvi koji će stradati od gostiju na Titaniku?
Naravno, dokazi o tiskanju riala "na sjevernokorejski način" ne postoje ili nisu dostupni ako se to stvarno događa.
Ali treba se upitati koliko bi takva akcija bila od koristi kada sve drugo ne funkcionira protiv Irana. A možda se pojavio i neki skriveni igrač na kojeg niko ne sumnja i koji želi da postane nova globalna sila? Uz katastrofalan dolar i euro, ima dosta kandidata. Titanik tone, svi se spašavaju, dežurni "krivci" možda to više nisu... Iran je tvrd orah mnogima, ne samo onima koji se javno izjašnjavaju protiv njega. Ako kontrolirate protok valute jedne zemlje, nije bitno tko je na vlasti u toj zemlji. A upravo je ubacivanje velike količine nelegalno tiskane valute savršen način da se dođe do te kontrole.
Štoviše, taj "krivac" se nakon pada valute može pojaviti i kao spasilac s "povoljnim" kreditima, te ponudama da se prebaci proizvodnja u njegovu zemlju ili da se privatizira dobar dio privrede u korist tog "krivca". Gledano sa strane, objektivno, ova opcija se čini izuzetno efikasnom i logičnom. Nadajmo se da ćemo uskoro dobiti više informacija o čemu se zapravo radi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
