Broken Sword: Nezaboravno iskustvo pariške jesenske melankolije, unatoč okultnom podzemlju i drevnim misterijima - budite George Stobbart, još jednom ili po prvi put

"Pariz u jesen. Zadnji su mjeseci godine i kraj je milenija.
Ovaj grad za mene predstavlja brojne uspomene, na kafiće, glazbu, ljubav i smrt..."

Ovim riječima počinje jedno od najboljih, ako ne i najbolje interaktivno iskustvo koje možete doživjeti pred ekranom vašeg računala u potrazi za pustolovinom koja bi spojila najbolju atmosferu jednog Indiana Jonesa s kriminalističkim romanima Agathe Christie. Riječ je o klasičnoj "point n click" avanturi po imenu "Broken Sword: The Shadow of the Templars" iz sada već poprilično daleke 1996. godine.

O klasičnim grafičkim avanturama pisali smo već ranije na temu iščekivanja novog nastavka kultnog serijala Monkey Island (vidi: Pixel art nostalgija: 30 godina čekanja na novi "Monkey Island" - može li Ron Gilbert vratiti čaroliju? O umjetnosti, limitaciji i minulim vremenima kreativnosti na Lucasovom ranču). Inače "Return to Monkey Island" - koji uključuje i povratak legendardnog tvorca prva dva nastavka, Rona Gilberta - izašao je službeno danas (!) što znači da ga već imam instaliranog i razmišljam da se u jednom od narednih dana potpuno isključim iz vanjskog svijeta. Nakon 30 godina čekanja... bio bi red. Svakako imam namjeru pisati o tome je li tranzicija iz pixel art grafike prema nečem novijem, što bi se moglo opisati kao spoj "flash animacije" i Picassovog kubizma, pogodak ili promašaj, no nipošto mi nije cilj izbaciti ekspresnu recenziju kao što, kako vidim, neki to već čine još od sinoć. Ovo je iskustvo, pretpostavljam, u kojem će trebati malo uživati da bi se posložili svi dojmovi.

Ali dok se vršila instalacija novog Monkey Islanda na prenatrpan hard disk, malo sam se ponovno prisjetio cijelog žanra - je li ikad uzbuđenje bilo ekvivalentno povratku ovog serijala? Je li ijedna druga pustolovina uopće došla blizu legendarnog Monkey Islanda? Bilo je kandidata, svakako.

Rasprava ide u još veću dubinu ako bismo se podijelili na frakcije obožavatelja Lucas Artsa i Sierre. Jasno, Sierra je bila prva. Kompaniju su osnovali bračni par Roberta i Ken Williams. Fascinantna je to priča iz vremena kada žanrovi poput "point n click" još nisu ni postojali, kamoli "grafička avantura". Kakva grafika? Računalo je znalo samo za tekst, a i "igre" su bile takve - tekstualne. Mada i to je imalo svoj šarm. Dugački tekstualni opisi, a na vama je da zatim upišete komandu poput "go west" ili "look down". Jasno, pomoglo je ako ste bili dovoljno mladi i naivni da ne shvaćate ograničenja računalnog algoritma pa ste mislili da "pričate" skoro pa sa stvarnom osobom, ali i to je bez sumnje pridonijelo atmosferi.

Ken i Roberta pak, koji su se upoznali na fakultetu, razvili su negdje 1979. prvu pravu grafičku avanturu za računalo. Zvala se "Mystery House" (izašla je 1980.) i bila je zaista rudimentarna, ali opet i toliko revolucionarna!

"Mystery House" (1980.)

Po prvi put imali smo "sliku" pred sobom. Dobro, bilo je to svega nekoliko linija, ali slika svejedno. Stvorena je ideja da ćemo jednom, zapravo vrlo brzo, imati grafički prikaz pustolovina koje smo do sad samo zamišljali. Ken i Roberta - on kao programer, a ona kao autorica - stvorili su, može se slobodno reći, jedan zaista novi umjetnički žanr.

Roberta i Ken Williams

Njihova kompanija Sierra zatim je 80-ih i 90-ih stvorila brojne klasike ovog novog žanra kao što su King's Quest, Space Quest, Police Quest, Gabriel Knight, Leisure Suit Larry, Quest for Glory, ili pak krajnje ambiciozna Phantasmagoria. Priči o Sierri i kako se kasnije urušila mogli bismo posvetiti cijeli tekst.

Phantasmagoria (1995.)

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.