Otkako je prošlog prosinca oslobođen irački grad Ramadi, Iračani i svijet iščekuju kada će se pokrenuti dugo planirana ofenziva na Mosul, drugi najveći irački grad i samoproglašenu prijestolnicu tzv. Islamske države (ISIL odn. Daeš).
U Mosulu živi više od dva milijuna Iračana, a nalazi se 400 kilometara sjeverno od Bagdada. Taj grad je postao simboličnim mjestom u borbi protiv Daeša, a njegovo oslobađanje iz ruku terorista ne bi samo uništilo središte moći Daeša, već zadalo golem moralni udarac ovoj organizaciji.
Osvajanje Mosula mogao bi označiti i kraj narativa o kalifatu, kojega je upravo u ovome gradu proglasio Abu Bakr al-Bagdadi. Međutim, kako vrijeme prolazi, do napada ne dolazi, što je posljedica niza isprepletenih razloga.
U pobjedničkom govoru nakon oslobađanja Ramadija, irački premijer Hajder al-Abadi rekao je 28. prosinca da Iračani dolaze osloboditi Mosul i zadati posljednji i fatalni udarac Daešu. Trajne pripreme počele su odmah nakon toga, a bitka za Mosul je sve bliža, prema riječima vojnih izvora. Ali, iračke će snage biti suočene s teškom i skupom bitkom, s mnogim preprekama prije nego li se osvoji bastion Daeša. Sada se u Bagdadu nagađa da se radi o lipnju, ali političke prilike bi mogle odgoditi vojnu operaciju. Vojska smatra da se Mosul mora zauzeti u proljeće ili u ljeto, posebice zato jer Daeš nema dobro uređenu vodoopskrbu što iračkoj vojsci daje prednost u sušno doba. Svakako bi se napad morao dogoditi prije iduće zime, ako bi Iračani htjeli osloboditi Mosul u 2016.
Oslobađanje Ramadija krajem prosinca prošle godine bio je prvi veliki uspjeh iračkih snaga protiv Daeša, terorističke organizacije koja je zauzela velike prostore sjevernog i zapadnog Iraka u lipnju 2014., oslanjajući se na pasivnost većinski sunitskog stanovništva koje je stajalo u oporbi šijitskoj vladinoj koaliciji u Bagdadu. Po oslobađanju, shvatila se razina odgovornosti središnje iračke vlasti prema oslobođenom području. Stanje uništenja u Ramadiju je veće nego igdje drugdje u Iraku, prema izvještaju UN-ove skupine. Oni su nedavno posjetili grad, po prvi put nakon oslobađanja.
Štete su opisane kao zaprepašćujuće, pri čemu je središnja bolnica i glavna željeznička stanica hrpa kamenja, kao i tisuće drugih zgrada u gradu. Gotovo svaka građevina na borbenoj lini je u potpunosti uništena, a u ostalim četvrtima uništeno je četvrtina do trećina zgrada.
Borba za Ramadi trajala je šest mjeseci, a posljedica je uništenje grada u kojemu je nekoć živjelo pola milijuna ljudi. Kako ekstremisti i dalje drže djeliće teritorija u sjevernim i istočnim prilazima gradu, ponegdje se nastavljaju borbe. UN je počeo pronalaziti potencijalna područja za naseljavanje stanovništva koje se vraća, ali iračka vlada tek mora dati dopuštenje za ponovno naseljavanje, zbog velikog rizika od eksplozivnih naprava i opće sigurnosti i mogućnosti života.
Stoga, nije potrebno samo osloboditi grad kako bi se ostvarila pobjeda. Oblikovanje operacije prije ofenzive mora uključiti i daljnji napad na izravne i strateške interese Daeša, te opskrbne linije i strateške lokacije organizacije. Među njima jest gađanje vojne opreme, naftne infrastrukture i svih drugih oblika generiranja dobiti za teroriste. U tome bi veliku ulogu trebala imati međunarodna koalicija, ali fokus se sve više usmjerava prema Siriji, a ne središtu regrutiranja Daešovih ekstremista u Iraku.
U prosincu su koalicijski zračni udari ubili deset visokih pripadnika Daeša, među njima i one koji su planirali i bili odgovorni za bombaške napade u Parizu. Otkako je oslobođen prošlog studenog Sindžar, područje zapadno od Mosula, kurdske snage su uz potporu američkog zrakoplovstva zaustavile opskrbu na autocesti 47 koja povezuje Mosul s Rakom.
Drugi ključni gradovi i područja se moraju osvojiti prije nego se započne veliki napad na Mosul. Područje Tigrisa, posebice Baidži i gradovi kao Gjara i Tal Afar, morali bi biti oslobođeni kako bi se Mosul našao u okruženju. Potencijalna ofenziva bi se mogla odvijati i prema Faludži, gradu u kojemu je započela plemenska borba protiv Daeša.
Gjara je iznimno važan grad jer se radi o važnoj opskrbnoj liniji za Daeš. Gjara povezuje Mosul i grad Havidžu, odakle kreće opskrba. Ujedno, zauzimanje grada Hit moglo bi biti strateški važno jer se zajedničke iračke i plemenske snage okupljaju u bazi Ain al-Asad, južno od Havidže u provinciji Anbar, kako bi napali Hit.
Čak i kada se stavi Mosul u okruženje, napad na njega će biti najveći ispit sposobnosti iračke vojske i koordinacije međunarodnih snaga. Radi se o gradu s velikom gustoćom stanovništva, a sama veličina grada pokazuje koliko je Mosul težak cilj.
Mosul se razlikuje od Ramadija; to je velik grad, s više od dva milijuna ljudi. Relativno lako je osvojiti okolna područja i zapadni dio grada, koji je manje naseljen i novije sagrađen. Međutim, središte Mosula je star, uzak i neprohodan za automobile, što će dodatno otežati napredovanje snaga i povećati rizik od pogibije civila. Uz to, Daeš gradi urbanu gerilsku obranu, te postavlja bombe i zamke.
Uz to, Mosul ima mogućnost postati bojišnicom različitih snaga. Ovaj grad nije samo velik, već i multietnički, što znači da će se ovdje morati uključiti niz različitih snaga. Cijela regija Mosula sastoji se od različitih i često suprotstavljenih vjerskih i etničkih skupina sunita, šijita, kršćana, Kurda, Turkmena i Jazida. Kurdski pešmerge, Hašid Šaabi (lokalne sunitske Narodne mobilizacijske jedinice) i kršćanske snage morat će se priključiti ofenzivi na Mosul. Snage Hašid Šaabi sastoje se od snaga povezanih s bivšim guvernerom Ninive Atilom al-Nužaifom, kao i od nekih četiri tisuće policajaca porijeklom iz Mosula, uz iračke generale. Sunitska plemena s područja Mosula također se planiraju u napadu, kao i kršćanske i jazidske Narodne mobilizacijske jedinice, koje skupa čine nekih 1500 boraca.
Pitanje koje još nitko ne postavlja jest kako će, nakon uspješnog oslobađanja Mosula, Irak razoružati mnogobrojne plemenske milicije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
