Kasnije ove godine, u rujnu, održavaju se izbori za novog kancelara ili kancelarku Njemačke. Nakon gotovo dva desetljeća dominacije i vladavine Angele Merkel ovo će biti vrlo uzbudljiv trenutak jer isti bi mogao donijeti veliku promjenu u politici Njemačke, a ako se bilo što promjeni u Njemačkoj zagarantirano je da će se mijenjati i na razini cijele Europe.
Merkel odlazi u mirovinu. Kandidat CDU/CSU-a za novog premijera je novi CDU lider Armin Laschet. Kandidat SPD-a je Olaf Scholz. Ali zanimljive vijesti tek dolaze - kandidatkinju za kancelarku imaju i njemačka stranka Zelenih, po prvi puta u povijesti i oni imaju svog kandidata i to je Annalena Baerbock. Nadalje, ova vijest dolazi upravo u trenutku kad su počele pristizati prve ankete koje sugeriraju da su Zeleni po popularnosti prestigli čak i CDU/CSU alijansu.
Ovo treba reći odmah na prvu - Annalena Baerbock glasačima svakako djeluje daleko zanimljivije, energičnije, novije i perspektivnije od Lascheta i Scholza. Ona je mlada (40), postavlja se kao liderica "jedine ispravne politike" - njezini protukandidati Laschet i Scholz već su u 60-im godinama, a za obojicu se može reći da im kronično nedostaje karizme, tako da Annalena zaista ima vrlo dobru šansu postati nova njemačka kancelarka.
U "normalnim" vremenima bitka za kancelarsku fotelju vodila bi se između CDU/CSU-a i SPD-a (ali i između sestrinskih stranaka CDU i CSU za kandidaturu). Ove godine Zeleni mijenjaju sve i potencijalno okreću njemačku politiku naglavačke.
Idealan je trenutak da se osvrnemo na stranku Zelenih, ali i na ulogu koju Annalena Baerbock ima u ovoj situaciji.
Stranka Zelenih osnovana je početkom 80-ih i bila je, u usporedbi s današnjim izdanjem, poprilično radikalnija stranka. Da, u glavnom fokusu je i onda bila ekologija, bitka za očuvanje okoliša, ali i puno više od toga. Stranka je okupljala i poprilično radikalne ljevičarske aktere s ruba političkog kompasa. Ne čudi, među razočaranim komunistima našlo se onih koji su upravo stranku Zelenih vidjeli kao novu formu, novi put prema vrhu. U stranku su također ušli i feminističke struje, borci za društveni liberalizam, LGBT zajednicu, ljudska prava... Dakako, Zeleni su bili stranka tadašnje Zapadne Njemačke te su zaslužni za lansiranje cijelog zelenog pokreta u europskoj politici.
Objedinili su nove socijalne pokrete 70-ih godina. Očekivano, stranka je u svom začetku imala i snažno izražen anti-ratni, anti-imperijalistički karakter.
Jedna od ranih liderica stranke bila je Petra Kelly koja se deklarirala kao ekofeministica. Bila je obožavateljica Martina Luthera Kinga, a 1981. se istaknula za vrijeme velikog prosvjeda protiv nuklearnog oružja koji je okupio čak 400,000 ljudi.
Petra Kelly postala je globalno poznata, ikona nove politike i jedna je od utemeljiteljica stranke Zelenih. Stranku je s njom utemeljio njezin partner, umirovljeni general Gert Bastian. No, skončali su tragično - 1992. u Bonnu Bastian je, prema službenoj istrazi, ubio nju i sebe. Ona je tada imala svega 44 godine (on je imao 69). Mnogi smatraju da se radilo o dvostrukom samoubojstvu, no neki i dan danas odbijaju prihvatiti službenu verziju te smatraju da ih je netko ubio.
Bilo je tu dosta tragedije, kontroverze i kaosa u ranim danima Zelenih. Ipak, unatoč radikalnom imidžu i činjenici da su njihovi stranački skupovi često završavali u internim prepirkama, Zeleni su svejedno bili itekako dobrodošla pojava na europskoj sceni, naročito u kontekstu Hladnog rata. Pozivali su na razoružavanje, mir, istinski su vjerovali u svijet (koliko god to naivno zvučalo možda) u kojem nema potrebe za postojanjem oružja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
