Camp kultura, II. dio: Senzibilitet u kojem su stvarali Oscar Wilde, Bowie, Mercury, Warhol, Gucci, Balenciaga...

U prvom dijelu priče o camp kulturi, ovaj je pojam predstavljen kao senzibilitet ili estetika koja se može naći u raznim oblicima umjetnosti i kulture. Manifestira se kao svjesno pretjeran, teatralan, vrlo zaigran stil koji voli propitkivati sve zadane norme, i ispod površine često krije inteligentne ideje.

Susan Sontag u svojem je eseju raščlanila camp na visoki i niski (high & camp; low camp). U svijetu filma, i televizije, u prvu skupinu spadaju sadržaji koji su svjesno izabrali taj pretjerano teatralan, kićeni stil pun fantastičnog pretjerivanja po svim stavkama. U drugu skupinu spadaju filmovi koje su fanovi campa prigrlili jer su nenamjerno ispali toliko loši da su urnebesno zabavni! O svemu tome, skupa s preporukama iz svijeta kinematografije i televizije, bilo je riječi u prvom dijelu članka.

U drugom dijelu našeg putovanja kroz camp kulturu, promotrit ćemo kako se ova pojava odrazila na književnost, modu, glazbenu scenu i na likovnu umjetnost!

Književnost: Ekstravagantne metafore i igre s klišejima

Camp se može pojaviti u književnosti kroz pisanje koje namjerno koristi pretjeran jezik, ekstravagantne metafore i razigrano prihvaćanje klišeja.

Oscar Wilde jedna je od ikona campa i sigurno najpoznatiji primjer u književnosti. Njemu je Susan Sontag posvetila svoj esej. Također, neka djela queer književnosti prepoznatljiva su po camp načinu izražavanja.

Oscar Wilde Irskog pisca Oscara Wildea (1854.-1900.) često se povezuje s konceptom campa zbog njegove domišljate duhovitosti, ironije, sjajne osobnosti i sklonosti prema umjetnosti i esteticizmu.

On koristi jezik na razigran i campovski pretjeran način. Također, tu su nezaboravni, duhoviti i životno mudri citati! Camp se obožava prenemagati citiranjem...

Mnoge Wildeove drame i spisi uključuju oblik razigrane parodije. Njegova djela, poput "The Importance of Being Earnest", često satiriziraju društvene norme, konvencije i višu klasu, koristeći pretjerane likove i situacije za stvaranje humora. Wildeovo istraživanje tema roda i identiteta može se smatrati pretečom rasprava o rodnoj fluidnosti i camp subverziji konvencionalne norme.

Wilde je bio istaknuti zagovornik esteticizma, umjetničkog pokreta koji je slavio ljepotu, stil i potragu za senzualnim užicima, što odražava campovski fokus na vizualne i osjetilne aspekte umjetnosti.

Njegova javna ličnost često je bila kičasta i teatralna, naglašavajući ljubav prema luksuzu, finoj odjeći i raskošnom životu. To je u skladu sa prihvaćanjem ekstravagantne i pretjerane estetike campa.

Wildeova vlastita životna priča sadrži elemente tragičnog i komičnog, kombinaciju koja je često prisutna u campu.

Uspješan pisac tužio je oca svog ljubavnika za klevetu, da bi mu se na kraju sudilo pod povećalom javnosti za homoseksualnost, koja je tada u Engleskoj bila zabranjena. Svjedočili su njegovi bivši ljubavnici i njegovi vlastiti spisi. Osuđen je na 2 godine teškog rada, bankrotirao, djela su mu povučena i umro je sa 46 godina, u Parizu, gdje je pokopan. Godine 2017., Wildeu je posthumno oprošteno u Ujedinjenom Kraljevstvu za njegove kaznene osude vezane za homoseksualnost.

Moda: Met Gala večer na temu campa – magnet za slavne

Za camp je značajna bila izložba "Camp: Notes on Fashion“, održana u Metropolitan Museum of Art u New Yorku 2019. godine. Ova je izložba inspirirana esejem Susan Sontag i istraživala je temu campa u modi kroz povijest. Na katalogu izložbe zlatim je slovima bio ugraviran citat:

"One should either be a work of art or wear a work of art."
Oscar Wilde

U slobodnom prijevodu: "Budi umjetničko djelo ili odjeni umjetničko djelo."

Izloženi povijesni i suvremeni kostimi, od 1960-ih nadalje, pokazali su kako dizajneri koriste načela campa za stvaranje odjeće koja izaziva norme, prihvaća teatralnost i slavi eksces. Na primjerima kolekcija Balenciage, Prade, Vetementsa, Guccija, Vivienne Westwood, Moschina i mnogih drugih kreatora, moglo se vidjeti kako camp sve više ulazi u modni mainstream.

Bilo je također i izloženih haljina koje predstavljaju low camp – bizarne večernje haljine koje same sebe shvaćaju preozbiljno.

Ravnatelj muzeja Metropolitan, Max Hollein izjavio je: "U campu, remetilačka priroda i subverzija modernih estetskih vrijednosti često su trivijalizirani, ali ova će izložba otkriti njegov duboki utjecaj i na visoku umjetnost i na popularnu kulturu.

Izložba je bila dio godišnje Met Gale, događaja visokog profila za prikupljanje sredstava za slavnu kolekciju Costume Instituta Metropolitan muzeja. Met Gala večer privukla je mnoge mainstream slavne osobe poput Harryja Stylesa i Kim Kardashian, koji su interpretirali zadanu temu campa u svojim odjevnim kombinacijama. To je, dakako, rezultiralo nizom fantastičnih, "over the top" modnih izričaja na crvenom tepihu i na i after partyjima!

Camp obožava artificijelno i sve vidi pod navodnicima. Nije žena, nego "žena", nije haljina, nego "haljina". Opažati camp u objektima i osobama znači poznavati pravila zabavne igre. To je metafora života kao kazališta, to je nešto što je dobro jer je grozno!

Ovaj kreativni stil koristili su ljudi poput Cher i Donatelle Versace. Lady Gaga je dobro poznata po utjelovljenju camp stila, uključujući primjerice i njezino nošenje one užasne haljine od sirovog mesa na dodjeli MTV Video Music Awards 2010. godine.

Na izložbi se mogla pogledati i slavna labud-haljina koju je 2001. na dodjeli Oscara nosila Björk, inače opsjednuta labudovima. Haljina je ostala zamijećena i zbog činjenice da ju je pjevačica tako zanosno campy iznijela, te iz nje „snijela jaje“. Kreator je Marjan Pejoski, Britanac makedonskog porijekla.

Izvor: commons.wikimedia.org Predstavljene su i neke od najteatralnijih kreacija Thierry Muglera. Jedna od njih je haljina iz 1995., „Rođenje Venere“, kreirana u počast počast istoimenoj Botticellijevoj slici iz 15. stoljeća, te povodom proslave 20. godišnjice brenda. Ona stvara iluziju da njezina nositeljica, prekrivena sedefastim perlicama, izlazi iz školjke od ružičastog satena.

Haljinu je izvorno na glamuroznoj campy proslavi branda nosila talijanska manekenka, a nedavno na dodjeli Grammyja ponovno ju je odjenula američka rapp zvijezda Cardi B. Ovakve modne geste sve su popularnije među slavnima.

Glazba: Od Ziggy Stardusta do Eurosonga

Campy modna scena savršeno se stapa sa glazbenom scenom, odnosno karizmatičnim zvijezdama koje će savršeno iznijeti taj stil. Glam rock stil Davida Bowieja i Princea, teatralna dramatičnost Freddy Mercurya, iskričavost Eltona Johna, ekstravaganca Grace Jones, totalno ludilo David Lee Rotha – to je domena legendarnih glazbenika koji hrabro brišu granice i uživaju u fantastičnom i čudnom, pozivajući publiku da se pridruži paradi kreativnosti.

Njihovi kostimi i koreografije izgledaju kao da prkose zakonima fizike. Impresivni vokali i stihovi donose silnu dramu i pričaju neobične priče. Fuzije žanrova, moda koja mijenja spolove, čudesna osobnost, teatralnost i vječita inovativnost – sve to odgovara uključivanju elemenata campa u njihovu umjetnost.

Tektovi su često pametni, duhoviti i razigrani, koriste igru riječi, dosjetke i pretjerane metafore, te mogu uključivati melodramu i osjećaj ironije. Mogu biti samosvjesni, ismijavati se konvencijama ili zauzeti neočekivane perspektive.

Melodija i aranžman mogu koristiti pretjerane emocije, neočekivane promjene tonaliteta i ekstravagancu. Moguće je eksperimentiranje sa kičastim elementima iz različitih žanrova, stvarajući jedinstvenu i ponekad komičnu fuziju. Mogu se dodati i nostalgične reference na ranija glazbena razdoblja, bilo kao hommage ili s osjećajem ironije.

Pjevači u svojoj izvedbi mogu koristiti dramatične glasovne infleksije, uzdahe i ekspresivno fraziranje kako bi stvorili osjećaj teatralnog.

Kao i u drugim oblicima umjetnosti, umjetnici u glazbenoj industriji mogu usvojiti campy ličnosti koje uključuju pretjeranu osobnost, kostime i vizualnu estetiku.

Sve to se može proširiti na videospotove, originalne nastupe uživo i promotivne materijale. Pretjerana priroda idealna je za komentiranje kulturnih i društvenih pitanja na satiričan ili podrugljiv način. To omogućuje spoj zabave i kritike.

Na kraju, cilj je stvoriti ugodno iskustvo koje ponekad potiče na razmišljanje prihvaćanjem i preuveličavanjem različitih glazbenih elemenata. Kao i u drugim oblicima campy umjetnosti, publika je pozvana da cijeni umjetnost i svoju razigranu prirodu.

Primjeri campa na glazbenoj sceni:

Ziggy Stardust i Thin White Duke, 2 alter ega Davida Bowieja.
Ziggy Stardust bio je izmišljena androgina rock zvijezda iz svemira, lik koji je 1970-ih proslavio jedinstveni spoj rocka i estetike znanstvene fantastike. Ličnost Thin White Dukea, iako je prigušenija, ledenog držanja i pažljivo odabranog stila, također nosi campy prizvuke.
Kontrast između Thin White Dukea i Bowiejevih prijašnjih likova dodaje ironijski sloj, kao da Bowie samosvjesno eksperimentira s različitim aspektima kamp kulture, od blistave pretjeranosti do suzdržane elegancije.

Bogati kostimi, pogotovo iz rane faze, i glazbeni spotovi Lady Gage, koji su često uključivali avangardnu modu i nadrealne slike.

Pjesma "I Will Survive" Glorije Gaynor, koja kombinira osnažujuće stihove s dramatičnom vokalnom izvedbom.

"Super Trouper", pjesma grupe ABBA, sa svojim melodramatičnim zvukom i nostalgičnom čežnjom.

Video spotovi grupe Queen, kao što su "Bohemian Rhapsody" i "I Want to Break Free" - vizualno upečatljive slike, kostimi i campy pripovijedanje. Utjecaj Freddy Mercurya na pop kulturu i glazbu doveo je do stalne povezanosti s campom, no to je samo jedan dio njegove raznolikog umjetniičkog identiteta.

Eurosong - od nekadašnjeg uglađenog glazbenog festivala, transformirao se u međunarodno slavlje pop glazbe i veselog campa (za one koji su tako shvatili ovu priredbu). Ima mladu bazu obožavatelja i čini se da ponovno doživljava svoj procvat.
Nije li zabavnije gledati taj mega-tv-show u dobrom društvu, uz smijeh i igru pronalaženja high i low camp elemenata, nego okretati očima i ponavljati kako sve to nema veze s glazbom i da Australija nije u Europi?

Vizualne umjetnosti - umjetnici koji su prigrlili camp elemente

Camp se može manifestirati u vizualnim umjetnostima kroz instalacije, slike i skulpture koje koriste pretjerane oblike, hrabre boje, teatralne prizore i nekonvencionalne materijale kako bi stvorili osjećaj ironije i razigranosti. Djela su to koja provociraju razmišljanje i slave hirovite, pretjerane aspekte života.

Neki od poznatih likovnih umjetnika, slikara i stvaratelja u svoj su rad unijeli elemente camp estetike. Spomenut ćemo samo neke od njih.

Andy Warhol -vodeća figura pop arta
Warholov rad zamaglio je granice između visoke i niske umjetnosti. Njegovi živopisni sitotisci slavnih osoba, limenki juhe i svakodnevnih predmeta slavili su potrošačku kulturu s dozom camp ironije.

Jeff Koons - jedan od najbogatijih umjetnika danas
Koonsove skulpture često sadrže velike, sjajne reprodukcije svakodnevnih predmeta i referenci pop kulture. Njegovi radovi, poput poznatog "Psa od balona", obuhvaćaju razigrani i kičasti senzibilitet.

Koonsov način života je tako campy, npr. bivši brak sa Ilonom Staller, nekadašnjom talijanskom zvijezdom filmova za odrasle i političarkom, poznatijom kao Cicciolina. Njihova zajednica privukla je pozornost zbog suprotstavljanja Koonsovih umjetničkih senzibiliteta i Cicciolininog kontroverznog javnog imidža, te poziva na rasprave o raskrižju umjetnosti, slavnih i osobnih odnosa.

David LaChapelle - fotograf kič-pop realizma
LaChapelleove živopisne i nadrealne slike često uključuju reference na pop kulturu, pretjeranu estetiku i osjećaj za ironiju. Njegov rad dovodi u pitanje konvencionalne standarde ljepote i bavi se kulturom campa. Godine 1995. snimio je poznatu reklamu za 'ljubljenje mornara' za Diesel, i autor video spotova za mnoge pop-zvijezde.

Yayoi Kusama - slikarica opsjednuta točkama
Kusamine točkice, zrcalne instalacije i impresivna okruženja stvaraju nezemaljsko i otkačeno ozračje. Njezin rad često izaziva osjećaj razigranosti i čuđenja, usklađujući se s campy slavljenjem ekstravagantnog.

Je li camp isto kao trash, kič, flop, nanar?

"Nanar" je izraz nastao u Francuskoj i često se koristi za opisivanje nenamjerno smiješnih ili loše snimljenih filmova koji su toliko loši da sami po sebi postaju zabavni. U Hrvatskoj, vjerojatno bismo ih nazvali „trash filmovima“, kao što neki dance glazbu devedesetih nazivaju „trash glazbom“.

Low Camp, kako ga je definirala Susan Sontag, bliže je konceptu nanar filmova, ili trash kulture, ako želite. Low camp cijeni neuspjehe i mane ovih djela. High camp je nešto drugo – tu se svjesno stvara „over the top“ dojam.

Dok "low camp" i "nanar filmovi" dijele sličnosti, važno je napomenuti da je "nanar" izraz koji je nastao u Francuskoj posebno za opisivanje loših filmova, dok je "low camp" koncept Susan Sontag unutar šireg istraživanja camp senzibiliteta. Pojmovi se donekle preklapaju, ali potječu iz različitog konteksta i rasprava.

Je li camp isključivo povezan sa gay zajednicom?

Dosta je usko povezan, i u početku, camp stil bio je svojevrsni interni kod gay zajednice. S vremenom, taj izraz je postao prepoznatljiv za opisivanje šireg spektra umjetničkih i pop-kulturnih djela, ali nikad nije izgubio svoj subverzivni element iz 1960-ih.

Svo to vrijeme, camp je ostao naročito povezan sa specifičnim filmskim žanrom koji se s vremenom razvio i privukao vjernu publiku, ali prilično se proširio na modu i posljedično glazbenu pop scenu.

Za Susan Sontag, camp je nadišao homoseksualne manire. Neki su je optužili za de-gayifikaciju campa, no za nju je bitan duh ekstravagancije, pretjeranosti i „antiozbiljnosti“. Objasnila ga je analogijom žene koja hoda okolo u haljini napravljenoj od tri milijuna komada perja!

Zaključak o campu

Camp je estetski pristup koji slavi kreativnost, pretjerivanje i paradoks. U modi, očituje se kroz izražajne i ekstravagantne dizajne te upotrebu nekonvencionalnih materijala. U likovnoj umjetnosti, camp se ispoljava kroz igru s konvencijama, slikovitošću i raznolikošću stilova. U glazbi, camp oživljava kroz ikoničke performanse, teatralne elemente i tekstove koji istražuju granice između ozbiljnosti i humora.

Kroz sva ova područja, camp nudi osvježavajuću perspektivu koja slavi umjetnost u svojim najneobičnijim i najiskrenijim oblicima, provocirajući smijeh, zadivljenost i razmišljanje.