Austrija, zadnji bastion europske neutralnosti
Nakon gotovo šest mjeseci rata u Ukrajini jedna stvar postaje jasna - u ovom ratu aktivno su zauzeli strane, osim samih suparnika, gotovo cijeli zapadni svijet, odnosno EU zajedno sa SAD-om i Kanadom u Sjevernoj Americi. Ostatak svijeta? Skoro cijeli ostatak svijeta jednostavno je neutralan. Dobro, neke zemlje možda više simpatiziraju Rusiju, neke Ukrajinu, ali njihov politički stav i dalje je daleko od potpore kakvu recimo pojedine EU zemlje ili pak SAD daju Ukrajini.
Na samom početku rata EU i SAD nastojali su ovaj konflikt prikazati kao Rusija protiv Ukrajine, svijet protiv Rusije, ali to se nije tako manifestiralo. Ostatak svijeta nije voljan ući u takve podjele jer im iste mogu samo uskratiti nešto od vlastitih interesa, a interes u ovom trenutku je ne navijati za niti jednu stranu i ostaviti sva vrata otvorenima, tko god da na kraju izađe kao pobjednik.
Ali ako je to razumljiv stav, zašto onda svejedno iznenađuje? Iznenađuje zbog toga što se pretpostavljalo da će utjecaj vodeće sile svijeta, SAD-a, biti veći. Na kraju se ispostavilo da Washington još uvijek može itekako utjecati na Europu, ali tu taj utjecaj završava.
Ipak, dok ostatak svijeta zadržava svoju neutralnost i ne čini se da će od toga odustati, u Europi se ne samo na generalni koncept neutralnosti, već i na bilo kakve političke segmente koji bi se percipirali kao neutralni, gleda kao na nešto krajnje neprihvatljivo, skoro pa izdajnički.
I zaista, situacija se duboko promijenila od 24. veljače. Dvije nordijske zemlje koje su bile simbol vojne neutralnosti, Finska i Švedska, u tandemu su odbacile tu višedesetljetnu tradiciju zatraživši članstvo u NATO-u koje će uskoro i dobiti (svaka zemlja članica mora ratificirati njihov zahtjev, ali nakon što je riješeno pitanje turskog veta, daljnjih prepreka ne bi trebalo biti).
Čak i Švicarska, koja nije ni EU ni NATO članica, odustala je od vlastite neutralnosti u trenutku kad su podržali ekonomske sankcije prema Rusiji. Jasno, može se reći da je Švicarska pritom čuvala i samu sebe. Jako dobro se zna na čemu počiva švicarska moć, a u ovako snažno nabijenoj geopolitičkoj situaciji Švicarska, da nije posegnula barem za sankcijama, vjerojatno i sama bi došla na neki udar od strane onih koji prihvaćaju njene financijske prakse.
Ipak, izlaskom iz zone neutralnosti gubi se i jedno od glavnih mjesta gdje se "ratovi završavaju", a to je nerijetko upravo Ženeva. Da Švicarska više nije dobrodošla kao posrednik potvrdila je i sama Moskva koja je nedavno odbacila njihov prijedlog da budu diplomatski predstavnici za ukrajinske državljane u Rusiji.
I tko je onda ostao u staroj Europi, ako je itko ostao? Zapravo jest, i to čak ako govorimo o prostoru Europske unije. Izvan nje, na prostoru Balkana, naći ćemo politički relativno neutralne aktere kao što su Srbija i BiH, no njihov opći utjecaj nije naročito značajan, a pošto dugoročno nastoje i same eventualno postati EU članice, neutralnost je zapravo pokušaj balansiranja, u ovom trenutku.
Koja je to pak zemlja EU-a gdje je neutralnost još uvijek snažna? Dobro, sam naslov je već otkrio misterij, no o austrijskoj neutralnosti u ovom sukobu svakako se može još dosta toga reći osim činjenica da je ta neutralnost postojana.
Zašto govorimo o Austriji kao o "bastionu neutralnosti"? Zar nisu sve do nedavno to bile i Švedska i Finska? I ne zapravo. Švedska i Finska bile su neutralne dok su bile, ali od početka sukoba, što se tiče njihove javnosti, više ne bi trebale biti - stav prema ulasku u NATO se naglo okrenuo. Još prošle godine većina Šveđana i Finaca bilo je protiv ulaska u ovaj vojni savez predvođen SAD-om, ali danas više ne misle tako. Što je preokrenulo javno mijenje? Strah od Rusije, što drugo. Odnosi između Švedske i Rusije već su godinama u silaznoj putanji, a Finska - iako je generalno imala bolje odnose s Moskvom nego Stockholm - još uvijek pamti rat protiv SSSR-a (Zimski rat).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
