Kasnih 70-ih godina SAD se nalazio u poprilično nezgodnoj ekonomskoj situaciji - inflacija je bila tvrdoglavo visoka, ali i stope nezaposlenosti. Americi je očajno trebao novi recept za snažan rast i počela je potraga za njim.
U isto vrijeme Kina je upravo izlazila iz perioda Kulturalne revolucije - bio je to itekako turbulentan period za Kinu koji je trajao od 1966. do 1976. Naime, vođa kineske komunističke partije, Mao Ce-tung, pokrenuo je sredinom 60-ih veliki projekt koji je imao za cilj sačuvati "istinsku komunističku ideologiju" na način da je trebalo odstraniti sve ostatke kapitalizma i tradicionalnih elemenata iz kineskog društva.
Mnogi se slažu kako je to zapravo bio brutalan eksperiment u kojem je u konačnici živote izgubilo više stotina tisuća ljudi (neki smatraju da je riječ i o milijunima).
Mao je inzsitirao kako se "revizioniste" treba ukloniti kroz nasilnu klasnu borbu. Cijela nacija se angažirala u veliki lov na "ostatke kapitalističke buržoazije" koji su se mogli očito kriti bilo gdje. Krenula je velika čistka u vrhu Komunističke stranke te su uklonjeni umjereni kadrovi kao što su bili Liu Shaoqi i Deng Xiaoping. U isto vrijeme oko Maoa se počinje graditi pravi veliki kult ličnosti. Uhićenja, mučenja, zlostavljanja, oduzimanje imovine - progonjeni su bili milijuni diljem Kine.
Koliko je sam Mao Ce-tung bio odgovoran za kulturnu revoluciju i sve katastrofe koje su iz nje proizašle? Svakako da jest odgovoran, no, činjenica jest da su Kulturnu revoluciju više od njega vodile neke druge osobe, točnije četiri osobe koje će postati poznate kao "Banda četvorice" (naziv je dao sam Mao), a jedna od članica te "bande" bila je njegova zadnja, četvera po redu, supruga, Jiang Qing.
Maova Kulturna revolucija (1966-1976) imat će velikih posljedica po Kinu Druga trojica "Bande četvorice" bili su Zhang Chunqiao (istaknuti kineski politički teoretičar, pisac i političar), Yao Wenyuan (književni kritičar i političar), i Wang Hongwen (radnički aktivist i političar).
Banda četvoriceOni su uvelike vodili Kulturnu revoluciju dok je Mao, već u godinama, bio više manje polu-Bog oko kojeg se gradio strogi kult ličnosti.
Dominacija "Bande četvorice" Kinom i njenim institucijama - od obrazovanja, ekonomije do kulture - trajat će deset dugih, i za mnoge pogubnih, godina.
Što je moglo zaustaviti ovaj veliki eksperiment kojeg je provodila "Banda četvorice"? Realno gledajući, samo jedan čin - smrt vođe oko kojeg je izgrađen kult ličnosti. Upravo to se i dogodilo 1976. godine - Mao Ce-tung je umro. Bolovao je od parkinsonove bolesti, a imao je i problema s plućima zbog pušenja. Njegovim odlaskom došao je i kraj Kulturne revolucije te je počeo period žestoke borbe za vlast unutar partijske strukture, ali i period kineske ekonomske stagnacije - naime, Kina je u periodu Kulturne revolucije ipak relativno brzo napredovala. Svoju prvu hidrogensku bombu testirali su 1967., a već 1970. lansiraju satelit Dong Fang Hong.
Što se dogodilo s "Bandom četvorice"? Nedugo nakon Maove smrti uhićeno je svo četvero, zbog veleizdaje, a narod je izašao na ulice slaveći kraj jednog mračnog perioda. Danas službeni izvori Komunističke partije Kine ističu kako Mao zapravo dosta toga nije znao i da se protivio svojoj supruzi Jiang Qing i drugim predstavnicima "bande", ali nije imao više dovoljno snage. Je li uistinu bilo tako? Tko zna, ali moguće je. No, jedna stvar je sigurna - KPK se i dalje djelomično oslanja na Maoa kao na mudrog lidera i jasno je da neće dozvoliti da se njegov imidž prlja očitim pogreškama.
Nakon Maove smrti za mjesto na čelu KPK uspio se izboriti Deng Xiaoping, čovjek koji je već nekoliko puta bio uklanjan s funkcije jer ga se proglašavalo "umjerenim". Sada je došao trenutak za njegovo vodstvo.
Deng Xiaoping Što je Deng napravio s Kinom? Pretvorio ju je u zemlju koja je krenula ponovno prema kapitalizmu počevši sa svojom idejom uvođenja tzv. Specijalnih ekonomskih zona (prostora za eksploataciju jeftine kineske radne snage od strane stranih kompanija).
Tu su se, na kraju Kulturne revolucije i na početku Dengovih reformi, našle SAD i Kina te će stvoriti jedan moćan brak iz interesa koji će promijeniti svijet te učiniti da prva ostane, a druga postane, velika sila.
Kako smo i spomenuli, i Kini SAD-u trebao je recept za ekonomski rast te su shvatili da isti mogu pronaći u međusobnoj ovisnosti, simbiozi koja je bila vrlo prikladna.
Naime, zbog inflacije (o inflaciji: Što je to inflacija i kako sačuvati svoj novac od njenog stalnog proždiranja? Sve što morate znati o pojavi koja je stara koliko i tržišna ekonomija) i općenite ekonomske stagnacije u zemlji, američki potrošači više si nisu mogli priuštiti sve što su željeli - stvari su im jednostavno postale preskupe. No, tada stiže era jeftinih proizvoda iz Kine - i odjednom potrošnja je ponovno buknula. Sada američki potrošači ponovno mogu kupovati kao i ranije te sklapati kraj s krajem bez velikih poteškoća.
Američka inflacija tijekom 20. stoljeća - obratite na skok krajem 70-ih godina U isto vrijeme izvoz na američko tržište postao je lokomotiva velikog kineskog ekonomskog rasta te se zemlja posve fokusirala na proizvodnju i izvoz.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
