Vladimir Vladimirovič Putin rođen je 7. listopada 1952. u još uvijek ratom izmučenom Lenjingradu kao najmlađi sin bračnog para Vladimira Spiridonoviča Putina i njegove supruge Marije Ivanovne. Iako je od svršetka rata prošlo sedam godina ratni ožiljci od njemačke opsade još su bili vidljivi jer je vladala oskudica i primitivni životni uvjeti. Staljinova megalomanija u postratnim godinama pretvorila se u paranoju koja je težila očuvati vlast pod svaku cijenu. Sovjetski diktator okomio se na Lenjingradsko ratno vodstvo na čelu s Nikolajom Voznesenskim koje je u tzv. Lenjingradskoj aferi likvidirano ili utamničeno. Lojalni građani SSSR-a su bili u strahu od represije vlasti. U takvoj mučnoj atmosferi straha i anksioznosti krenuo je život budućeg predsjednika Ruske Federacije i možda najmoćnijeg političara današnjice.
Bračni par Putin je prije nego što je dobio Vladimira Vladimiroviča imao dva sina, Alberta i Viktora, koji su rođeni 1930-ih. Albert je umro u ranom djetinjstvu, a Viktor od difterije tijekom njemačke opsade. Marija je bila tvornička radnica, a Vladimir regrut u sovjetskoj mornarici koji je služio u podmorničkoj floti tridesetih. Početkom rata Vladimir je služio u odjelu za uništenje unutar NKVD-a, a kasnije je transferiran u regularne trupe gdje je bio ranjen u borbi 1942. Putinova baka po majčinoj strani ubijena je od Nijemaca u Tver regiji 1941. a ujaci su nestali na bojištu.
Putinov otac bio je nepričljiv i okrutan plašeći čak i ljude koji su ga poznavali. Očevo ratno iskustvo ostavilo je velik utisak na sina. Nakon rata stariji Vladimir nastavio je raditi u tvornici Jegorov na Moskovskom prospektu koja je gradila putničke vagone za državne željeznice. Kao član Komunističke partije Vladimir je postao tvornički partijski predstavnik, radnički aparatčik koji je osiguravao red i disciplinu. Posao je njemu i obitelji donio jednu sobu veličine 54 metra četvorna u oronulom komunalnom apartmanu na petom katu onoga što je nekad bila zgrada iz 19. stoljeća na adresi ulica Baskov 12 blizu lenjingradske centralne avenije, Nevskog prospekta. Putinovi su se tamo uselili 1944. i skučeni prostor dijelili su s još dvije obitelji. Tamo će živjeti više od dva desetljeća. Stan nije imao tople vode niti kade. Hodnik bez prozora služio je kao komunalna kuhinja s jednim plinskim plamenikom suprotno od umivaonika.
Marija je Putina rodila deset dana prije svoga 41. rođendana. Nakon toliko patnji i gubitaka tretirala je svoga sina kao pravo čudo. Radila je svakakve služavačke poslove, čisteći zgrade, perući epruvete i drugu laboratorijsku opremu i isporučujući kruh. Radila je takve poslove kako bi imala više vremena da provede sa svojim sinom. Stariji par dijelio je jednu sobu u stanu s Putinovima, a pažljiva židovska obitelj drugu. Mladi Vladimir, jedino dijete u komunalnom stanu, sjećao se sa sjetom starijeg para s kojim je provodio jednako vremena kao i sa svojim roditeljima. Oni su postali zamjenski baka i djed, a ženu je znao kako babu Anju. Ona je kao i njegova majka imala duboka religiozna uvjerenja. Ruska pravoslavna crkva je bila pod represijom komunističkog režima koja je popustila tijekom rata, ali se nakon rata opet pojačala.
21. studenog kada je imao sedam tjedana, baba Anja i Marija su odnijele mladog Vladimira u Katedralu preobraženja gdje je tajno kršten. Je li ga majka krstila tajno jer se bojala muža ili vlasti ne zna se, ali se zna da ga je redovno sa sobom nosila na mise dok u stanu nije bilo vjerskih ikona. Tek 40 godina kasnije Marija je sinu dala krsni križ i zamolila ga da ga blagoslovi u Crkvi svete grobnice u Jeruzalemu kad je išao u prvi posjet Izraelu. U mladosti ipak je vjera bila potisnuta u Putinovom životu, možda zbog očeve pripadnosti partiji, ali ni jedno ni drugo nisu ga impresionirali. Neke osobe koju su ga tada poznavale tvrdile su da mu je njegova veza sa židovskim susjedima usadila duh ekumenizma i prezira prema antisemitizmu koji je dugo opterećivao rusku kulturu.
Zgrada u Baskovskoj ulici bila je svijet za sebe za mladog Putina. Pozlaćene znamenitosti Carske Rusije - muzej umjetnosti, admiralitet, Katedrala Petra i Pavla, bile su blizu, ali nisu imale neki utjecaj na dječaka. On je bio potomak radnika, a ne sovjetske inteligencije ili političke elite. Tek kasnije će postati svjestan u kakvoj je oskudici živio kao dječak. Stube za peti kat bile su prošarane rupama i slabo osvijetljene, osjećao se miris znoja i kuhanog kupusa. Zgrada je bila krcata štakorima koje će on sa svojim prijateljima proganjati štapovima. To je bila realnost Rusije pedesetih.
Putin je uvijek bio vižljast dječak. Jedno od njegovih prvih sjećanja potječe od Prvosvibanjske proslave 1959. ili 1960. Osjećao se užasnutim užurbanošću na velikom uglu ulice Majokovskaja. Nekoliko godina kasnije će sa svojim prijateljima voziti putnički vlak u nepoznati dio grada u potrazi za avanturom. Kad se vratio otac ga je prebio s pojasom za kaznu. Zgrada u kojoj su Putinovi živjeli bila je omeđena dvorištem koje se povezivalo s dvorištem susjedne zgrade i oblikovalo je zapušteni prostor bez drveća. Dvorište je privlačilo probisvijete, pijanice, pušače i ostale koji nisu znali što bi sa sobom. Prema mišljenju prijatelja i poznanika, takav život učinio je Putina grubim, ali i sposobnim da se brzo brani od uvreda i prijetnji, a moguće je da je i trpio nasilje. Roditelji su ga donekle razmazili i nisu mu dali da napusti dvorište bez njihovog pristanka.
Putin u svom razredu - u prvom redu, treći s desna oko 1964.-65.
1. rujna 1960. mladi Vladimir je krenuo u osnovnu školu broj 193. koja je bila locirana blizu stana gdje je živio. Imao je skoro osam godina. Marija ga nije slala u vrtić vjerojatno zbog opreza jer su tada vrtići bili prenatrpani. Nedostajala mu je društvena prilagodljivost koju bi možda imao da je rastao uz više druge djece. Prvi dan u školi nije svojoj učiteljici donio cvijeće već biljku u saksiji. U školi je bio osrednji učenik, mrzovoljan i eksplozivan, a vjerojatno i malo razmažen. Učiteljica koja se zbližila s njegovom obitelji, Vera Gurevič, nazvala ga je zvrkom jer bi ušao u razred i okretao se u krugovima. Bio je onaj koji uvijek remeti nešto unutar i izvan razreda te se družio s dva starija dječaka, braćom Kovšov. Uhvaćen je u školi da nosi nož i jednom je dobio ukor za delinkventnost od susjednog partijskog komiteta koji mu je zaprijetio da će ga poslati u sirotište.
Putinovo ponašanje ga je u početku udaljilo od pionira, i do trećeg razreda bio je tek jedan od nekoliko učenika koji se nisu pridružili toj komunističkoj organizaciji. Njegov otac se mogao osjećati jedino zaprepašteno zbog tako izraženog neuspjeha da odgoji sina. Putin je kasnije to opisao pobunom protiv svoga oca i protiv sistema oko njega. Gurevič koja ga je upoznala u četvrtom razredu opisala ga je njegovom ocu kao inteligentnog, ali neorganiziranog i nezainteresiranog dječaka. Vladimir i Marija su unatoč tome obećali učiteljici da će sina dovesti u red. Otac ga je pritiskao da krene na boks, ali je mladi Vladimir brzo odustao te je odabrao borilačke vještine prakticirajući sambo, sovjetski stil koji je miješao džudo i hrvanje, kontra volje svojih roditelja. Trener je morao uvjeravati roditelje da ga ne uče ničem lošem.
Bijeda na dvorištima i tamošnji ljudi koji su se okupljali jednom su ga možda intrigirali, ali sada je Putin osjećao već prijezir prema alkoholu i nikotinu kao i prema lijenosti i neredu. Borilačke vještine su bile ono što je želio. Zato se počeo i truditi u školi da ima dobre ocjene kako bi mogao biti član Trud kluba kojem je pripadao. I doista, do šestog razreda njegove ocjene su se popravile. Naposljetku je ipak primljen u pionire u ceremoniji u selu Uljanovki koje je nekad poznato kao Sablino u kojem je jednom živjela Lenjinova sestra. Za nekoliko tjedana postao je vođa pionira svoje škole. Do osmog razreda bio je među prvom djecom koja su se pridružila Komsomolu, komunističkoj omladinskoj organizaciji. Uskoro će otkriti kojim putem želi ići.
Putin sa svojom kolegicom Elenom na plesu 1970.
1965. u SSSR-u se svečano obilježavala 20. godišnjica pobjede nad nacističkom Njemačkom. U javnosti je prevladavala nostalgija i ponos za danima najveće ruske pobjede u modernoj povijesti. Jedan od najpopularnijih romana toga doba bio je "Štit i mač" Vadima Koževnikova, ratnog dopisnika Pravde. Ratno iskustvo reportera dalo je priči realistične obrise ali je priča bila unutar dozvoljene sovjetske promidžbe. Roman je govorio o sovjetskom tajnom agentu majoru Aleksandru Belovu koji se nalazio u nacističkoj Njemačkoj i pretvarao da je njemački obavještajac uoči izbijanja Velikog domovinskog rata. Tri godine nakon izdavanja knjige, ona je pretočena u film koji je trajao više od pet sati. To je bio najpopularniji film u Sovjetskom Savezu 1968. koji je odavao počast KGB-u. Film je bio dio napora KGB-ovog novog ravnatelja Jurija Andropova koji je želio povratiti sjaj KBG-u, da se promijeni imidž KGB-a od tajne policije odgovorne za teror k organizaciji koja štiti sovjetski poredak. Također, film je trebao poslužiti kao sredstvo za novačenje.
U slučaju Vladimira Vladimiroviča film je postigao maksimalni uspjeh. Kad ga je prvi put pogledao, a tada je imao manje od 16 godina, bio je ushićen te je odlučio da će postati špijun. Stoga se Putin samoinicijativno (iz trećeg pokušaja) ušuljao u središte KGB-a u Lenjingradu, Veliku kuću, gdje se javio kao osoba koja želi postati dio KGB-a. Htio je znati koji bi mu fakultet najbolje odgovarao s obzirom na ambiciju pa je časnik koji ga je naposljetku nevoljko primio odgovorio pravni fakultet. To je presudilo i Putin je tako usmjerio svoje obrazovanje.
On je poput mnogih mladih u SSSR-u koketirao sa zapadnom kulturom: slušao je Beatlese i jedno je vrijeme svirao gitaru koju mu je dao otac. Iako se kasne 1960-e smatraju razdobljem represije i stagnacije SSSR-a njegove tinejdžerske godine bile su daleko slobodnije i lagodnije od generacije njegovih roditelja. Putinovi nisu bili dio povlaštene elite, ali su malo pomalo bolje živjeli. Vladimir i Marija čak su imali veliki crni telefon u stanu što je tada još uvijek bila rijetkost i Putin i njegovi prijatelji s njega su obavljali pozive. Tada su si mogli priuštiti kupovinu trosobne dače u Tosnu selu izvan Lenjingrada. Tamo se Putin družio sa svojim prijateljima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
