Amerikancima se politika predstavlja kao jedan veliki 'reality show' u kojemu se politička mudrost i participativna politička kultura zamjenjuje suštim karnevalom temeljenom na banalnom i besmislenom shvaćanju političkog procesa. U tom okviru krivo navođenih ljudi, koji se zapravo niti ne zanimaju za politiku u veberijanskom smislu, teško je konkurirati dvjema vodećim strankama praktično istog liberalnog usmjerenja: Demokratima i Republikancima. Iako se smatra da su Demokrati više lijevo na političkom kontinuumu, a Republikanci više desno, ova je razlika prisutna samo u svjetonazorskim pitanjima. U socioekonomskoj i političkoj stvarnosti nema većih razlika između jednih i drugih, a pogotovo nema kad se radi o vanjskoj politici.
Dvostranački američki sustav ne dozvoljava regrutaciju političkih elita izvan ove dvije stranke, ali omogućuje veliku fragmentaciju obiju političkih stranaka i niz suprotstavljenih mišljenja unutar njih. Međutim, kad se pojavi neka radikalno različita ideja, ona može biti razmatrana kao zanimljiv izazov postojećem sustavu. Tako je agenda demokratskog socijalizma Bernieja Sandersa nadasve ignorirana i umanjena od strane velike većine medija i političara. Oni ponavljaju uvijek istu mantru: Socijalist ne može biti izabran u SAD-u! Možda je moguće to ostvariti u Europi, posebno u skandinavskim zemljama, ali ne i u Americi.
Razlog jest što je stvoren vrlo jak mit da je socijalizam istovjetan komunizmu. U osobnom iskustvu autora ovog članka, koji je boravio u SAD-u za vrijeme predizborne kampanje 2008., na kojima je pobijedio Barack Obama, jedna starija gospođa me pitala da li je Hrvatska komunistička zemlja. Kad sam joj ukratko objasnio povijesnu genezu Hrvatske, ona mi je pojasnila svoje pitanje. Gospođa glasa za McCaina i Republikance, vrlo je aktivna u svom okrugu u saveznoj državi Missouri, te smatra da je Barack Obama komunist jer pokušava provesti socijalističke mjere poput besplatne osnovne zdravstvene skrbi. I mediji šire sličnu priču. Kad je papa Franjo posjetio SAD i govorio o distributivnoj pravdi, mnogi mediji su ga nazvali komunistom.
Međutim, kada se dublje pregledaju razmišljanja Sandersove kampanje, onda se vidi i ona javnosti skrivena politička djelatnost. Program infrastrukturnih poslova, ključna sastavnica Sandersove platforme, trenutačno ima potporu Demokrata i do 91 posto, a podupire ga i 61 posto nezavisnih i čak 55 posto Republikanaca. Samo 28 posto Republikanaca opire se ovakvom programu. Donald Trump možda jest vrlo poznat i bogat, ali čak i među Republikancima nema pretjerane potpore. Zbog toga se valja pitati da li su mediji namjerno usmjereni prema Trumpu, umjesto prema Sandersu.
U prvoj polovici ove godine u SAD-u je Institut naprednih promjena proveo nekoliko velikih ispitivanja javnog mnijenja. Više od 2600 specifičnih prijedloga predano je ljudima da glasuju o njima. Više od milijun ljudi je glasalo, a više od 70 posto podrške dobile su ove potencijalne politike: dozvoliti vladi da pregovara o cijenama lijekova i time ruši monopol farmaceutskih kompanija (79 posto); davanje studentima kredita s istim kamatnim stopama kao velikim bankama (78 posto); otvaranje jedinstvenog sustava dječjih vrtića (77 posto); poštena trgovina koja štiti radnike, okoliš i poslove (75 posto); kraj poreznim olakšicama korporacijama koje sele rad u inozemstvo, koristeći inozemnu radnu snagu (74 posto); kraj gerrymanderinga (prekrajanja izbornih okruga sa ciljem dobivanja više glasova, 73 posto); besplatno studiranje na svim javnim sveučilištima (71 posto); program infrastrukturnih poslova u vrijednosti od 400 milijardi dolara godišnje (71 posto); otkrivanje korporativnog trošenja na političko lobiranje (71 posto); nastavak Medicarea (71 posto); oporezivanje offshore kompanija (70 posto); Zeleni New Deal s milijunima poslova s korištenjem čiste energije (70 posto); izglasavanje zakona o punoj zaposlenosti (70 posto) i proširenje socijalnog osiguranja (70 posto).
Isto istraživanje je pokazalo da 74 posto Amerikanca smatra da korporacije imaju previše utjecaja na američki život i politiku danas. Oko 60 posto Amerikanaca, i 75 posto Demokrata, vjeruje da je ekonomski sustav u ovoj zemlji nepravedan te da je sklon bogatašima, a 58 posto Amerikanaca podupire ideju da se slome velike banke kao Citigroup. To je uostalom i dio Sandersove platforme i cilj njegovog prijedloga zakona u Senatu. Čak 73 posto Amerikanaca želi oštrija pravila za financijske tvrtke na Wall Streetu. Među rezultatima jest i pokazatelj da su Amerikanci svjesni svog doprinosa onečišćenju okoliša, pa tako 64 posto njih se slaže da je potrebno regulirati emisije stakleničkih plinova te se orijentirati prema čišćim energetskim resursima.
Osamdeset posto Amerikanaca podupire da poslodavci omoguće plaćeni porodiljni dopust, kao i onima koji se brinu o bolesnim članovima svoje obitelji. Dodatno, 85 posto želi da se zahtjeva od poslodavaca da omoguće plaćeno bolovanje svojim zaposlenicima. Takve osnovne stvari, koje su u Europi više-manje logične, u Americi jednostavno ne postoje.
Sva ta ispitivanja i statistike slažu se s politikom Bernieja Sandersa i iznimno su popularna, s velikom podrškom u cjelokupnom političkom spektrumu. Iz očitih razloga, samo slavnih 'jedan posto' milijardera se oštro protivi ovakvim reformama. S obzirom na to postavlja se pitanje da li su Amerikanci spremni za demokratski socijalizam? Pokazatelji ovih istraživanja i statističkih odgovora daje potvrdan odgovor.
Na neki način, Trump i Sanders ilustriraju temeljnu asimetriju današnje, ali i trajnije, američke politike. To je doista sraz ljevice i desnice, liberala i konzervativaca, Demokrata i Republikanaca, sve u skladu s klasičnim ispitivanjima javnog mnijenja i klasičnim djelima američke politologije iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su svjetonazori bili puno jasniji i kada je društvo bilo puno umjerenije u stopama pauperizacije stanovništva. Tada se jasno ocrtavalo da je polovica američkog stanovništva ideološki konzervativno u smislu priželjkivanja manje i ograničene vlade, dok je dvije trećine Amerikanaca bilo djelotvorno liberalno u smislu da su htjeli više trošenja u specifično prepoznatim vladinim programima.
U političkom razvoju zemlje, konzervativci su odnijeli pobjedu, te su temeljili svoju politiku na širokim apelima razdvojenim od činjenica koje su bile poduprte znanstvenim podacima. Ti stavovi su poznati i danas. Klasičan primjer jest tvrdnja Republikanaca da predsjednik Barack Obama nije rođen u SAD-u. Nema tu više rasprave, to je tvrdnja koja se širi bez obzira na to što svatko može provjeriti da je Obama rođen 4. kolovoza 1961. u Honoluluu, glavnom gradu savezne države Havaji.
Nisu li liberalni ostali praznih ruku, jer su pridobili potporu naroda time što su se usredotočili na rješavanja specifičnih problema. Općenito se u Americi vladino trošenje smatra negativnim, ali trošenje na specifične programe ima veliku potporu. Ovaj obrazac je vrlo jasan; što je praktičnije i uže pitanje, to će vlada dati bolji odgovor i usmjeriti novac na najbolji mogući način. Tako djeluje američka politika.
Amerikanci rijetko shvaćaju što se događa s druge strane Atlantskog oceana. Nisu im jasna značajna postignuća europskog socijalnog modela, ili nekadašnjih pravih socijaldemokratskih, demokratskosocijalističkih i laburističkih vlada diljem Europe. Nije im jasan koncept porodiljnog dopusta koji je plaćen, a kamoli da bi vlada dodatno dala financijske olakšice. Većina Amerikanaca ne zna da su SAD jedina zapadna (post)industrijska nacija koja nema jamčeno osnovno zdravstveno osiguranje ili da su u mnogim europskim zemljama javna sveučilišta i visoke škole besplatne ili naplaćuju malu školarinu.
Bernie Sanders to zna i njegovo je mišljenje da bi socijalizam skandinavskog tipa bio popularan u SAD-u, ako bi ljudi uopće znali o tom sustavu. Zbog toga u svojoj kampanji nastoji proširiti svjesnost o skandinavskom socijalizmu. Može se reći da je Sandersova kampanja temeljena na otvaranju političkog procesa popularnim idejama koje ne dijeli milijarderska klasa koja koristi politički sustav kao svoje robovlasničko pravo.
To nije ni začudno, s obzirom da Sanders progovara o velikom biznisu, progresivnom oporezivanju, nejednakosti i siromaštvu, utjecaju novca u politici, minimalnoj plaći i radničkim pravima, zdravstvenoj skrbi i socijalnom osiguranju, višem obrazovanju i istospolnim brakovima. Te njegove ideje nisu nasumično birane jer imaju prolaznost na političkom tržištu ljevice, već su dio široke lepeze međuovisnih stavova i ideja. Ti svjetonazori, pogledi i ideje su uobičajeno izbjegnuti u većini političkog diskursa, iako je pretvaranje tih stavova u vrlo koherentne političke teksture nevjerojatno lako i primamljivo.
Glavni je problem američkog političkog sustava što liberalni politički pogledi tvore koherentnu cjelinu potpuno nalik konzervativnim političkim pogledima, ali su u javnosti puno manje prepoznati, artikulirani, raspravljeni i istraženi, unatoč paradoksalnoj činjenici da su široko popularni. Dio problema je što se konzervativna ideologija izražava u idealiziranom obliku mogućnosti pojedinca, odnosno stare ideje američkog sna u kojemu je taj sustav dobar za osobni uspjeh. Liberalna ideologija dolazi iz sustava koji se temelji na promišljanju društva kao cjeline, u kojemu je pojedinac dio šireg socijalnog fenomena. Radi se o strukturama dugog trajanja i kulturološkim utjecajima puritanaca i protestantske etike koja koči mnogobrojne razvojne obrasce. Razlog tome jest što su puritanci bili osnova razvoja američke države, dok je u Europi postojao koloplet ideja i ideologija koje i danas tvore distinktivno europske vrijednosti konzervativizma, liberalizma i socijalizma, kao istovrijedne političke misli.
Ako premoćna većina Amerikanaca smatra da Švedska predstavlja bolji društveni poredak nego Amerika, onda nije čudno što velik broj njih također podržava Sandersa u širokom spektru ekonomskim pitanja, kao što su ispitivanja javnog mnijenja i pokazala. I nije nimalo iznenađujuće da se slažu i u širim politikama prema raspodjeli bogatstva, političkoj moći, politikama koje pomažu srednjoj klasi da živi bolje, da više ljudi postane dijelom srednje klase, one klase koja dokazano ima moć napretka. Jedino što jest doista iznenađujuće oko popularnosti Bernieja Sandersa jest što su ljudi iznenađeni koliko je popularan. Međutim, dokazi da je takva osoba potrebna već je dulje vrijeme prisutna u američkom društvu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
