Ovog tjedna ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski održao je završnu godišnju novinsku konferenciju te se pritom istaknuo njegov komentar gdje poručuje kako je "uvjeren da SAD neće izdati Ukrajinu". Pritom se referirao na trenutačnu blokadu financijskog paketa koji je Ukrajini obećan od strane SAD-a da bi završio blokiran u Kongresu jer se istom zbog internih političkih razloga (ali vjerojatno i vanjskih) usprotivila frakcija republikanske stranke. Nedugo zatim financijski paket Ukrajini u iznosu od 50 milijardi eura blokiran je i u Europskoj uniji, ovdje pak od strane mađarskog premijera Viktora Orbana.
Jasno, izgleda kao da je cijela Europa bila voljna Ukrajini poslati taj novac, ali, eto, "zločesti Orban" se baš zainatio i doveo Kijev u još goru situaciju nakon udarca s druge strane Atlantika. No, je li zaista tako? Ne bi iznenadilo da se jednog dana otkrije kako je taj zločesti Orban zapravo u poprilično dobrom dosluhu sa svojim EU kolegama. Naime, kad se glasalo o pokretanju EU pristupnih pregovora s Ukrajinom, nešto što je Mađarska također najavila da bi mogla blokirati, Orban je prigodno "otišao na kavu", odnosno napustio je prostoriju za vrijeme glasanja te na taj način zapravo dozvolio da se izglasa početak pregovora s Ukrajinom. Jasno, to izglasavanje neće imati nekog velikog efekta, bar ne u bliskoj budućnosti, jer svima je jasno da se Ukrajina nema što ni pripremati za EU članstvo dok vodi rat s Rusijom, odnosno dok se još uvijek niti ne zna hoće li biti i kakve će biti Ukrajine nakon tog rata.
Viktor Orban je svakako drugačija vrsta europskog vladara, politički pojam za sebe, ali Viktor Orban je i notorni populist koji je svoj pristup ispraksirao do te mjere da ga je danas gotovo nemoguće skinuti s vlasti, što izaziva veliku frustraciju u redovima mađarske opozicije i onih snaga unutar u EU koje bi htjele duboku transformaciju u Budimpešti, recimo nešto kao što se upravo događa u Poljskoj. No, taj Orbanov populizam nije kalibriran samo prema manipulaciji mađarskog biračkog tijela, on se jako dobro snalazi i u kontekstu šire europske samoodrživosti. Ne bi bilo prvi put da Orban jedno priča, a zatim na EU summitu postupa drugačije, u skladu s očekivanjima većine, kako bi, između ostalog, sebi kupio još neko vrijeme i politički prostor. Da, u Bruxellesu postoje frakcije koje ga apsolutno mrze i koje će reći da je on ono nešto što će na kraju uništiti cijeli europski projekt. No, to su i frakcije kojima nije naročito drag, ali koje znaju da u gužvi se i dalje može na njega računati, da neće biti preopasan.
Primjerice, kad se trebalo glasati o paketima sankcija prema Rusiji, Budimpešta se dosta glasno bunila, tvrdeći kako sankcije neće biti učinkovite, da će na kraju Rusija ekonomski napredovati, a da će EU upasti u probleme - i, kako je vrijeme pokazalo, bili su apsolutno u pravu - no, na glasanju je Orban ipak pokleknuo pred pritiskom, odnosno očekivanjima većine te je pustio da paketi sankcija, jedan za drugim, prođu. Uspio je pritom to sve tako odigrati da se ni Moskva nije mogla ljutiti na njega već su sve vrijeme ostali sretni i zadovoljni znajući da u Budimpešti imaju prijatelja koji mora napraviti jedno, ali misli drugo.
Ali zašto ovo sve spominjemo i zašto u kontekstu tvrdnje Zelenskog da Zapad neće napustiti i izdati Ukrajinu? Zato jer izdaja se možda već događa, a ukrajinski predsjednik toga nije svjestan (ili je svjestan, ali zna da u ovom trenutku ne smije to podijeliti s vlastitim narodom koji bi mogao lako upravo njega okriviti za sve!). Jer što ako je Orban blokirao tih 50 milijardi eura za Ukrajinu uz prešutnu potporu njegovih EU kolega koji su dali glas "za" znajući unaprijed da će Orban biti protiv i da samim time njihov glas ne vrijedi ništa jer se ovakve odluke moraju donijeti konsenzusom svih 27 EU članica?
Je li moguće da bi takvo što znali unaprijed? Svakako. Bruxelles, za centar jednog mega projekta kao što je EU, zapravo je jako "tankih zidova". Tko god je radio i boravio u EU strukturi, čak i na dosta nižim razinama, zna da se u Bruxellesu zna "sve o svakome", uključujući privatne priče koje ne bi trebale imati nikakve veze s politikom. Ista je stvar u Strasbourgu (možda i gora) gdje se nalazi sjedište Vijeća Europe.
Nije da su baš isplivali značajni dokazi o ovoj teoriji, ali možemo pretpostaviti da su svi EU lideri, ili bar većina njih (oni upućeni), znali da će Orban blokirati paket od 50 milijardi eura te da su to i htjeli. Jer očekivati da EU financira rat u trenutku kad SAD na to stavlja pauzu ili se možda iz svega povlači? Jednostavno nemoguće. EU nema petlje za takvo što i to je svima jasno.
Vidjet ćemo što će biti dalje. Negdje početkom iduće godine će se ponovno održati EU summit i moći će se ponovno glasati po pitanju paketa pomoći za Ukrajinu. Mogli bismo pretpostaviti da će i taj krug proći ovisno o tome kakva će biti situacija u SAD-u. Ako Biden do onda dogovori nešto s republikancima, odnosno ako im obeća znatno strožu južnu granicu SAD-a, možda prođe američki paket pa će onda vrlo brzo i lako proći i EU paket. Neće se Orban buniti više, nema potrebe precjenjivati njegovu autonomiju jer nije ona tako velika kao što se ponekad čini. No, ako se ništa ne pokrene u Americi onda neće ni u Europi.
Zelenski je ovog tjedna, u utorak, izjavio da vjeruje kako SAD neće izdati Ukrajinu. No, dan nakon uslijedio je komentar američkog državnog tajnika Antonya Blinkena koji je jako značajan, a nije zadobio dovoljnu medijsku pozornost.
Vrlo direktan komentar koji je Blinken dao za vrijeme novinske konferencije u srijedu. Kako i sam kaže, SAD ima "vrlo jasan plan" za Ukrajinu, no u kontekstu tog plana počeo je sad spominjati verziju Ukrajine gdje ona više ni ne treba zapadnu pomoć. Želi li možda sugerirati da je takva Ukrajina već stvorena i da samim time nije ni bitno kad će i hoće li idući paket pomoći biti poslan? To bi, dakako, bila notorna neistina jer Ukrajina apsolutno nije u stanju dugo izdržati bez te pomoći. Već i sada se nedostatak te pomoći osjeća na fronti, a vojska bi uskoro mogla početi gubiti uporišta koja je grčevito i uspješno držala od početka sukoba, čak i ranije kao što je slučaj kod Avdivke. No, bez potpore to je apsolutno neodrživo i krajnje je izdajnički prema Ukrajini koju se na neki način uvuklo u rat uz tvrdnju da ne mora brinuti, da će dobiti sve što joj treba da se obrani, čak i porazi rusku vojsku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
