Demistifikacija ekonomije: Skoro sav novac koji nas okružuje stvaraju komercijalne banke, a ne centralna banka, i stvaraju ga "iz čistog zraka" - kako točno funkcionira ova "alkemija modernog doba" i zašto ste baš vi njen esencijalni resurs?

Jučer smo govorili o tome kako je odnos između centralne banke i komercijalne banke jako sličan odnosu između nas i komercijalne banke. Govoreći o kamatnim stopama koje definira centralna banka najavili smo da bi idući prirodni slijed demistifikacije monetarne politike trebao biti fokus na kvantitativno popuštanje (engl. quantitative easing ili "QE"). Ali zašto žuriti? Doći će i to na red. Pričajmo danas radije o nečem potencijalno zanimljivijem, a podjednako važnom, o procesu kako (komercijalne) banke stvaraju novac...

Koja vam je prva asocijacija na "novac"? Svežanj novčanica? Vreća kovanica? Pa da, tako mi vizualiziramo novac (i voljeli bismo biti okruženi svim tim papirom i metalom!). Ali znate li koliko je takvog novca uopće oko nas u današnjoj modernoj ekonomiji? Od ukupnog novca na taj "papir i metal", odnosno fizički keš, otpada svega oko 4%!

Je li to moguće? Da, takve su brojke u modernim ekonomijama (potvrda od britanske centralne banke). U nekim manje razvijenim ekonomijama fizički novac možda predstavlja donekle veći postotak ukupnog novca u opticaju, ali vjerojatno maksimalno do 10%.

Pa gdje je onda sav taj novac? "Ovdje" je, samo ga se gleda drugačije. Novac treperi kao niz brojki na ekranu vašeg bankomata ili na monitoru šaltera vaše banke, on je digitalan.

Dobro, nećemo se nešto naročito čuditi tome, možda prije koje desetljeće, ali danas smo se više manje navikli na to da je novac kojim raspolažemo uvelike u digitalnom obliku. Ovo nije priča o tome, već o tome kako se on stvara.

Pričali smo o tome kako se banke zadužuju kod centralne banke, ali zaboravimo na to na trenutak jer u ovoj priči nije toliko bitno. Ključna činjenica je ova - komercijalne banke su te koje stvaraju novac. Štoviše, većina novca u ekonomiji stvorena je od strane komercijalnih banaka.

Banke? One iste banke u kojima čekamo u redu s papirićem svaki put kad moramo nešto obaviti? One stvaraju novac? Zar nije to posao kompanija? Što je s tvornicama? Trgovinama? Svim mogućim poduzećima koja prodaju proizvode i usluge? Oni se svakako bave ekonomskom aktivnošću, ali kad govorimo o čistom "stvaranju novca", sve drugo je zanemarivo u usporedbi s komercijalnim bankama. Procjenjuje se kako banke stvaraju čak oko 80% novca u današnjoj ekonomiji.

Ali time se želi reći da one zapravo daju taj novac, posuđuju ga, "dobavljaju", zar ne? Pa i ne baš, banke doslovno, u pravom smislu riječi, stvaraju novac. Nema tu nikakve pjesničke slobode.

Pa jel' to onda nekakav proces moderne alkemije? To bi već bila pjesnička sloboda, ali možda i nije daleko od dobrog opisa.

Svakako, pojasnit ćemo točno kako banke stvaraju novac.

Idemo prvo s pričom koja će skoro svima biti dobro poznata. Imate novac, recimo 100.000 eura. Spakirate novac u kofer i idete u svoju banku kako bi ga tamo spremili, odnosno kako bi napravili depozit.

Vaš novac je u banci. Vi ste mirni, ali novac nije u vašem džepu nego u džepu banke što znači da banka u međuvremenu može koristiti vaš novac za daljnje operacije, odnosno može drugim ljudima davati kredite. To je isto već dobro poznata stvar, ali ono što možda niste znali su određena pravila koja banka pritom mora poštivati...

Postoje pravilo u tome? Da, postoji nešto što se tiče obveznih pričuva banaka (eng. fractional-reserve banking). Stvar je jednostavna i ima smisla, barem u teoriji. Naime, centralna banka - koja, kako smo u prethodnom tekstu pojasnili, je "krovna" banka preko koje cijeli sustav operira - mora nekako držati komercijalne banke pod kontrolom da ove ne bi počele kaotično davati kredite bez ikakvog pokrića. Zato postoji "obvezna pričuva" koja kazuje da komercijalna banka mora obavezno staviti određeni postotak depozitnog (dostavljenog) novca u centralnu banku. Koliko? Ovisi od centralne banke do centralne banke, ali najčešće je to oko 10%.

E sad smo već na tragu "stvaranja novca", a da bismo razumjeli idući korak bit će potrebno malo ekstra pažnje... Nastavkom na naš pojednostavljeni primjer - vlasnik tih 100.000 eura, nazovimo ga Igor, došao je u banku, nazovimo je MojaBanka, i tamo ostavio svoj novac.

MojaBanka bi jako voljela sad taj novac posuditi nekome kome treba novac, recimo Sanji koja planira kupiti novi automobil. Sanja se već raspitivala za kredit i MojaBanka jedva čeka da joj ga da pošto zna da će od Sanje u konačnici dobiti sav taj novac natrag plus kamate. Ali (zamislimo da je banka tek danas otvorena) ne mogu Sanji dati svih tih Igorovih 100.000 eura jer im centralna banka zapovijeda da moraju prvo 10% staviti kod njih u trezor...

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.