DNC govor i marionetski kontinuitet: Tko god vlada Amerikom u vrijeme dok se već dugo nesposobnog i sad odbačenog Bidena želi prikazati kao "povijesnu ličnost" vladat će i u slučaju da Kamala Harris postane predsjednica

Kamala Harris imala je sinoć vrhunac svoje dosadašnje političke karijere - u završnoj večeri Demokratske nacionalne konvencije potvrdila je svoju nominaciju kao službena kandidatkinja Demokratske stranke za predsjednicu SAD-a. Pritom je održala i govor na koji su mnogi čekali. Osvrnut ćemo se na neke ključne detalje.

Na samom uvodu obratila se predsjedniku Joeu Bidenu. "Gospodine predsjedniče, kad se sjetim puta koji smo prošli zajedno, ispunjena sam zahvalnošću. Vaša uloga je bila izuzetna, povijest će to pokazati. Vaš karakter je inspiracija", poručila je Bidenova potpredsjednica.

Zanimljivo je primijetiti kako su se gotovo svi govornici u sklopu DNC-a ovog tjedna svoje govore započinjali ne samo zahvaljujući Bidenu već nižući hvalospjeve kao da se radi o povijesnom lideru u rangu Winstona Churchilla (mada je i on nakon rata brzo bio zaboravljen). Kroz dovoljno ponavljanja neki će početi u to i vjerovati mada je stvarnost baš dijametralno suprotna. Demokratska stranka doslovno se odrekla svog predsjednika i prisilila ga da se povuče iz utrke kako bi Kamala Harris mogla uzeti njegovu poziciju. Nema dvojbe da je to politički bio odličan potez jer entuzijazam za Harris je neusporediv (iako je pitanje hoće li potrajati do studenog), ali svejedno, ovo je najveći revizionizam političke sadašnjosti možda i ikad u američkoj politici.

Joe Biden je vrlo jasno demonstrirao da uopće nije kompetentan složiti nekoliko suvislih rečenica bez pomoći telepromptera, odnosno unaprijed napisanog govora, kojeg nije ni sam napisao. Pomaže mu jedino to da je takva praksa u američkoj politici postala potpuno normalizirana. Javnosti se sve manje daje na uvid sam političar, a umjesto toga daje se nekakva kontrolirana orwelijanska prikaza koja čita s lijevog i desnog nagnutog transparentnog ekrana kako razina bizarnosti ne bi totalno eskalirala (zato za vrijeme govora uvijek gledaju malo lijevo, malo desno, a onda i naprijed, dok još imaju natuknice u glavi).

Barack Obama održao je govor večer prije, a dan nakon njegov "govoropisatelj" daje izjavu za CNN i hvali se kako su sve dobro složili i uvježbali. Drugim riječima, više se niti ne skriva da su vodeći političari doslovno postali marionete koje samo otvaraju usta i čitaju unaprijed pripremljeno. Dobar dio javnosti se ne buni i prihvaćaju ovu polustvarnost kao nešto prihvatljivo, svakako prihvatljivije od Donalda Trumpa koji prezire blesimetre, ali zato njegovi govori, iako autentični, sve više zvuče kao nekoherentno potkopavanje samog sebe.

Ali vratimo se na Bidena i njegovu "povijesnu ulogu". Što je to on učinio toliko pozitivno za povijest, bilo Amerike ili svijeta? Žive li Amerikanci danas bolje? Imaju li kvalitetniju zdravstvenu skrb? Jesu li zaštićeni na svojim radnim mjestima? I, što je najvažnije od svega, je li njihova kvaliteta života odraz činjenice da žive u najbogatijoj zemlji na svijetu? Ništa od navedenog. Za njegovog mandata samo se nastavio okrutni proces u kojem bogatiji postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Tako će biti i za iduće administracije, tko god da osvojio vlast.

Na međunarodnom planu Biden može ostati zapamćen samo po tome što je omogućio da u Europi izbije najveći rat od Drugog svjetskog rata. Uvijek će ostati zapamćeno da je Rusija napala Ukrajinu, to baš nitko ne spori, ali nijedan rat nije toliko crno-bijele prirode. Rusija je napala Ukrajinu i dokopala se puno većih problema nego je mislila da ima ranije, ali Joe Biden je bio poprilični omogućitelj da do tog rata dođe.

Zamislimo da Rusija (ili Kina, svejedno je) želi učlaniti Meksiko u svoj vojni savez i pritom ga koristiti kao svoj novi vojni teritorij na kojem može otvarati baze, u krajnjoj liniji postaviti i nuklearno oružje ako želi. I zamislimo sad da američki predsjednik zove ruskog i vrlo jasno mu poruči - ili se obvežite na to da Meksiko neće postati dio vašeg vojnog pakta ili nećemo imati drugog izbora nego napasti Meksiko. U slučaju da Kremlj odgovori "ne obvezujemo se ni na šta, Meksiko ima pravo birati što želi" - možemo li zamisliti da SAD ostane pasivan i ne pokrene invaziju?

Na stranu to što je Rusija mogla na druge načine reagirati, jer očito je postojao i plan da je se uvuče u zamku, to ne mijenja činjenicu da je Joe Biden, izravno dao povod i poticaj Rusiji da krene u napad na Ukrajinu. Povrh toga nepristrana istraga, koje sigurno neće biti (čak ni da Trump osvoji vlast), vjerojatno bi imala štošta za reći o sumnjivim poslovima njegove obitelji u Ukrajini, što ga dodatno kompromitira.

Jedino po čemu bi Biden eventualno mogao ostati pozitivno upamćen je to da je okončao dva desetljeća dug američki rat i okupaciju u Afganistanu. No, ni to nije pretjerano njegova zasluga - talibani su jednostavno porazili marionetsku vlast postavljenu od strane SAD-a i američka vojska nije imala drugog izbora nego panično se povući iz zemlje. U sjećanju će ostati američki teretni vojni zrakoplovi s kojih očajni Afganistanci (koji su radili za SAD, a sad su prepušteni na nemilost talibana) doslovno padaju s neba. Ali dobro, u kaosu ili ne, pod Bidenom završen je rat u Afganistanu No, to nitko ne spominje. Svi govornici se bave nekim apstraktnim zaslugama, tvrdnjama da je Biden "spasio demokraciju" (!), povlačenje iz Afganistana se želi prešutjeti i preskočiti.

Isto kao što su skoro svi govornici u sklopu DNC-a odlučili prešutjeti izraelski masakr u Gazi koji je, još jednom, direktno odobren i omogućen od strane SAD-a. Bidenova administracija, na čijem čelu je i Kamala Harris, mogla je s lakoćom zaustaviti ovo što više nije odmazda za napad Hamasa 7. listopada već pokušaj totalnog uništenja Pojasa Gaze i palestinskog naroda u njemu. Umjesto toga redovno šalju Izraelu dodatno oružje.

Evo što je Kamala Harris imala za reći o Gazi sinoć:

Kombinacija stavljanja izraelske strane na jasno prvo mjesto, lažnog suosjećanja i praznih riječi o pravima Palestinaca.

Odmah je nastavila u vanjskopolitičkom tonu:

Kamala zna koji tirani i diktatori su američki neprijatelji i oko toga neće nimalo dvojiti. Što je pak s Benjaminom Netanyahuom koji na čelu radikalno desničarske izraelske administracije ubija na desetke tisuća nevinih palestinskih civila? On se uklapa u "američki ideal"? Očito, jer kad je nedavno održao govor u američkom Kongresu jedva da je mogao doći do riječi od ovacija s demokratske i republikanske strane.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.