Bitka za Ukrajinu dio je šire bitke za Crno more: Plan NATO-a za stvaranje utvrda na suprotnim obalama, čak i ako Rusi osvoje sve do Pridnjestrovlja

Crno more, iako danas predstavlja vruće dvorište rata, desetljećima nije bilo fokus geopolitičkih napetosti, a za vrijeme Hladnog rata zabilježen je tek poneki incident. Dakako, razlog tome bio je činjenica da je u to vrijeme Crno more uvelike bilo pod kontrolom Moskve, što kroz prostor SSSR-a, što kroz prostor zemalja članica Varšavskog pakta - Bugarsku i Rumunjsku (koje su danas dio NATO saveza). Zapravo u vrijeme Hladnog rata jedino je Turska, koja je i onda bila NATO članica, kao i danas, bila prostor preko kojeg su zapadne sile mogle projicirati kontrolu nad Crnim morem.

2014. Rusija je anektirala Krim da, između ostalog, spriječi potpunu degradaciju svog utjecaja nad Crnim morem. Podsjetimo, glavna ruska pomorska baza nalazi se u Sevastopolju na Krimu. U nekom alternativnom scenariju, da nije bilo aneksije i da je post-majdanska Ukrajina zadržala kontrolu nad cijelom zemljom, Rusija bi danas bila uvelike izbačena s prostora Crnog mora kontrolirajući samo istočni dio.

Danas je pak ovo more, koje na neki način razdvaja Europu i Aziju, u fokusu pozornosti, naročito nakon rušenja američkog Reaper drona u utorak. Informacije govore kako je do incidenta došlo na oko 120 kilometara zapadno od Krima. Sudeći prema tvrdnjama Pentagona, a i video snimci koju su objavili danas, dva ruska Su-27 spazila su američki špijunski dron te mu organizirali "pratnju". Čini se da ga nisu srušili, bar ne direktno, ali su očigledno pridonijeli njegovom padu.

Jasno, dron je dron, nije zrakoplov s pilotima, i zbog ovog incidenta neće doći do otvorenog sukoba između SAD-a i Rusije (podsjetimo, prije nekoliko godina je Iran također srušio jedan američki dron pa isto nije došlo do veće eskalacije), ali Crno more definitivno se svakako stavlja u još veći fokus.

Napetost se osjeća diljem cijele obale. Rumunjska, koja kontrolira oko 3000 kvadratnih kilometara Crnog mora, na visokom je stupnju pripravnosti već neko vrijeme. Vojni izvori iz Rumunjske tvrde kako se ruski ratni brodovi poprilično često pojavljuju unutar njihove ekskluzivne ekonomske zone.

Rusija ima jaku mornaricu, ali ni to joj nije pomoglo da zadrži kontrolu nad strateški vrlo važnim Zmijskim otokom, ukrajinskim otokom koji se nalazi nadomak Rumunjskoj (vidi: Zmijski otok: Priča, povijest i prokletstvo najvažnijeg otoka u Crnom moru - od Ahileja do starog svjetionika, od rumunjskog neprežaljenog gubitka do krvavog sukoba Ukrajinaca i Rusa).

Teritorij Rumunjske svakako je u dometu ruskih raketa, a nalazi se na svega oko 225 kilometara od Krima. Vlasti u Bukureštu najavile su povećanje godišnje vojne potrošnje na 2.5% BDP-a. To je popriličan teret za zemlju koja slovi za jednu od najsiromašnijih u Europskoj uniji. No, Bukurešt sada troši novac na vojsku iako im ga kronično nedostaje u nekim drugim domenama. Između ostalog planiraju kupnju dvije francuske podmornice te 32 komada F-16 vojnih zrakoplova zajedno s novim helikopterima.

Rumunjski premijer Nicolae Ciuca je bivši vojnik koji je služio u Iraku i Afganistanu, a u Rumunjskoj ga znaju kao "pustinjskog generala". Ne treba posebno ni napominjati - Nicolae Ciuca je čovjek koji ima povjerenje Amerikanaca. Povrh toga drag im je jer neumorno gura jačanje rumunjske obrane, a to uključuje i oko 4 milijarde eura za američke sustave zemlja-zrak Patriot.

Velika zračna baza 57 nalazi se u blizini lučkog grada Constanta. To je jedna od šest vojnih baza u Rumunjskoj kojoj NATO snage imaju pristup. Ovo je ujedno i prostor novog gomilanja snaga direktne američke moći - oko 10.000 američkih vojnika bit će stacionirano u ovim bazama narednih godina, a baza 57 mogla bi postati rumunjska verzija njemačkog Ramsteina, glavne američke zračne vojne baze u Europi.

Položaj rumunjske baze 57 na karti

Ali što ovo donosi Rumunjskoj u slučaju eskalacije? Obranu i sigurnost? Premijer "Pustinjski general" sigurno će na taj način predstaviti situaciju, ali postoji i druga interpretacija koja u ovakvim situacijama postaje gotovo pa medijski tabu - pojačana američka vojna prisutnost stavlja Rumunjsku u još goru sigurnosnu situaciju jer ako zaista dođe do velikog rata, potencijalno svjetskog rata, ona će biti prva na udaru.

No, ne čini se da će se išta promijeniti po tom pitanju. Nešto zapadnije, naročito u Češkoj, imamo velike demonstracije protiv ove nove militarizacije cijelog pojasa koji razdvaja Rusiju od zaštićenijih sila zapadne Europe, u Rumunjskoj baš i ne toliko iako ankete otkrivaju da rumunjski narod nije odveć voljan ulaziti dublje u ovu situaciju.

Za komparaciju najžešći pristaše Ukrajine su definitivno Poljaci - prema anketi koja je provedena prošle godine čak 78% Poljaka podržava slanje oružja u Ukrajinu dok ta brojka u Rumunjskoj iznosi 46%. Još i znatno veća je razlika kad se postavlja pitanje mogućeg slanja trupa u Ukrajinu - Poljska je jedna od rijetkih zemalja koja bi, sudeći prema anketama, bila voljna poslati vojsku u Ukrajinu - čak 46% Poljaka to podržava. Za usporedbu samo 26% Rumunja odobrava takvu ideju.

Zanimljiv je i podatak da 83% Poljaka smatra da je Rusija glavni krivac za izbijanje rata u Ukrajini dok u Rumunjskoj ta brojka iznosi samo 58%.

Iz ovih rezultata može se iščitati da mnogi Rumunji neće biti baš oduševljeni znatnim povećanjem NATO vojnika u njihovoj zemlji, ali malo ih se pita. Jer plan je da se Rumunjsku pretvori u ključnu NATO zračnu vojnu bazu pošto ima vrlo važan strateški položaj (naročito u slučaju da dođe do rata s Rusijom).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.