Britanija i Francuska razmatraju slanje vojske u Ukrajinu: Postoji zastrašujući razlog zašto financijska oligarhija, moćnija od Macrona i Starmera, sad to želi i ne mari koliko će Europljana izginuti na istočnom frontu

Velika Britanija i Francuska ponovno su pokrenule pregovore o slanju vojnika u Ukrajinu, izvještava francuski list Le Monde u ponedjeljak. Podsjetimo, riječ je o idejama o kojima se i ranije raspravljalo, iako više kao "ideja", ali izgleda sad lideri zapadne Europe vode razgovore o "praksi".

Naime, u veljači je francuski predsjednik Emmanuel Macron izazvao kontroverze izjavom o spremnosti da pošalje kopnene trupe u Ukrajinu "kako bi spriječio Rusiju da pobijedi u ovom ratu." Ta je izjava brzo odbačena od strane dužnosnika NATO-a, a njemački kancelar Olaf Scholz rekao je novinarima da su ukrajinski zapadni saveznici "jednoglasni" u svom protivljenju toj ideji.

Jesu li zaista? Većina bi se i dalje, vjerojatno, usprotivila slanju svojih ljudi na "istočni front", ali u praksi dovoljan element za ogromnu eskalaciju rata bio bi da takvo što odluče samo Francuska i Britanija. U takvom slučaju moglo bi se očekivati da bi više manjih zemalja slijedilo njihov primjer, između ostalog kako bi, kao i uvijek, "dokazali svoju lojalnost" i važnost.

Njemačka se protivi, odnosno Scholz se ranije protivio, no poznavajući njegove odluke ništa se ne može isključiti. Scholz se doslovno protivio svemu na što je kasnije i pristao, sve do slanja njemačkih tenkova. Trenutačno se još uvijek protivi slanju dalekometnih raketa - iako su na to pristali SAD, Francuska i Britanija - no čim mediji pišu o tome da se "vrši pritisak na Berlin" to između redova znači da se određene odluke ipak (s dovoljno pritiska) mogu promijeniti.

Ali vratimo se na na London i Pariz? Zar ove dvije zemlje, jedine nuklearne sile u Europi, zaista žele do te mjere eskalirati rat manje od dva mjeseca prije no što nova Trumpova administracija preuzme vlast u Americi i potencijalno znatno promijeni američki stav prema Ukrajini, a možda i vanjskopolitički pristup uopće? Ne shvaćaju li da bi u takvom scenariju Europa potencijalno postala direktno (i direktnije nego sad!) uključena u rat protiv najveće nuklearne sile svijeta bez američke vojne podrške?

Pogledajmo o čemu točno piše Le Monde pa ćemo dati određene argumente zašto Pariz i London možda zaista ovog puta ozbiljno razmatraju takvu opciju.

Plan je, kako izvještava Le Monde, bio na čekanju, sve do nedavne posjete britanskog premijera Keira Starmera Parizu. Pozivajući se na anonimne izvore, francuski list tvrdi da su pregovori o mogućem francusko-britanskom razmještaju trupa u Ukrajinu "ponovno pokrenuti" od strane i Starmera i Macrona (što sugerira da su jednoglasni?).

Nema konkretnih novih informacija, a Le Monde nagađa da bi se raspored mogao kretati od slanja privatnih tehničara iz obje zemlje za popravak vojne opreme (kao što to već radi Britanija), do slanja privatnih vojnih izvođača (Rusija pak tvrdi da Francuska već radi i to!), ili čak slanja vojnog osoblja u ukrajinskim uniformama na terenu, bilo na prvoj crti bojišta ili za provedbu eventualnog prekida vatre i mirovnog sporazuma.

Britanski i francuski dužnosnici sugerirali su da bi neki oblik rasporeda mogao biti u planu. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot izjavio je britanskoj javnoj televiziji BBC ovog vikenda da Pariz "ne isključuje nijednu opciju" kada su ga izravno upitali o mogućnosti slanja francuskih trupa u Ukrajinu. Drugim riječima, raspravljalo o cijelom nizu opciju, od blažih do najradikalnijih.

Britanski vojni izvor rekao je za Le Monde da su "u tijeku pregovori između Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske o vojnoj suradnji, osobito s ciljem stvaranja jezgre saveznika u Europi, fokusirane na Ukrajinu i širu europsku sigurnost". U prijevodu to bi značilo da London i Pariz žele nastaviti s postojećim vojno-političkim projektima čak i ako se SAD isključi iz te priče.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.