Odluka Saudijske Arabije, Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta kao i nekoliko drugih država da prekinu ovoga ljeta diplomatske veze s Katarom je za mnoge bila iznenađenje i sok. No kada se malo zagrebe ispod kompleksnih dinamika i odnosa Bliskog istoka, situacija postaje puno jasnija i może se razumjeti zašto je spor nastao te što se może očekivati u budućnosti.
Katar se našao pod blokadom između ostalog i zbog poboljšanog odnosa s Iranom te zbog činjenice da podupire Muslimansko Bratstvo i Houthi pobunjenike u Jemenu, protiv kojih se Saudijska Arabija bori. Jedan od zahtjeva Saudijske Arabije i drugih zemalja je bilo "zaustavljanje financiranja terorista" te gašenje Al-Jazeere, koja ima sjedište u glavnom gradu Katara, Dohi, i koja je djelomično financirana od strane katarske vladajuće Al-Thani obitelji.
Do sada je diplomatska kriza u Zaljevu privukla dosta pozornosti, većinom zapadnih zemalja, uključujući i SAD koje su pozvale na mirno rješavanje situacije kako bi se izbjegle daljnje napetosti. Ipak, spor koji je doveo do ovoljetne eskalacije već dugo vremena kipti ispod površine - i izbio je u sličnom, ali manjem opsegu 2014. godine, što ostavlja otvorena dva pitanja:
Što je točno dopustilo Kataru da se toliko dugo protivi svojim moćnim susjedima u GCC-u i što ili tko bi to mogao promijeniti?
Katar je druga najmanja zemlja u GCC-u s nacionalnom populacijom od 2,5 milijuna ljudi, dok primjerice njegovi susjedi Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju 32, odnosno 8 milijuna stanovnika.
Također, Katar ima najmanju vojsku u Zaljevu koja broji 12.000 vojnika, u usporedbi s 300.000 vojnika s kojima raspolaže Rijad.
No unatoč velikoj inferiornosti u stanovništvu i vojnoj moći, Katar je dugo ignorirao kritike, od strane pojedinih zemalja GCC-a, na račun svojih vanjskopolitičkih pozicija koje se u nekim pitanjima dijametralno kose s drugim zemljama Zaljeva, u prvoj liniji sa Saudijskom Arabijom.
Jedan od razloga je taj što si Katar to može priuštiti. Naime, u zemlji se nalazi 11.000 američkih vojnika, a Doha je također i sjedište američkog Združenog Zračnog Centra za Operacije koji SAD-u omogućuje da vrši zračne operacije na cijelom Bliskom Istoku i u Afganistanu.
Kao i ostale zemlje GCC-a, Katar ima bilateralni sigurnosni sporazum sa SAD-om i domaćin je najveće vojne baze Sjedinjenih Država u regiji. Američka vojna prisutnost ne samo da štiti Katar od vojnih prijetnji izvan regije, već ga također ohrabruje da se suprotstavi svojim moćnijim saveznicima GCC-a kada to odluči.
No Katar nije jedini član GCC-a koji iskorištava američku vojnu zaštitu na takav način. Bahrein je također u prošlosti prkosio drugim članovima GCC-a. Niame, 2005. godine, ovaj mali otok od milijun i pol stanovnika, koji je ujedno i domaćin američke Pete Flote, se zamjerio Saudijskoj Arabiji kada je potpisao bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini s SAD-om, i tim prekršio zajedničke tarifne propise GCC-a. No zbog pritisaka iz Washingtona, na kraju je Rijad bio primoran povući se.
U skladu s time sve dok Katar ostaje pod američkom vojnom zaštitom, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati ne mogu vojno intervenirati te su primorani ograničiti svoju kampanju na diplomatski i gospodarski pritisak. Drugim riječima, bilateralni sigurnosni odnosi s SAD-om služe kao tampon područje u interakcijama među zemljama GCC-a bez obzira na njihovu veličinu.
Postavlja se pitanje koliko dugo Qatar može izdržati ekonomsku i diplomatsku blokadu?
Vojno zastićen od strane SAD-a, Katar si može priuštiti da nastavi sa svojom vanjskom i unutarnjom politikom sve dok je u stanju podnositi financijske troškove vezane za blokadu. Iako ti troškovi nisu toliko trivijalni, naime već su se u rujnu 2017. popeli na 38 milijardi dolara s bankarskim, trgovačkim i turističkim sektorom koji su bili najviše pogođeni. Katar, kao jedna od najbogatijih zemalja svijeta, vjerojatno si može priuštiti da još neko vrijeme prkosi zemljama GCC-a.
Što se tiče uvoza, vlasti u Dohi se samo u manjoj mjeri oslanjaju na druge zemlje GCC-a. Jedini veći šok je bio poremećaj uvoza hrane iz Saudijske Arabije, ali Katar se brzo prebacio na zračne pošiljke iz Irana i Turske - iako doduše skuplje od terenskih pošiljaka preko saudijske granice.
Ovisnost Katara o svojim susjedima u području izvoza još je manja. 2015. godine samo je 4,6% od 80 milijardi dolara vrijednog katarskog izvoza bilo namijenjeno Ujedinjenim Arapskim Emiratima dok je samo 1% otpalo na Saudijsku Arabiju. Ključni razlog tako malog raspona trgovine između zemalja u GCC-u je da su njihov primarni izvoz (naftni i plinski proizvodi) te uvoz (hrana i industrijski proizvodi) vrlo slični.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
