Odluka Saudijske Arabije, Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta kao i nekoliko drugih država da prekinu ovoga ljeta diplomatske veze s Katarom je za mnoge bila iznenađenje i sok. No kada se malo zagrebe ispod kompleksnih dinamika i odnosa Bliskog istoka, situacija postaje puno jasnija i może se razumjeti zašto je spor nastao te što se może očekivati u budućnosti.
Katar se našao pod blokadom između ostalog i zbog poboljšanog odnosa s Iranom te zbog činjenice da podupire Muslimansko Bratstvo i Houthi pobunjenike u Jemenu, protiv kojih se Saudijska Arabija bori. Jedan od zahtjeva Saudijske Arabije i drugih zemalja je bilo "zaustavljanje financiranja terorista" te gašenje Al-Jazeere, koja ima sjedište u glavnom gradu Katara, Dohi, i koja je djelomično financirana od strane katarske vladajuće Al-Thani obitelji.
Do sada je diplomatska kriza u Zaljevu privukla dosta pozornosti, većinom zapadnih zemalja, uključujući i SAD koje su pozvale na mirno rješavanje situacije kako bi se izbjegle daljnje napetosti. Ipak, spor koji je doveo do ovoljetne eskalacije već dugo vremena kipti ispod površine - i izbio je u sličnom, ali manjem opsegu 2014. godine, što ostavlja otvorena dva pitanja:
Što je točno dopustilo Kataru da se toliko dugo protivi svojim moćnim susjedima u GCC-u i što ili tko bi to mogao promijeniti?
Katar je druga najmanja zemlja u GCC-u s nacionalnom populacijom od 2,5 milijuna ljudi, dok primjerice njegovi susjedi Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju 32, odnosno 8 milijuna stanovnika.
Također, Katar ima najmanju vojsku u Zaljevu koja broji 12.000 vojnika, u usporedbi s 300.000 vojnika s kojima raspolaže Rijad.
No unatoč velikoj inferiornosti u stanovništvu i vojnoj moći, Katar je dugo ignorirao kritike, od strane pojedinih zemalja GCC-a, na račun svojih vanjskopolitičkih pozicija koje se u nekim pitanjima dijametralno kose s drugim zemljama Zaljeva, u prvoj liniji sa Saudijskom Arabijom.
Jedan od razloga je taj što si Katar to može priuštiti. Naime, u zemlji se nalazi 11.000 američkih vojnika, a Doha je također i sjedište američkog Združenog Zračnog Centra za Operacije koji SAD-u omogućuje da vrši zračne operacije na cijelom Bliskom Istoku i u Afganistanu.
Kao i ostale zemlje GCC-a, Katar ima bilateralni sigurnosni sporazum sa SAD-om i domaćin je najveće vojne baze Sjedinjenih Država u regiji. Američka vojna prisutnost ne samo da štiti Katar od vojnih prijetnji izvan regije, već ga također ohrabruje da se suprotstavi svojim moćnijim saveznicima GCC-a kada to odluči.
No Katar nije jedini član GCC-a koji iskorištava američku vojnu zaštitu na takav način. Bahrein je također u prošlosti prkosio drugim članovima GCC-a. Niame, 2005. godine, ovaj mali otok od milijun i pol stanovnika, koji je ujedno i domaćin američke Pete Flote, se zamjerio Saudijskoj Arabiji kada je potpisao bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini s SAD-om, i tim prekršio zajedničke tarifne propise GCC-a. No zbog pritisaka iz Washingtona, na kraju je Rijad bio primoran povući se.
U skladu s time sve dok Katar ostaje pod američkom vojnom zaštitom, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati ne mogu vojno intervenirati te su primorani ograničiti svoju kampanju na diplomatski i gospodarski pritisak. Drugim riječima, bilateralni sigurnosni odnosi s SAD-om služe kao tampon područje u interakcijama među zemljama GCC-a bez obzira na njihovu veličinu.
Postavlja se pitanje koliko dugo Qatar može izdržati ekonomsku i diplomatsku blokadu?
Vojno zastićen od strane SAD-a, Katar si može priuštiti da nastavi sa svojom vanjskom i unutarnjom politikom sve dok je u stanju podnositi financijske troškove vezane za blokadu. Iako ti troškovi nisu toliko trivijalni, naime već su se u rujnu 2017. popeli na 38 milijardi dolara s bankarskim, trgovačkim i turističkim sektorom koji su bili najviše pogođeni. Katar, kao jedna od najbogatijih zemalja svijeta, vjerojatno si može priuštiti da još neko vrijeme prkosi zemljama GCC-a.
Što se tiče uvoza, vlasti u Dohi se samo u manjoj mjeri oslanjaju na druge zemlje GCC-a. Jedini veći šok je bio poremećaj uvoza hrane iz Saudijske Arabije, ali Katar se brzo prebacio na zračne pošiljke iz Irana i Turske - iako doduše skuplje od terenskih pošiljaka preko saudijske granice.
Ovisnost Katara o svojim susjedima u području izvoza još je manja. 2015. godine samo je 4,6% od 80 milijardi dolara vrijednog katarskog izvoza bilo namijenjeno Ujedinjenim Arapskim Emiratima dok je samo 1% otpalo na Saudijsku Arabiju. Ključni razlog tako malog raspona trgovine između zemalja u GCC-u je da su njihov primarni izvoz (naftni i plinski proizvodi) te uvoz (hrana i industrijski proizvodi) vrlo slični.
Sve u svemu, ekonomsko odvajanje od UAE-a i Saudijske Arabije poremetit će oko 13% katarskog uvoza roba kao i 5,6% njegovog izvoza.
Katar također ima financijske i komercijalne investicijske veze s Rijadom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom. Prema nekim procjenama, 300 saudijskih tvrtki je do krize bilo aktivno u Kataru s investicijama vrijednim 13,3 milijarde dolara, kao i 1,075 tvrtki iz UAE-a. Isto izvješće procjenjuje da su 2016. godine angažirane 4.200 tvrtki iz Katara.
Iako će poremećaj spomenutih poslovnih aktivnosti također biti skup za Dohu, vrijednost tih investicija je samo mali dio njegovog financijskog i komercijalnog kapitala. Naime, katarski fond za suverenu imovinu, na primjer, procjenjuje se na 335 milijardi dolara.
Osim zaštite SAD-a, relativno mali raspon trgovinskih i investicijskih veza sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima daje Kataru mali poticaj da poklekne pred pritiscima, čak i ako se nada izbjegavanju eskalacije.
Dakle, iako je gospodarstvo Katara pod pritiskom, njezini značajni financijski resursi, kao i diplomatska i ekonomska podrška iz nekoliko zemalja, uključujući Tursku, Iran, Kuvajt i Oman, mu daju dosta prostora za manevriranje. Ali, na kraju, sve se svodi na ulogu njegovog najvećeg vojnog zaštitnika, SAD-a, i predsjednika Donalda Trumpa, koji je u tweetu, vrlo nesmotreno, pohvalio poteze Saudijske Arabije i optužio Katar za podržavanje terorizma. Iako je istina da Doha podržava, između ostalog terorističke i salafističke skupine, istina je da također u ništa manjoj mjeri isto čini i Saudijska Arabija.
Uslijed Trumpove izjave, dužnosnici američkog ministarstva obrane i vanjskih poslova su izrazili neutralniju poziciju i pozvali na mirno rješavanje spora. Dakle, ako Katar ikada pristane na veće ustupke, to će najvjerojatnije biti na zahtjev Washingtona koji je u i prošlosti intervenirao u rješavanju sporova prije negoli bi isti izmakli kontroli. Prije nekoliko godina Katarov šeik Hamad bin Khalifa Al Thani je na sljedeći način opisao odnos dvaju zemalja: "Bez Amerikanaca, moja arapska braća bi me napala."
I kao znak da je američka podrška Kataru i dalje solidna, Pentagon je netom nakon Trumpove optužbe u lipnju 2017. potpisao 12 milijardi dolara vrijedan ugovor za prodaju 36 F-15 zrakoplova svome savezniku. Istovremeno Washington ostvaruje milijarde dolara vrijedne ugovore s kojima prodaje oružje Saudijskoj Arabiji koje se potom koristi u ratu u Jemenu. Sve u svemu, dok zemlje Arapskog poluotoka ulaze u sukobe, SAD zarađuje milijarde dolara, i na neprijateljima i na saveznicima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
