Ruski predsjednik Vladimir Putin i njemačka kancelarka Angela Merkel sastali su se danas u Moskvi po zadnji put, barem kao lideri dvaju zemalja. Njihov politički odnos traje već 16 godina, odnosno otkako je Merkel postala njemačka kancelarka. I bio je to odnos koji je opstao unatoč razlikama u stajalištima, ali i teškim raskolima između Rusije i Zapada. Posjetimo, idućeg mjeseca Angela Merkel odlazi u političku mirovinu i prestaje biti kancelarkom.
Za vrijeme zajedničke novinske konferencije pred sastanak Putin je izjavio: "Želio bih istaknuti kako je Njemačka i dalje jedan od naših glavnih partnera, ne samo u Europi već i u svijetu. To je danas tako, između ostalog, zahvaljujući Vašem trudu tijekom zadnjih 16 godina. Njemačka je naš drugi najveći trgovinski i ekonomski partner iza Kine".
Merkel je pak istaknula kako je, unatoč razlikama u mišljenju, dobro da su u kontaktu i da je konverzacija uvijek trajala.
Ranije ovog tjedna njezin glasnogovornik istaknuo je kako će Putin i Merkel razgovarati o brojnim temama kao što su Afganistan, Bjelorusija, Libija, Ukrajina, Sjeverni tok 2...
Odnos između Rusije i Njemačke opstao je sve ovo vrijeme, ali definitivno nije bilo lako. Projekt Sjeverni tok 2, plinovod iz Rusije prema Njemačkoj, gotovo je kompletiran, ali je naišao na žestoku opoziciju od strane SAD-a, ali i više njemačkih NATO-EU saveznika u Europi.
Nadalje, odnos između Berlina i Moskve dodatno je testiran nakon što su njemačke vlasti optužile Rusiju za trovanje Alekseja Navaljnog. Podsjetimo, ovaj istaknuti ruski opozicijski akter otišao je u Njemačku na liječenje, tamo je njemački vojni laboratorij ustanovio da je Navaljni u Rusiji otrovan bojnim otrovom Novičok. Rusija je oštro opovrgnula bilo kakav napad na Navaljnog, a on se pak - iznenadivši mnoge - odlučio vratiti u Rusiju. Tamo je pak uskoro uhićen te se sad nalazi na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne, naime, osuđen je zbog pronevjere (mnogi smatraju kako je riječ o politički montiranom procesu).
Neposredno pred dolazak Merkel u Moskvu, jučer, ruske vlasti optužile su Njemačku da su izmislile cijelu priču oko trovanja Navaljnog kako bi "diskreditirali Rusiju pred svijetom" te se sve naziva "planiranom provokacijom".
U nekim trenucima odnosi između Moskve i Berlina, pa i Putina i Merkel, doimali su se gotovo idiličnim, "predobrim" za brojne Zapadne aktere, naročito SAD. Odnosi svakako nisu takvi pred odlazak dugogodišnje kancelarke, no sama činjenica da je ona danas u Moskvi pokazuje da su isti i dalje na jednoj višoj razini od primjerice odnosa između Moskve i Washingtona ili pak Moskve i Londona.
Ovo je 19. put da je Merkel posjetila Rusiju otkako je postala kancelarka 2005. godine. Inače njemačka kancelarka je intenzivno putovala tijekom godina odradivši preko 500 službenih putovanja. Najčešće je bila u posjeti Francuskoj, čak 70 puta. Upravo taj detalj pokazuje do koje mjere su se odnosi između Berlina i Pariza transformirali od vremena kada su dvije zemlje bile neprijatelji u Drugom svjetskom ratu. Danas su pak Njemačka i Francuska vodeće sile Europe, pogotovo nakon britanskog Brexita. Ipak, Njemačka je utjecajnija, samim time što je i veća ekonomska sila od Francuske.
U SAD-u Merkel kao kancelarka bila je 22 puta, a u Kini 12. Zapravo 12 posjeta Kini čak je i malo imajući u vidu kako voli naglašavati razinu odnosa koju Njemačka ima s ovom ekonomskom super-silom.
Njezin odnos prema SAD-u uvijek je bio poslovno-saveznički, ali isto tako daleko od idiličnog. To možda i nije toliko do same Merkel koliko do SAD-a koji je, unatoč ogromnoj transformaciji koju je Njemačka prošla od vremena Drugog svjetskog rata (i ujedinjenja Istočne i Zapadne Njemačke po okončanju Hladnog rata), uvijek ostao sumnjičav prema Berlinu. Možda je Njemačka za američke geostrateške pojmove ipak "preistočno" te je oduvijek postojala slutnja da će Njemačka nastojati održavati kvalitetne odnose s obje strane svijeta. Dakako, po samu Njemačku to nije samo trgovinski isplativo već u širem geopolitičkom kontekstu vjerojatno i od egzistencijalne važnosti. Njemačka je svjesna da kad bi ikad buknuo vojni sukob između Istoka i Zapada ona bi se među prvima našla na udaru.
Neki su u Njemačkoj zbog toga nervozni zbog američke vojne prisutnosti koji je ostala još od Drugog svjetskog rata. Drugi pak vide tu vojnu prisutnost kao apsolutno esencijalnu garanciju da će Njamačka ostati u Zapadnoj sferi interesa i da će biti vojno sigurna od bilo kakvog udara s Istoka.
Ta koncepcija postojala je desetljećima, ali ovih godina postala je relativna. Naime, odnosi između Washingtona i Berlina dosta su se zahladili dolaskom Donalda Trumpa na vlast u SAD-u. On je počeo vršiti oštar pritisak na Njemačku, od toga da je tvrdio kako Njemačka ne uplaćuje dovoljno novca u zajedničku NATO blagajnu do toga da je njemački izvoz prema SAD-u "nepošten" (Trumpova interpretacija kapitalizma i slobodnog tržišta uvijek je bila pomiješena s idejama nacionalističke ekonomije).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
