Burza je institucija, organizacija ili asocijacija koja je domaćin tržištu gdje se trguje s dionicama, obveznicama, opcijama, (budućim) terminima (futures) i robama (commodities) - (svaki termin će biti pojedinačno objašnjen dalje u tekstu). Kupci i prodavači trguju tijekom radnog vremena radnim danima.
Burza nameće pravila i odredbe kompanijama i brokerima (posrednicima) koji sudjeluju na burzi. Ako određena kompanija trguje na burzi, smatra se da je 'na listi'.
Kompanije koje nisu na listi prodaju metodom OTC (Over-the-Counter - preko pulta). Takve kompanije su obično manje i rizičnije jer ne ispunjavaju uvjete da budu na listi burze.
Dionica je udjel u vlasništvu u korporaciji/kompaniji. Vlasnik dionice ima pravo na dio zarade kompanije i odgovoran je za gubitak dijela kompanije koji svaka dionica predstavlja.
Postoje dvije glavne vrste dionica:
obične dionice i takozvane preferirane dionice.
Vlasnici običnih dionica imaju pravo glasa kada su u pitanju velike odluke u kompaniji poput da li da se spoje s drugom kompanijom i dobiju dividende (dobit) koje odredi uprava.
Vlasnici preferiranih dionica obično nemaju pravo glasa ali dobivaju minimalnu dividendu.Dionice se mogu kupiti ili prodati, obično, ali ne uvijek, u kontekstu razmjene vrijednosnih papira.Važno je napomenuti da jedna dionica predstavlja izuzetno mali dio vlasništva i stoga se s većinom dionicama trguje u grupama od 100.
Obveznice su dug i izdaju se na period veći od godinu dana. Državne vlade, lokalne vlade, kompanije i mnoge druge vrste institucija prodaju obveznice. Kada investitor kupuje obveznice, on ili ona posuđuje novac. Prodavač obveznica se obavezuje da će vratiti novac u određeno vrijeme. Na obveznice s kamatom se kamata plaća periodično.
Opcija daje kupcu pravo, ali ne i obvezu da prodaje ili kupuje imovinu po određenoj cijeni na određeni dan ili prije njega. Investitori, a ne kompanije izdaju opcije. Kupci takozvanih kupovnih opcija (call options) se klade da će cijena dionice biti veća nego cijena koju je odredila opcija plus cijena koju plaćaju za opciju. Kupci prodajnih opcija (put options) se klade da će cijena dionice biti niža od cijene koju odredi opcija.
Opcija je dio klase vrijednosnih papira koji se zovu derivati. To znači da vrijednosni papiri dobijaju vrijednost koja proističe (na engleskom derive – proisticati, stoga derivati) od vrijednosti temeljne/osnovne investicije. Definicija derivata je da je to financijski ugovor čija se vrijednost zasniva ili proističe od tradicionalnog vrijednosnog papira (dionica ili obveznica), imovine (roba) ili tržišnog indeksa.
Treba dobro obratiti pažnju na derivate jer su oni ključni problem današnje ekonomije pored duga. Derivat je, u stvari, čisto kockanje, kao prodajne i kupovne opcije. Pretpostavlja se da je tržište derivata 'vrijedno' (gdje je pokriće?) čak i više od kvadrilijuna dolara. Ta brojka sama za sebe govori kakvo je stanje na svjetskom tržištu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
